Od ideje do brenda: Granole i pločke iz "Smočnice" Nikoline Perša

U selu Mušaluk, između Gospića i Perušića, iz tek osamnaest četvornih metara proizvodnog "pogona“, u dućane i hotele diljem Hrvatske stižu ručno rađene bez aditiva, bojila i konzervansa, energetske pločice i granole od domaćeg i egzotičnog voća pojačane medom s ličkih livada i sve to po vlastitoj recepturi.

Na ovu jedinstvenu ideju došla je dvadesetdevetogodišnja Nikolina Perša. Ona je u svom malenom objektu u prizemlju obiteljske kuće napravila svoju "Smočnicu“. Maleni obiteljski obrt za proizvodnju hrane koji je ubrzo prerastao planirane okvire.

Nikolina je jedna od onih djevojaka koja je svoj staž najprije stjecala kao sezonski radnik. Jedan dio svoga znanja ostavila je, a možda i stekla, i u splitskim hotelima, pa je nakon te ljetne epizode i dolaskom korone odlučila biti sam svoj gazda. Infrastruktura je već bila spremna, samo je trebala financijsku pomoć. A i meda je bilo u izobilju jer je to već desetogodišnji obiteljski biznis.

"Kako sam još u srednjoj školi počela ekspermentirati, a nastavila tijekom studentske razmjene u Americi, uvijek je u meni bila očita ta iskra zaljubljenosti prema tom poslu", kaže mlada podutenica otkrivajući da je nakon završetka školovanja radila kao sezonac, a u Splitu bila stalno zaposlena u jednom hotelu.

Godišnje proizvede preko deset tona granola 

"Međutim, moje školovanje i ekonomski fakultet koji sam završila ne bi imalo svrhu da se nisam okrenula vlastitom poslu", ističe dodajući da je od ideje do realizacije prošao relativno dug period.

Odlučila je preko HZZ-e uzeti mjeru samozapošljavanja i predviđena sredstva od nekih stotinjak tisuća kuna. Tim novcima uredila je prostor, nabavila osnovno i krenula s radom.

"Kao u svakom početku, ništa nije bilo bajno. Međutim, malo po malo danas svoje proizvode dopremam u dvadesetak dućana pa i u splitski Hotel Ambasador", ponosna je Nikolina iz čije "Smočnice“ danas svojevrsnom hrvatskom energetskom brendu, po slobodnoj procjeni godišnje na tržište iziđe preko deset tona granola i tko zna koliko energetskih pločica.

Budući da sve ručno radi, jer za skupe strojeve još nema dovoljno novca, dnevno efektivno radi po desetak sati plus računovostvo, marketing, naplate, administracija općenito. Zaposlenih nema, pa joj povremeno ruke daju sestre, jer, kaže, ima dana kada ne može sama sve stići.

Trenutno na tržište izbacuje četiri vrste granola; od kikirikija i čokolade, orašastih plodova, kokos-jagoda, jabuka –cimet. Od pločki tu su dvije vrste, ljubičaste i narančaste.

"A kako bi doznali njihov sastav, potrebno ih je kušati", smije se Nikolina.

Domaće sirovine za domaći proizvod 

Većinu sastojaka kupuje od hrvatskih proizvođača. Žitarice nabavlja diljem Slavonije, lješnjake u Požegi, jabuke, šljive, orahe i med iz vlastitog uzgoja.

"Posložilo se da imamo dosta voća. Stoga su naši proizvodi potpuno prirodni što nam je bio prvi cilj kod kreiranja svojih proizvoda. Pa ako i zafali uzimamo od naših ljudi", ističe.

Jabuke i šljive suše u razvojnom centru u Gospiću što im je od velike pomoći. Što se tiče meda on je jedan od možda najvažnijih sastojaka u proizvodnji energetskih pločica. "Naša se obitelj već deset godina bavi pčelarenjem. Imamo stotinjak košnica i samim tim i dovoljne količine tog pčelinjeg proizvoda", kaže otkrivajući da su s njim pokušali svojevrstan eksperiment. Njegovim dugotrajnim miksanjem dobila je kremasti med od bagrema izvrsne teksture i okusa.

Što se tiče granola i u njih dodaje određenu količinu njihova meda s dodacima poput već spomenutih sjemenki i voća. "U njima se ne mogu naći nikakvi aditivi, konzervansi, bojila ili nekakvi dodaci za očuvanje roka trajanja, mirisa ili okusa, a sastojci su vidljivi golim okom", tvrdi Perša.

Istina je da Ličani za doručak više vole kobasice i slanine, nego da se energijom opskrbljuju iz pedeset gramskih ploški sa cca 500 kcal, ali to ne znači da ih i ne koriste. U Smočnici vele da su dobra zamjena doručku koju često koriste lovci, planinari, sportaši, djeca pa i rodilje kao dohranu.

U Hrvatskoj su tek četiri registrirana proizvođača ove vrste hrane, što je, prema nekakvim procjenama možda i nedovoljan broj. Stoga ili treba stimulirati ovaku proizvodnju ili ubaciti u petu pa zaposliti dodatnu radnu snagu.

"Istina, trebala bi nekoga zaposliti. Razmišljam o zapošljavanju, to svakako. Jer moju "Smočnicu“ u budućnosti vidim kao prepoznatljiv brend domaće, fine i kvalitetne hrane za svaki uzrast, način života ili doba dana", kaže ističući da puno vremena troši na papirologiju. S druge strane, kaže i da neće nitko raditi, ali i da se boji, budući da sve radi ručno i u gram u skladu s recepturom, da će joj to netko pokvariti. 

"Cilj nam je dovesti domaće kvalitetne i nutritivno hranjive proizvode u što više domova i jednako tako balansirati raznoliku prehranu kao dio svakodnevnice", planovi su poduzetne Nikoline Perše.