Raznovrsnija ponuda znači sigurnost u prodaji, kvalitetno povrće stalne kupce, ali sve je više onih koji bi radije platiti jeftinije. Kako zapažaju povrtari sa severa Srbije - sve je manje konkurencije, jer je sve manje proizvođača.
Petar i Vita Kopunović Legetin iz Žednika bave se povrtarstvom, za koje procenjuju da im je isplativo. Tako su u svojoj setvenoj strukturi potpuno "izbacili" voćarske kulture, a proširili vrste povrća, prenosi Hrvatska riječ.
"Prvo smo gajili samo luk i krompir na otvorenom i kada se dogodilo da je bila jedna - dve godine da se nisu mogli prodati pa smo jedne godine bacili luk, a druge krompir, odlučili smo da uključimo i ostale vrste povrća", kaže Petar Kopunović, a njegova supruga Vita se nadovezuje, da sada na otvorenom i u zatvorenom gaje gotovo svo povrće tokom cele godine: peršun, šargarepu, celer, kelerabu.
"Dakle, povrće za supu imamo skoro stalno, potom dolaze krompir i luk, papriku i paradajz - plasteničko povrće, imamo od proleća do jeseni, patlidžan gaji naša ćerka Sandra, salatu, spanać, mladi luk i rotkvice sadimo u jesen i proleće, a karfiol i kupus u jesen. Ako nemaš više vrsta povrća, onda je to teško raditi, odnosno lakše je prodati kada imaš više vrsta, a ne samo jednu-dve", zaključuje Vita.
Raspolažu s desetak plastenika, površine ukupno oko 1.800 kvadrata, a za gajenje povrća na otvorenom površina je dva do 2,5 ha hektara. Što se tiče mehanizacije, odnosno opreme, imaju motokultivator od 14 konja, a u plastenicima su cevi za zalivanje po sistemu "kap po kap". Grejanje je samo u jednom od njih za potrebe proizvodnje rasada. Za spoljne uslove imaju svu potrebnu mehanizaciju - traktor, dvorednu bankericu, dvorednu sadilicu i vadilicu za krompir, prskalicu za zaštitu bilja...
Ipak, većinu povrća beru ili skupljaju ručno. Tu je takođe i magacinski prostor, hladnjača kapaciteta oko 100 tona, te nusprostorije za smeštanje oko 100 tona luka i koumpira.
Pre 10-15 godina svoje su povrće prodavali i od kuće, a danas to čine isključivo na pijacama.
"Petkom idem u Đurđin, a subotom sam tu, u Žedniku. Suprug ide sredom i subotom u Novi Žednik i na Kvantašku tržnicu u Subotici, gde ide i tri puta kad ima robe. To je za našu proizvodnju dosta, a i ne može se stići da budemo svaki dan na pijaci i radimo kući sa povrćem", navodi Vita..
Što se tiče cena povrća, približno su iste među svim proizvođačima.
Nekada poznato selo po krompiru - danas svega 20-ak proizvođača
"Važno nam je da povrće bude lepo i kvalitetno, pa i da cena bude u skladu s tim. Ljudi to cene. Jedan kupac je baš prokomentarisao kako ne može da shvati one koji meso i povrće kupuju na akciji. Ja isto tako mislim i kad to nekom kažem, dobijem odgovor - ali tamo je jeftinije. Kažu, poskupelo je povrće. Ali ako je veštačko đubrivo bilo četiri, a sada je 12.000, nafta je bila 120, a sada je 220 dinara, a povrće je skuplje za 10 dinara, pa je li to mnogo?"
Poslednjih godina je sve manje i manje konkurencije, jer je i proizvođača manje, dodao je Petar. Treba mnogo da se radi, ali taj rad nije pretežak.
Tagovi
Autorka