Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Srpski aduti za EU
  • 18.12.2017. 12:00

Uz žig zlatiborska pršuta i na ino tržište

Da li poznajete nekog, a da nije vegetarijanac, da je preskočio ponuđenu mu pršutu sa Zlatibora kao predjelo uz proju, kajmak, sir, pogaču i naravno šljivovu rakiju? Ja ne.

Foto: Mitar Marić, Ilija Stojanović i Miljko Radišić
  • 8.215
  • 1.145
  • 0

Domaća pršuta je verovatno jedan od najprepoznatljivijih prehrambenih proizvoda Srbije. Specifična ruža vetrova, nadmorska visina od oko 1.000 metara i vlažnost, uz meso životinja gajenih na pašnjacima Zlatibora, daju suvomesnatim proizvodima nenadmašan ukus i karakteristike.

Najviše zlatiborske pršute se proizvede u selu Mačkatu, a tamo se održava i čuvena "Pršutijada", pa je logično da su prvi sagovornici bili iz tog mesta.

Stojanović: Država da prepozna zanatsku, tradicionalnu proizvodnju

Miroslav Stojanović iz Mačkata vlasnik je firme Stojanović produkt. Na ovogodišnjoj "Pršutijadi" proizveo je najbolju svinjsku pršutu. Uz nju proizvodi i goveđu pršutu i slaninu. Sirovinu, dakle meso, samo delimično obezbeđuje iz svoje proizvodnje. Svinjetinu najvećim delom kupuje u Sremu, a govedinu u Šumadiji. Godišnje proizvedu od dve do tri tone prerađevina.

"Robu uglavnom prodajemo na pijacama u Obrenovcu i Nišu. Manji deo prodamo u Beogradu, a nešto prodamo i na kućnom pragu. Cene su: goveđa pršuta 1.600 - 1.700 dinara; svinjska pršuta, pečenice i komadi iz buta su od 1.200 do 1.500 dinara; slanina - imamo raznih od belih do mesnatih i one su od 400 do 1.000 dinara. Proizvodimo i kobasice, budimsku, kulen, sudžuk, koji koštaju od 800 do 900 dinara", kaže Stojanović.

Pošto je reč o zanatskoj proizvodnji i mini klanicama, Stojanović smatra da je osnovni problem što ih država ne prepoznaje i svrstava ih u velike, industrijske prerađivače. Prema njegovom mišljenju to nije korektno, pošto proizvode na tradicionalan način kao pre 100 godina. Pozdravlja ideju objedinjavanja proizvodnje po istoj recepturi, ali procenjuje da to neće biti sprovodivo bez široke pomoći republičke Vlade, inspektora, veterinara i stručnjaka prehrambenih tehnologija.

Tradicionalna proizvodnja

Marić: Da se organizujemo pa da izvozimo goveđu pršutu

Specijalitete porodično proizvode i u firmi Suvomesnati proizvodi Marić - Mačkat. Najviše proizvode svinjsku i goveđu pršutu. A uz njih i slaninu i sudžuk. Nekoliko tona prerađevina koje proizvedu godišnje, prodaju u turističkim centrima: Zlatiboru, Tari i Divčibarama. Sirovinu obezbeđuju iz Loznice i Mačve, a kupuju i od većih klanica.

"Mnogo novca smo uložili u proizvodnju. Proizvodimo po standardu HACCP. Proizvodnja je tradicionalna i nije komplikovana. Goveđi but se obradi do savršenstva. Usoli se sa 2,5% - 3% soli. Stoji u salamuri od 10 do 15 dana. Nakon toga stoji u vodi 24 sata. Potom se suši od 15 do 20 dana", objašnjava Marić.

Smatra da bi izvoz goveđe pršute, kako kaže, rešio većinu problema proizvođača na Zlatiboru. Posebno pohvaljuje privredno društvo za razvoj poljoprivrede "Zlatiborski Eko Agrar" DOO, koji radi na tom poslu.

Radišić: Ponovo u standardizaciju

Od više proizvođača čuli smo samo pohvale na račun Ekoagrara. Logično, prvo pitanje za Miljka Radišića iz tog društva bilo je: šta čini Ekoagrar da objedini proizvođače, kako bi pršutu proizvodili po istoj tehnologiji?

Privredno društvo za razvoj poljoprivrede Zlatiborski Eko Agrar DOO svojim kapacitetima pomaže vidljivost proizvodnje, indirektan plasman proizvoda, jedan je od organizatora "Pršutijade". Trenutno radimo na obnovi zaštite geografskog porekla za užičku goveđu pršutu i žiga garancije za ostale suvomesnate proizvode", odgovara Radišić.

Može li ovaj mesni specijalitet osvojiti tržište Srbije i tako stvoriti pretpostavku za izvoz?

Suvomesnati proizvodi su prepoznati na domaćem tržištu, a postoji pretpostavka za izvoz. Planskim odabirom perioda održavanja "Pršutijade" možemo zaključiti da su ovom slučaju sve zainteresovane strane zadovoljene. Na prvom mestu robni proizvođači, s obzirom na to da su u ovom periodu godine suvomesnati proizvodi, posle jesenjih priprema, spremni za konzumaciju. Kako se "Pršutijada" održava u periodu zimske turističke sezone i uvrštena je u zimsku turističku ponudu, logično je da su aktivno učešće na daljem unapređenju događaja uzele i lokalne institucije koje imaju direktnu i indirektnu korist od turizma: opština Čajetina, Turistička organizacija Zlatibor i drugi.

