Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pršutarna Buršić
  • 30.10.2021. 13:30
  • Istarska, Vodnjan

Istarski čips – čips od pancete Pršutarne Buršić jedinstveni je proizvod na tržištu

Suhomesnati čips lako možemo nazvati korona proizvodom, s osmjehom će Mikela Buršić Lisjak, vlasnica Pršutarne kojoj je od malih nogu suđeno biti u svijetu suhomesnatoga.

Foto: Blanka Kufner
  • 1.232
  • 221
  • 2

Već je 30 godina prošlo od kada se obitelj Buršić iz Vodnjana počela baviti proizvodnjom Istarskog pršuta, pancete, ombola, kobasica, uskršnje delicije Špalete, a unatrag godinu dana proizvode i čips od pancete.

"Suhomesnati čips lako možemo nazvati korona proizvodom“, s osmjehom će Mikela Buršić Lisjak, vlasnica Pršutarne Buršić, kojoj je od malih nogu suđeno biti u svijetu suhomesnatoga.

Istarski čips - čips od pancete

Ideja je nastala u vrijeme zatvaranja zbog pandemije, kada je proizvodnja drastično pala. Za sebe kaže da nije veliki gurman, da uglavnom jede usput i zato su joj najdraže grickalice. Osim toga, ljubiteljica je hrskavih delicija pa je suprugu predložila izradu čipsa od pancete.

Prvi pokušaj od nekoliko kila pancete ukazao im je da nakon dehidracije ostaje vrlo malo čipsa. Od 7 kila pancete ne dobije se niti 2,5 kile čipsa. "Već tih 7 je sušena panceta – svježi komad mesa ima 10-12 kila“, opisuje. Prisjeća se da im se dogodilo i preisušivanje i prevlažnost, no ipak su metodom pokušaja i pogrešaka uspjeli postići željeni rezultat.

Nisu polagali velike nade u novi proizvod nego razmišljali "bit će kako bude, ako ništa, priložit će ga uz neki poklon“. Međutim, čips je postignutim uspjehom iznenadio cijelu obitelj.

U početku su ga stavljali za degustaciju uz pršut i hladne plate. Reakcije su bile redom pozitivne, no jedan Riječanin pitao je ako može uzeti malo kući jer mu na prvu nije bio ništa posebno. Uskoro je nazvao iz automobila da im javi kako je već pred Rijekom "očistio vrećicu", toliko mu je bio ukusan.

Mikela Buršić Lisjak, vlasnica Pršutarne Buršić

Zatim su krenuli pakirati, a u listopadu ove godine obilježena je prva godišnjica od kada su ga ponudili tržištu. Sve je traženiji i dobra je vijest da su interes pokazali snack barovi.

Oživljavaju tradicionalna jela

Pršutarna obitelji Buršić nekada se zvala ‘Kod Milana’, po Mikelinom ocu koji je bio privatnik 25 godina.

"Tata je od svoje devete godine 'u mesu'. Životni uvjeti su bili takvi da je kao dijete čistio stolove na tržnici gdje se nekada meso prodavalo. S vremenom je poželio imati nešto svoje“, opisuje nasljednica obiteljskog posla. Ona je glavna i odgovorna od lani, vodi pršutarnu, ugostiteljski objekt i trgovinu. Priznaje da joj otac još uvijek daje smjernice i sudjeluje u poslovima kada zatreba.

Proizvode pancetu, kobasice, Istarski pršut, ombolo i čips. Prije 10 godina su na stol odlučili vratiti Istarsku špaletu.

"To je prednja svinjska noga ili plećka koja se u Istri okreće na maslinovom ulju. Dakle, reže se deblje od pršuta i okrene se sekundu sa svake strane na toplom maslinovom ulju te potom servira uz palentu, fritaju sa šparogama ili pljukance. U Istri se tradicionalno jede za Uskrs“, priča nam. Dodaje da se pršut nekada doma rijetko jeo jer se čuvao za druge prilike, primjerice odlazak liječniku.

Gastronomski događaj Vodnjanska špaleta 

Pršutarna i stancija Buršić utemeljitelj je i organizator manifestacije Vodnjanska špaleta koja se održava u vrijeme Uskrsa. Tada nudi gastro ponudu vrhunskih kuhara, prezentira autohtone istarske proizvode, organizira radionice, natjecanja i nagrade uz prigodni zabavni program. Manifestacija obično započinje utrkom 'Špaleta run' po maslinicima Vodnjanštine.

Krenulo je tako da su prvu godinu uz pomoć prijatelja kuhara osmislili nekoliko vrsta jela i jedan dan u godini ponudili cjenovno vrlo pristupačan jelovnik. Toga se dana slobodno prolazi kroz kuhinju te gosti sami biraju što žele jesti. Prvi puta su imali 200-tinjak gostiju, zadnju godinu, pred koronu, u jednom danu ih je posjetilo preko tri i pol tisuće ljudi.

Lani su trebali obilježiti desetu godišnjicu, ali je pandemija pomrsila račune.

