10.000 tona loše pšenice

Vremenske su prilike bile takve da su se na otkupnim mjestima Čakovečkih mlinova i Poljoprivredne zadruge Čakovec, na kojima se uzima ovogodišnji rod pšenice samo na polog jer cijena još nije poznata, prvi traktori s prikolicama prepunim zrnja pojavili tek početkom prošlog tjedna.
Odmah je bilo jasno da je mjesecima u kojima je pšenica zrela previše kiše ostavilo tragičan rezultat. Pšenica je proklijala na klasu, niska je hektolitarska masa, puno je primjesa, a o vlazi u zrnju da se i ne govori.

- Trideset četiri godine sam u Čakovečkim mlinovima - kaže Zoran Štefulj, komercijalni rukovoditelj poduzeća - a zaista ne pamtim godinu u kojoj je žetva bila toliko loša. U normalnim prilikama uvijek uzmemo sav urod iz Međimurja, obično je to 15-ak tisuća tona, no toliko dobre pšenice za mlinarsku industriju neće biti. Pšenice koje su proklijale na klasu nisu za proizvodnju brašna, nisu za pripremu prehrambenih proizvoda. Kad počne klijanje na klasu, to se može zaustaviti, ali proces je nemoguće vratiti natrag. Enzimi razaraju škrob, pa se brašno od takve pšenice ne može upotrijebiti za proizvodnju kruha. Kod nas ljudi još nemaju to iskustvo, ali nije nepoznato da se pšenica koja nije dobra za ljudsku ishranu preusmjerava na proizvodnju stočne hrane, kao stočna pšenica. Na žalost, ove će godine veći dio pšenice završiti baš kao stočna pšenica.

Ima i ove godine dobrih pšenica, na laganim procjednim tlima na kojima se inače u suši ne može ništa postići, ove je godine dobar urod. Na težim tlima - vlaga je uništila veći dio truda seljaka.

U situaciji smo u kojoj ne možemo prihvatom loše pšenice ugroziti proizvodnju kvalitetnog brašna. Brašno i kruh su proizvodi čiju kvalitetu moramo sačuvati i zato se temeljito i stručno provjerava ponuđena pšenica, a razumljivo je da su ljudi frustrirani i ljuti kad se s tovarom pšenice moraju vratiti doma. Stočnu pšenicu ne preuzimamo jer se time ne bavimo i nemamo kapacitet za to. Mnogi su ljudi čekali žetvu jer im je to prvi novac u godini, ali ove godine - na žalost - nemamo što plaćati.
Znam da ljude dodatno frustrira i to što još cijena nije poznata. Ali oni već znaju - čim se utvrdi cijena, Čakovečki će mlinovi platiti preuzetu pšenicu u roku od tri dana.

Stočna u zadrugu

- Procjenjuje se da će, umjesto očekivanih petnaestak tisuća tona merkantilne pšenice, u Međimurju biti više od 10.000 tona stočne pšenice - kaže dožupan Anđelko Horvat, resorno zadužen za poljoprivredu - pa je organiziran prihvat pšenice nezadovoljavajuće kvalitete na stovarištima Poljoprivredne zadruge Čakovec. Uzima je i Vlado d.o.o. U Domašincu te Toni d.o.o. u Donjem Kraljevcu.

Uz problem koji je iznimno pogodio seljake, znači uz predaju merkantilne pšenice bez poznate cijene, sad još imamo dodatan problem - ne zna se ni cijena stočne pšenice, dakle niti u naznakama. Jedino što smo s razine Županije mogli učiniti do sada je proglašenje elementarne nepogode, da barem ljudima spasimo pravo na poticaj jer se snižava kriterij referentnog prinosa. Surađujemo i s otkupljivačima, u nastojanju da se pronađe plasman za stočnu pšenicu.

Ljuti, rezignirani, nemoćni

S proljepšanjem vremena, u prvim kolonama pred ulazom u krug Čakovečkih mlinova neki su od poljoprivrednika na svaki način željeli izraziti svoju ljutnju. Neki su rezignirano čekali hoće li im pšenica ući u usipni koš ili će je voziti doma, neki su nemoćno slijegali ramenima, a zabilježeno je i demonstrativno prosipanje pšenice koja nije privaćena u silos.

