Misli globalno, djeluj lokalno.
Svima je dobro poznata uzrečica "Misli globalno, djeluj lokalno". Upravo je ona glavna misao vodilja ovog teksta i pristupa koji se želi približiti čitatelju ovih redaka. Podizanjem svijesti o važnosti prehrane i zaštiti okoliša sve se češće susrećemo s pojmovima lokalna hrana i kratki lanci opskrbe.
Lokalna proizvodnja hrane je dio tradicije i važna sastavnica života na ruralnim područjima. U posljednje vrijeme doživljava pravi procvat diljem Europe. Potražnja potrošača za lokalnim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima dovela je do razvoja značajnog broja vrlo inovativnih kanala prodaje. U istraživanju Eurobarometra¹, 9 od 10 ispitanika odgovorilo je da je kupnja lokalnih proizvoda korisna i da bi Europa trebala podržavati i promovirati takav koncept. Međutim, osnovna zamjerka polovine ispitanika je bila da je proizvode iz "susjedstva" teško pronaći i razlikovati od ostalih proizvoda.
Ne postoji općeprihvaćena definicija lokalne hrane i kratkih lanaca opskrbe. Lokalno predstavlja najmanju jedinicu koja opisuje podrijetlo hrane i utvrđuje udaljenost od točke proizvodnje do točke prodaje. Udaljenost, a da bi se hrana mogla kvalificirati kao lokalna, ovisi o području, gustoći naseljenosti i udaljenosti urbanih središta. Kratki lanci opskrbe podrazumijevaju smanjivanje broja posrednika do mjere koja je moguća kako bi gotov proizvod bio dostavljen potrošaču. Idealna situacija je kada proizvođač direktno prodaje potrošaču bez ijednog posrednika.
Strateška važnost lokalne proizvodnje hrane i kratkih lanaca opskrbe prepoznata je na svim razinama - EU, nacionalnim i regionalnim. Iz tog razloga Europska komisija je ugradila u novu regulativu, koja se tiče politike ruralnog razvoja, mjere koje potiču i podržavaju daljnji razvoj tog područja. Razvoj lokalnog sektora proizvodnje hrane ima višestruke koristi – ekonomske, okolišne, zdravstvene, socijalne i društvene. Korištenjem kratkih lanaca opskrbe, lokalnim proizvođačima ostaje veći udio dodane vrijednosti proizvoda. Osim toga, jača se lokalna ekonomija koja omogućava održivost bavljenja poljoprivredom i opstojnost malih poduzeća, obrta i poljoprivrednih gospodarstava.
Lokalna hrana i kratki lanci opskrbe omogućavaju ljudima svježu, kvalitetnu hranu i zdraviju prehranu. Hrana koja se tehnološkim postupcima priprema za dugotrajniji proces distribucije od točke proizvodnje do točke potrošnje (ili kupnje) gubi na svojim nutritivnim i gastronomskim vrijednostima. Smanjenje emisije plinova i utroška energije koji nastaju transportom i distribucijom predstavlja slijedeću značajnu dobrobit za širu zajednicu.
Sa stajališta potrošača, danas se sve veća važnost pridaje podrijetlu i autentičnosti hrane. Što je kraći lanac opskrbe, to je lakše komunicirati izvornost i autentičnost, u smislu kulturnog identiteta određenog područja, tradicionalnih proizvodnih postupaka i porijekla sastojaka proizvoda. Potrošač želi znati otkuda je hrana, tko je proizvodi, kako se proizvodi. Direktnim kontaktom između proizvođača i potrošača stvara se povjerenje i prisnost, te se na taj način širi krug vjernih kupaca. Zadovoljni kupci, najjeftinijom reklamom "od usta do usta", dovode nove kupce. Sigurnost plasmana vlastitih proizvoda iz dana u dan postaju veći.
Potrošači mogu odigrati i ključnu ulogu u planiranju i povećanju proizvodnje dotičnog gospodarstva, a ne samo u potrošnji proizvoda. Razmjenom informacija na licu mjesta proizvođač dolazi do besplatnog saznanja o zahtjevima potrošača, o njihovim navikama i promjenama tih navika. Korist od većeg udjela u dodanoj vrijednosti, umjesto da je otišla nekom od sudionika (posrednika) u procesu distribucije, ostaje proizvođaču koji je može iskoristiti za daljnji razvoj i podizanje kvalitete proizvoda. Također može povećati broj proizvoda koji će nuditi tržištu.
Razvijen sustav lokalne proizvodnje hrane može dovesti do stvaranja raznolikosti i različitosti ruralne ekonomije. To je naročito važno za Hrvatsku koja se profilira kao turistički poželjna destinacija. U današnjem svijetu globalne ekonomije potrošači sve više traže drugačije, originalnije, možda najbolje reći proizvode "s dušom i srcem". Snažan lokalni sektor otporniji je i prilagodljiviji na promjene u okruženju. Istovremeno potiče razvoj turističkih i drugih aktivnosti i daje pozitivan doprinos stvaranju kulturnog identiteta baziranog na lokalnim proizvodima.
Primjeri iz Europe ukazuju da proizvođači uključeni u lokalni sistem hrane dvostruko više koriste autohtone pasmine i vrste na svojim gospodarstvima. Takva pozitivna praksa pridonosi očuvanju bioraznolikosti i kulturnoj tradiciji, što je sve u duhu nove EU politike ruralnog razvoja i održive ekonomije.
Dobri primjeri ovakvog koncepta su Španjolska s proizvodnjom sira i Južni Tirol (pokrajina na sjeveru Italije). Malo je poznato da je Španjolska među većim proizvođačima sira na svijetu, a samo se neznatne količine izvoze. Razlog je što se maksimalno iskorištavaju kratki lanci opskrbe. Sirevi "s imenom i prezimenom" i geografskim porijeklom se prodaju domaćim kupcima i turistima koji ga konzumiraju ne samo u hotelskim i ugostiteljskim objektima, nego ga kupuju i na specijaliziranim mjestima gdje se promoviraju i prodaju španjolski proizvodi.
Južni Tirol, osim jabuka, je značajan proizvođač vina. Podatak da se 90% te proizvodnje konzumira ili kupi u samom Južnom Tirolu, samo govori u prilog činjenici da određeni lokalni proizvodi mogu imati neupitan utjecaj na razvoj lokalne zajednice i prepoznavanje kulturnog i turističkog potencijala nekog područja. U slijedećem nastavku o pravnom okviru, različitim oblicima, organizaciji, resursima i troškovima vezanim uz sustav kratkih lanaca opskrbe.
Izvor: (1) Special Eurobarometer Report 368 (rujan 2011.)
Tagovi
Autor