Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Feta sir
  • 13.10.2018. 20:30

Feta sir su jeli Homer i Aleksandar Veliki, a ukusu je doprinelo 6.000 različitih vrsta biljaka

Specifičan ukus feta sira dobija se samo od ovaca i koza uzgajanih na jedinstvenoj flori Grčke. Naime, u toj zemlji postoji preko 6.000 različitih vrsta biljaka od kojih je 15% jedinstveno, što je puno više nego u nekim geografsko većim državama.

Foto: Bigstockphoto/Svittlana
  • 324
  • 23
  • 0

Slan i blago kiseo, feta, koja ima oznaku kvaliteta porekla (PDO), sir je bogate istorije, ali i ukusa. Autentični proizvod svog okruženja, njegov recept i način proizvodnje odražavaju jedinstven teren Grčke i zasniva se na kumulativnom znanju više od dva milenijuma. 

Ne može se mnogo namirnica pohvaliti istorijom, koja seže tako daleko, duže od 2.000 godina pa zato, svaki puta kada kupite fetu, budite svesni da jedete sir koji je bio poznat Homeru i Aleksandru Velikom, a danas je sastojak mnogi "fensi", ali i onih običnih, svakodnevnih jelovnika. 

Vodeći grčki izvozni proizvod

Naziv feta potiče iz XVII veka i zapravo se odnosi na rezanje sira (feta - komad). Ovaj sir se pojavljuje mnogo ranije, još u antičkoj literaturi. Još u Homerovoj Odiseji spominje se primitivni oblik fete, u delu kada Odisej uzima sir bežeći iz Polifemove pećine. Danas je feta vodeći grčki proizvod i čini oko 10% izvoza grčkih prehrambenih proizvoda, što je dokaz izuzetnog međunarodnog ugleda. 

Tradicionalne metode proizvodnje direktno su povezane sa posebnim klimatskim uslovima zemlje iz koje dolazi. Strme planine, vruća i suva klima, ne ostavljaju dovoljno zemljišta za veći uzgoj stoke. Umesto toga, grčki narod se okrenuo izdržljivim ovcama i kozama, koje jedine mogu napredovati u tako teškim uslovima. 

Za ukus zaslužna grčka bioraznolikost

Specifičan ukus feta sira dobija se samo od ovaca i koza uzgajanih na jedinstvenoj flori Grčke. Naime, u toj zemlji postoji preko 6.000 različitih vrsta biljaka od kojih je 15% jedinstveno, što je puno više nego u nekim geografsko većim državama. Takva su bioraznolikost, u kombinaciji sa tradicionalnim metodama proizvodnje, ključni razlozi zašto pravi feta sir može biti izrađen samo u Grčkoj. 

Feta se pravi samo od mleka domaćih rasa ovaca i koza, što mu daje poznatu belu boju i nežan ukus. Mleko koje se koristi za pripremu, prikuplja se sezonski i mora sadržati najmanje 6% mlečne masti. Može se pripremiti i od pasteriziranog i od nepasteriziranog mleka, ali se u njega nikada ne dodaju bojila, konzervansi, lakto-belančevine, kazeinske soli, kondenzovano ili mleko u prahu. 

Dve faze zrenja

Nakon što je prikupljeno sa farme, mleko se koagulira i stavlja u kalupe. Tradicionalno, kalupi imaju mnogo sitnih rupa i nad sirom se ne primenjuje nikakva vrsta pritiskanja. Nakon što se izvadi iz kalupa, reže se i površina sira se posipa grubim zrnima soli. Tokom ove faze razvijaju se mirkoorganizmi na površini, koji doprinose ukusu fete.

Sazrevanje se odvija u dve faze. U početnoj se doda slana otopina u rezervoare sa sirom, te se ostavlja u komorama pod strogo kontrolisanim temperaturnim uslovima. Vazduh u komori mora biti najviše 18°C, a relativna vlažnost ne sme biti manja od 85%. Ova faza zrenja traje do 15 dana. 

Druga faza zrenja odvija se u frižiderima sa konstantnom temperaturom od 2°C-4°C. Ukupno vreme koje je potrebno za finalni proizvod je najmanje dva meseca. Samo tada će sir imati bogat ukus i postati pravi feta sir. 


Tagovi

Feta sir Grčka Homer Aleksandar Veliki Bioraznolikost


Autorka

Maja Celing Celić

Više [+]

Hobi baštovanka s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Fruška gora se uveliko budi. Među skrivenim lepotama je i jezerce u Rivičkom potoku. Ljubičasti cvet je lekoviti plućnjak (Pulmonaria) od kojeg se prave čajevi protiv kašlja. Da li ste znali za ovo jezerce? Foto: Zoran Grco Grčić