Mjesec sam proveo u rasadniku od jutra do povečerja. Zagrijavao sam plastenike i čuvao biljke kao i rođenu djecu. Sve to ima svoju visoku cijenu, ali mi smo navikli na takav život, priča Žikica Lazić iz sela Trnjaci.
Semberski je kraj poznat po proizvodnji povrća, a od toga živi i peteročlana porodica Žikice Lazića (35) iz sela Trnjaci. Oni u plastenicima, na površini od 3,5 dunuma, uzgajaju špinat, krastavac i paradajz.
Upravo je berba ranog krastavca pri kraju, a ove sezone očekuju da će proizvesti između 40 i 50 tona kvalitetnog krastavca kojega plasiraju na bijeljinske i beogradske pijace, navodi Dnevni avaz.
Rani krastavac će brati još deset do petnaest dana, a onda otpočeti pripreme za sadnju poznijih sorti. "U plastenicima imamo paradajz koji će uskoro na pijacu. Radimo mnogo, ali imamo i koristi od svog rada. Tokom godine zaradimo i do 60.000 KM, ali treba imati na umu i enormne proizvodne troškove, od sadnog materijala, ogrjevnog drveta kojim zagrijavamo plastenike, dnevnica za sezonske radnike, zaštitnih sredstava, transportnih troškova", kaže Lazić.
Proljetos je potrošio oko 120 metara drva za zagrijavanje plastenika. Kada se sve to ukalkulira, kaže, ostane nešto i za život.
"Svake godine radimo nešto i na porodičnoj kući, pripremamo novac za fasadu, za centralno grijanje, za namještaj. Treba djecu školovati, treba živjeti. Nije nam lako, jer supruga Petra svakodnevno ide na pijacu, priprema hranu za djecu i za sezonske radnike. Mi se ne žalimo, jer nas zdravlje dobro služi, mladi smo i možemo izdržati ovakav tempo života i rada", pozitivan je ovaj mladi poljoprivrednik koji sa sjetvom krastavaca počinje prvog februara, a o temperaturi u plasteniku se danonoćno brinu.
"Mjesec sam proveo u rasadniku od jutra do povečerja. Zagrijavao sam plastenike i čuvao biljke kao i rođenu djecu. Sve to ima svoju visoku cijenu, ali mi smo navikli na takav život. Drago nam je što kupci prepoznaju naše proizvode kao kvalitetne i što nam se uvijek vraćaju", dodaje Lazić čija je porodica u pripremu i montiranje plastenika svojevremeno investirali oko 35.000 KM, tako da je i to stavka koja ih obavezuje da još istrajavaju u proizvodnji povrća.
Koliko god oni dobro živjeli od povrćarstva, djecu će, kaže Lazić, usmjeravati na školu i dobre zanate jer u svom poslu ipak ne vidi perspektivu.
Tagovi
Autorica
S 19 godina podigla prvi plastenik, danas sa svekrvom na 600 kvadrata proizvodi povrće
Šta ako su presadnice spremne za sadnju, a vremenski uvjeti to ne dopuštaju?
Evo 5 načina kako osnažiti biljke nakon zahlađenja, vjetra, grada
Preporuka proizvođačima krompira: Zaštitu izvršite ovim pripravcima