Nekada se špaleta nosila u crkvu na blagoslov, a danas je prilika za zabavno okupljanje. Buršići vani postave šatore tako da u jednom trenutku može sjediti oko 700 ljudi.

Suradnjom do uspjeha

Kako bi se lokalni poduzetnici povezali, toga dana organiziraju besplatno jahanje konja kojih su vlasnici njihovi poznanici. Naime, svima dobro dođe biti viđen na većim događanjima.

"Jedni drugima radimo uslugu i ništa ne može zamijeniti kvalitetan odnos među ljudima. Sjećamo se kako su si prije ljudi pomagali, mi danas to oživljavamo“, kaže Mikela koja je uvjerena da se ne može sve mjeriti novcem. "I korona je pokazala koliko smo potrebni jedni drugima, pogotovo u kriznim situacijama“, dodaje.

U vlastitoj trgovini nude svoje, ali i proizvode lokalnih OPG-a

U vlastitoj trgovini ne nude samo svoje proizvode, već i tuđe – primjerice vina malih vinara i sireve lokalnih OPG-ova. Također, u božićne poklon pakete ubace lokalni proizvod koji se ne može naći u velikim centrima. I sve to jer žele poticati suradnju.

Ni njihovi proizvodi se ne prodaju u velikim centrima, eventualno u malim specijaliziranim trgovinama. Kupci uglavnom dolaze na kućni prag, a stalnima koji nisu u blizini, pakete šalju. Napominju da ne teže masovnoj proizvodnji, cilj im je napraviti toliko koliko mogu proizvesti da zadrže kvalitetu i da mogu normalno živjeti.

Istarski proizvodi specifični su po tome što se ne dime, već suše na buri, pa su za kvalitetu izuzetno bitni klimatski uvjeti. Osim toga, u pršutarni Buršić ne upotrebljavaju začine za pojačavanje okusa kao što je crvena paprika. "Radimo tradicionalno - svinjsko meso, ružmarin i lovor, a u kobasice idu još češnjak i malvazija“, navodi. U zadnje vrijeme kobasice kuhaju u crnom vinu čime vraćaju staru kuhinju što je kod gostiiju vrlo dobro prihvaćeno.

Glavna kuharica je mama, ona mijesi kruh, radi sve vrste pašte, šugo od pršuta i drugo. Za meso i peke imaju kuhara. Ipak svi više-manje rade sve. Suprug je najviše u pršutarni, no kada u prosincu bude puno posla sa soljenjem velikih količine buteva, rade zajedno. Ne treba zaboraviti gospođu Ines koja je s njima gotovo 30 godina i glavna je za rezanje i vakumiranje.

Teško do sirovine

Sirovinu najčešće dobavljaju iz Hrvatske, ali je u zadnje vrijeme do nje sve teže doći, najviše jer ne uzimaju cijelu svinju. "To je trenutno najveći problem mesne industrije, pogotovo za buteve. Pokušali smo se povezati sa Slavonijom, ali ona je sve praznija. Problem je i papirologija“, kaže. Nekada centri svinjogojcima ponude vrlo nisku cijenu, ali se tada riješe cijele životinje.

Istarski but je bez kože i slanine. "Radi se o potpuno drugačijoj obradi od dalmatinske. Naš but je u startu puno lakši, ali i skuplji – jer na kraju imamo čisto meso“, kaže Mikela i dodaje da im ništa ne ide na ruku. Ne želi niti razmišljati što ih čeka u budućnosti po pitanju svježe sirovine, toliko je loša situacija.

"U Mađarskoj stvari dobro funkcioniraju, šteta da kod nas ne ide“, primjećuje.

Ipak smatra da za svaki problem postoje barem dva rješenja. "Nitko me na ovo nije tjerao, znala sam u što se upuštam. Ali radim s ljubavlju jer nastavljam ono što su roditelji gradili cijeli život. Osim toga, moramo priznati da je prije bilo težih situacija. Ako su uspjeli oni, onda ćemo i mi“, optimistično će.

Magarce i ponija imaju kao ljubimce što najmlađe posjetitelje osobito veseli

Obitelj proizvodi vlastito maslinovo ulje za na stolove u restoranu. Ističe u šali kako je tati nekada maslinarstvo predstavljalo antistresnu terapiju, no njima danas predstavlja stres jer imaju previše drugoga posla.

Uzgajaju i vlastito povrće što je mamin gušt, a drže i kokoši, patke, guske, nekada zimi i svinje. Magarce i ponija imaju kao ljubimce što najmlađe posjetitelje osobito veseli. "Kod nas ljudi dođu uživati u miru“, kaže nam za kraj.


Fotoprilog


Tagovi

Mikela Buršić Lisjak Pršutarna Buršić Čips od pancete Istarski čips


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Poštovani, nekaj mi je napalo ružmarin koji stoji na lođi cijelo vrijeme (već drugu godinu), nisam sigurna dal su uši ili pepelnica od previše zalijevanja? Na svaki način trebam riješiti taj problem pa sam planirala obrezati sve do korijena... Više [+]