Tikvice je najbolje uzgajati iz presadnica zbog ranije berbe, a osjetljive su na niske temperature pa je dobro pripremiti ih bar dvije sedmice prije sadnje.
Tikvice se mogu uzgajati u zaštićenim prostorima, ali i na otvorenim površinama i to iz presadnica ili direktnom sjetvom. Ipak, najbolje ih je uzgajati iz presadnica jer se tako dobije ranija berba.
Osjetljive su na niske temperature i vrlo često stradaju, čak i ako je slabiji mraz. Radi toga je dobro pripremiti presadnice bar dvije sedmice prije sadnje jer tako dobijamo na vremenu.
Presadnice se uzgajaju od aprila u posudama na prozorskoj dasci ili drugim zaštićenim prostorima ili sredinom maja ako se obavlja sjetva na otvorenom.
Kod presađivanja na otvorenom biljke treba postupno izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti kako bi se izbjegle opekline na listovima. U početku ih iznesite na otvoreno, ali u hladovinu pa tek onda pomalo na sunce. Na stalno mjesto ih presadite kada se razvije čvrsti korijen pazeći da ga ne oštetite.
Prilikom sjetve na otvorenom u svaku se kućicu stavlja od 2 do 4 sjemenke, a na otvoreno se sade na razmak oko 150 cm red od reda i 60 do 80 od biljke do biljke, što zavisi od bujnosti kultivara. Kako bi sjemenke prije nikle mogu se dan ranije namočiti u toploj vodi.
Minimalna temperatura za klijanje je 15°C, a optimalne su od 22°do 24°C pri kojima niknu za tri do četiri dana. Rast biljke se zaustavlja pri 12°C, a cvjetovi otpadaju pri temperaturi nižoj od 15°C. Optimalne temperature za cvjetanje i razvoj plodova su od 25 do 28°C.
Uzgoj tikvica na otvorenom - od pripreme zemljišta do pakovanja
Uzgoj može početi i kasnije jer one rastu brzo, a dovoljna su im dvije nedjelje da razviju nekoliko krupnih listova pa čak i pokoji cvjetni pup. Direktnom sjetvom se u južnim krajevima mogu sijati od početka aprila, a u kontintentalnim područjima krajem aprila i početkom maja.
Biljke iz porodice tikvenjača najbolje uspijevaju na neutralnim tlima, a najbolja su rahla i humusna tla. Tla takođe trebaju biti prozračna, propusna, bogata hranjivim materijama i vlažna, ali ne natopljena vodom, a to se postiže odgovarajućom pripremom i đubrenjem.
Dobro reaguju na đubrenje stajnjakom. Pođubrena biljka će brzo rasti i stvoriti mnogo tamnozelenih krupnih listova, a ako su listovi žuti, to može biti znak nedostatka hranjiva, posebno azota.
Tikvice vole puno toplote i mjesta zaštićena od vjetra i hladnoće. Takođe vole sunce i trebaju najmanje 12 sati osvjetljenja dnevno. Ukoliko se posade na sjenovito mjesto izdužit će se i neće razviti dovoljno plodova, a bit će i podložnije bolestima.
Na istim mjestima se mogu saditi svakih četiri do pet godina. Između toga se na parceli ne smiju saditi druge biljke iz porodice tikvenjača, a dobar predusjev je povrće kratke vegetaciju poput salate, špinata i sl. Dobri susjedi za tikvice su dragoljub, cvekla, grah i kukuruz.
Tikvicama za rast treba mnogo vode, pogotovo u vrijeme rasta plodova. Treba ih zalijevati rano ujutro ili nakon zalaska sunca i to samo na mjesta oko stabljike. Ne preporučuje se zalijevanje listova i plodova kako biljka ne bi postala podložnija oboljenju od gljivičnih i bakterijskih bolesti. Za dobar rast i razvoj traže od 75 do 85% poljskog vodnog kapaciteta i relativnu vlagu zraka oko 75%.
U fazi rasta treba obaviti đubrenje azotom, a kod stvaranja cvjetova i plodova pomažu fosfor i kalij. Biljke je poželjno prihranjivati svake dvije nedjelje, a pozitivno djeluju đubriva od komposta i ljekovitog bilja poput gaveza i koprive.
Zasad treba okopavati čim tikvice razviju prvi stalni list, a kasnije ga treba izbjegavati jer je lako ošteti biljku pa radije malčirajte. Na taj će način tlo biti rahlo i bolje zadržavati vlagu, a plodovi i listovi neće ležati na tlu i bit će manje skolni bolestima.
Tagovi
Autorica