Ivan Jelenić iz Čakovca imao je nešto više od šest tona pšenice:
- Ne znam hoće li mi prihvatiti pšenicu... Imao sam zasijanu zemlju od 2.900 čhva i s te je bilo oko 3,5 tona, a na 1.300 čhva druge oranice bile su skoro tri tone. Kao i drugima, dio pšenice je ležao... Ma znate, koliko god da se plati, znam da sam izgubio. Imam 5.500 kuna troškova s uračunatim kombajniranjem, ali bez troškova mog rada, nafte... Koliko bi morala koštati pšenica da se pokriju troškovi? Ako mi je vrate - nemam kamo s njom, nemam stoke...

Vladimir Strnad u Čakovca došao je s pšenicom iz Trnovca Bartolovečkog:
- Sestra i ja imamo pšenicu zato što smo naslijedili zemlju od roditelja, pa je obrađujemo toliko da ne ostane pusta jer mi nismo pravi poljoprivrednici, ne živimo samo od toga. Ako ništa drugo, korist od našeg rada je u čuvanju zemlje. Nešto ću dati na polog za zamjenu za brašno, nešto za prodaju, a znam da se zaraditi ne može ništa, pa ni kad se ne računa naš rad.

Dražen Kovačić iz Belice veliki je robni proizvođač, uz poljoprivredu je vezao egzistenciju:
- Zasijao sam pšenicu na 14 hektara, meni je ona plodoredna kultura jer uzgajam krumpir (ove ga godine imam na 14 hektara), a obje kulture uništene su mi elementarnim nepogodama. Imam 41 godinu, ne pamtim ovakve prilike. Tuča nas je tukla, zatim su kiše donijele toliko vlage da je sve počelo propadati... To su uvjeti u kojima mi poljoprivrednici radimo, a ne vrijedimo ni toliko da nam se unaprijed kaže pošto je pšenica. Znamo svoje troškove, ali ne znamo hoće li nam pšenicu uzeti. Zar se pšenica - ako je trebamo - ne bi mogla vezati da vrijedi, primjerice, četvrtinu cijene brašna u maloprodaji? Krumpir sam ove godine špricao - uz svu agrotehniku koja se podrazumijeva od priprema tla. Sadnje, pa nadalje - čak pet puta, nije pomoglo, plamenjača hara, gnjoloća se javlja... Ako kažem da je 50% štete na svim kulturama, malo sam rekao...

Zadruga na mukama

- Poljoprivredna zadruga Čakovec na svim svojim stovarištima preuzima pšenicu koja ne odgovara za proizvodnju brašna - kaže Branko Krnjak, direktor PZ-a Čakovec - a neprekidno tražimo mjesto mogućeg plasmana stočne pšenice jer će je biti, očigledno je, nakon samo nekoliko dana preuzimanja - u velikim količinama. Nešto je već uzela Tvornica stočne hrane Čakovec, razgovaramo s peradarima, a tražimo i mogućnost izvoza te pšenice. Moram reći da je prenašamo s kraja na kraj Međimurja, kao mačka mlade, a to znate što znači troškovno. Naime, pšenicu koja je odbijena u prihvatu ljudi obično vraćaju u sebi najbliže stovairšte, mi je zatim moramo pokupiti i voziti do svoje sušare u Kotoribi, pa zatim dalje u preradu, ako smo već našli mjesto plasmana. S druge strane, događa se da preuzetu pšenicu na stovarištima zadruge, kontroliranu, prilikom dostave do silosa u Čakovcu laboratorij odbije jer se na jedan kamion utovaruje pšenica više vlasnika i može se dogoditi da baš uzorak bude neispravan, da se nađe koje zrno iznad 25 klijavih u 100 grama. Situacija je takva da nitko nema gotovih rješenja, pogotovo ne dobrih...

Autor: Marijan Belčić