Prepoznatljivost poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na tržištu se ostvaruje kroz prethodne analize i "osluškivanje" zahtjeva kupaca. Proizvodima je potrebno "udahnuti" dodanu vrijednost i kupcima ponuditi prepoznatljiv proizvod.
Većina poljoprivrednih proizvođača se u jednom slaže: proizvode nije teško proizvesti, teško ih je prodati. Kao osnovni razlog tome navode prisustvo uvoznih proizvoda diskutabilne kvalitete, a vrlo niske cijene. Međutim, superiornost kvalitete proizvođači mogu iskoristiti uvažavajući neke od osnovnih načela ponude i potražnje.
Trenutna tržišna situacija diktirana od strane ponude i potražnje u najvećoj mjeri određuje pravac kojim će se proizvođač baviti. Vrlo važno je pri tome prepoznati tržišne trendove i svoje poslovanje usmjeriti tome. Subjektivitet odluka proizvođača potrebno je minimizirati i svoje odluke temeljiti na trenutnim zahtjevima tržišta.
Pored navedenog, proizvođač se mora u određenoj mjeri oslanjati na vlastito iskustvo i projekciju budućih zahtjeva tržišta zasnovanih na prethodnim vremenima. Svakako proizvođač mora obratiti pažnju na trenutnu konkurenciju i istražiti tržište kako bi bio u stanju biti korak ispred konkurencije.
Prije nastupa na tržištu svaki proizvođač mora postaviti sebi sljedeća pitanja: Kome želim prodavati svoje proizvode? Što kupci očekuju od proizvoda? Gdje se kupci nalaze? Na koji način doći do njih?
Proizvođači, pogotovo oni koji proizvode manje količine proizvoda, moraju biti svjesni da fizički ne mogu zadovoljiti svu potražnju na tržištu. Vrlo bitno je napraviti projekciju koji dio tržišta proizvođač može zadovoljiti i u skladu s tim planirati svoju proizvodnju. Također, nužno je prepoznati tko su finalni kupci proizvoda i kako do njih doći.
Kanal distribucije proizvoda određuje način na koji će prodavači doći do kupaca. On se planira u skladu s lokacijom kupca i njihovim preferencama, ali i oblikom djelatnosti kojom se proizvođač bavi. Bilo da se radi o direktnoj prodaji, prodaji putem interneta, prodaji u supermarketima ili vlastitim trgovinama, proizvođači planiraju troškove proizvodnje i način distribucije proizvoda.
Dodajući novu vrijednost proizvođač nudi nešto novo i shodno tome povećava vrijednost proizvodu. Dodana vrijednost vrlo često se realizira kroz dodatnu preradu proizvoda ili njegovu termičku obradu. Pored toga, to nužno ne mora biti prerada, ona može biti realizirana i kroz direktnu distribuciju na adrese kupca, jedinstvenu ambalažu, traženo pakiranje ili bilo koji drugi oblik ponude proizvoda koji nije uobičajen na tržištu.
Dodana vrijednost, dakle, odnosi se na sve aktivnosti i radnje koje proizvođač poduzima kako bi svojim proizvodima dodao neku dodatnu vrijednost koja će u konačnici kod kupca stvoriti dodatno zadovoljstvo i učiniti proizvod atraktivnijim i funkcionalnijim.
Tagovi
Autor