Kada ste već pomenuli "Pršutijadu", recite nam koji se sve suhomesnati proizvodi na njoj izlažu i kakve su reakcije posetilaca?

To su: pršuta - goveđa, ovčija, svinjska; fermentisane kobasice - čajna, sudžuk, kulen, budimska, užička; suva slanina; ovčija stelja; čvarci i ostali slični proizvodi od svinjskog mesa. Ciljna grupa predstavlja turiste, koji u tom vremenskom periodu dolaze na Zlatibor, zatim građane opštine Čajetina i susednih opština, koji dolaze na sajam da kupuju proizvode po sajamskim cenama. Iznete stavke ukazuju da kupci cene trgovačke izložbe. Pored turista i ostalih građana, specifična ciljna grupa jesu porodice, čije krsno ime tj. slava "pada" u zimske mesece, pa oni na ovom sajmu kupuju proizvode za pomenute potrebe. Kako destinacija raspolaže velikom materijalnom bazom u turizmu, posmatranu sa aspekta ugostiteljskih objekata za smeštaj i ishranu turista, sajam posete i predstavnici ovih objekata, kako bi se na licu mesta upoznali sa novim proizvođačima suvomesnatih proizvoda.

Ko su najveći proizvođači suvomesnatih proizvoda i koliko oni upšte godišnje proizvedu prerađevina?

​​Na teritoriji opštine Čajetina postoji 39 registrovanih proizvođača suvomesnatih proizvoda, a od toga njih 80% je u Mačkatu. Godišnje proizvedu oko 12 tona. Naprave pet tona kobasica, a ostalo je goveđa pršuta, šest do seda, tona, svinjska pršuta i slanina.​​

Šta treba učiniti da ova pršuta dođe na police Evropskih trgovina?

Potrebno je da određene registrovane klanice u Mačkatu dobiju izvozne dozvole, ponovo standardizuju proizvod. Dakle, da dobiju oznaku geografskog porekla i žig garancije.

Pršutijada

Pršutijada za prestiž prozvođača

"Pršutijada" se tradicionalno održava u selu Mačkat, koje se nalazi između Užica i Zlatibora. Organizuje se već 17 godina i ima status nacionalne manifestacije. Ideja za pokretanje događaja proistekla je od lokalnih proizvođača, sa ciljem da se doda vrednost proizvodu, koji se tradicionalno proizvodi na uskom području, standardizuje kvalitet, zaštiti geografsko poreklo i naravno - ne treba zaboraviti ni promociju. Privuče i više od 10.000 posetilaca.

Ove godine "Pršutijada" je okupila 16 lokalnih proizvođača, a specijalni gosti i izlagači su im bili Specijalni rezervat prirode Zasavica, Inmes Mark Bijelić, iz Nikšića iz Crne Gore, Mesarstvo Kržnik iz Slovenije i Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Antolović iz Tinjana iz Hrvatske. Posetioci učestvuju u nagradnoj igri i mogu nakon završetka manifestacije osvojiti džak mesnih prerađevina.

Naredni Sajam suvosmesnatih proizvoda "Pršutijada 2018." održaće se od 2. do 4. februara 2018. godine, tradicionalno, u porti crkve Sv. Proroka Ilije u Mačkatu. "Pršutijada" je po svom sadržaju privredna, ali i etnografska manifestacija. Propratni program čine predavanja iz oblasti ruralnog razvoja i kulturno-umetnički program.

Pršuta i izvoz?

Za zlatiborsku pršutu se zna vek i po. Kako na domaćem tržištu, tako ona sporadično završi i na ino tržištu. Pre svega uz pomoć naših ljudi koji žive u rasejanju. A da li izvoz može biti konstantan? Za sada - teško. Prvo, sagovornici su rekli da meso kupuju iz raznih regiona po Srbiji. Da bi dobili oznaku geoporekla i kontrolnu markicu goveda, svinje i ostale životinje bi trebalo da budu odgojene na samom Zlatiboru. Dalje, nije svejedno da li je životinja uzgajana u farmskim uslovima ili se goni u polu-nomadskim uslovima. Da li jede žir, kukuruz ili se hrani pomijama iz hotela na Zlatiboru? I rasa je bitna. Šiška je gotovo nestala, a proizvođači se odlučuju za rase koje imaju najbrži rast. Sabijene na najmanju moguću površinu da se što pre ugoje. I sve je to normalno pošto je "skrojeno" spram novčanika domaćeg potrošača.

Da može drugačije pokazali su Mirko Berić i Jovan Ćosić koji na Zlatiboru proizvode pršutu po dalmatinskom "modelu".

Ako je proizvodan kvalitetan, za plasman ne treba brinuti. Tako Španci od izvoza nadaleko poznate šunke u Nemačku, Italiju, SAD i Japan godišnje inkasiraju gotovo 400 miliona evra.

Foto: Mitar Marić, Ilija Stojanović i Miljko Radišić

"ZPP i Srpski aduti, (R)Evolucija poljoprivrede" projekat sufinansiran iz budžeta Republike Srbije - Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.


Tagovi

Mitar Marić Ilija Stojanović Miroslav Stojanović Miljko Radišić Zlatiborska Pršuta


Autor

Đorđe Simović

Više [+]

Dugogodišnji agrarni novinar, objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu. Nosilac više nagrada za agrarno novinarstvo. Moto: "Nemoj pa se ne boj."


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

U ovoj bačvi nekada se čuvalo vino, a sada služi za ukras.