Zimi uzgaja bukovače, a ljeti azijsko povrće

Bukovače odnosno afrička bamija, armenijski krastavac, turski patlidžan, pakchui, limun krastavac, mizuna samo su neke od povrtnica koje na svojem OPG-u u Vinkuranu nedaleko Pule uzgaja, po struci medicinski tehničar, Matija Horg (35). Sve je počelo kaže kada je svojedobno trebao, a nije našao traženo mu povrće.

Poljoprivrednu je priču tako započeo sadnjom čili papričica na svojoj njivi od 1.200 četvornih metara, a danas uz dva plastenika, u najmu ima i dodatni hektar zemlje. Oplemenjuje njegovo gospodarstvo puno povrća, a zimi je ponajprije riječ o salati i sličnom zelenilu.

Armenijski krastavac vrsta dinje

Najzanimljivije je što gospodin Matija uzgaja neuobičajene plodove, našem tržištu egzotične poput armenijskog krastavca, koji izgledom podsjeća na tikvice, a zapravo je vrsta dinje.

Biljka naraste do 70 centimetara, okusa je kao obični krastavac, ali ne nadima i ne izaziva žgaravicu. Rebraste je kore i svijetlo zelene boje. Raste kod tog Istranina i limun krastavac, također poznatog okusa plodova sličnih limunu! Okrugao je, žut, a uzgaja se kao penjačica. Naš sugovornik od te biljke radi i sadnice, ali ih nema u velikim količinama.

Sjeme na meti ptica i mravi

Sjeme baš ne zagovara jer bude na meti ptica, ali i mravi. Obje se biljke uzgajaju baš kao i "naši" obični krastavci, a u kulinarstvu, limun je krastavac kaže dobar za variva, smoothije i sl., a dobro se sljubljuje s koromačom i vrhnjem.

Kako bi kupcima svojih proizvoda što bolje predstavio gotovo svaku vrstu, završio je i tečaj za kuhara. Tako kaže svakome može dati cjelovitu informaciju kak(v)o je povrće koje nudi (prodaje), kakva su mu organoleptička svojstva, na koji se način priprema, uzgaja, s čime se sve i kako sljubljuje i sl.

Mizuna vrsta gorušice 50 kuna za kilogram

Raste kod njega afrička bamija okusa mladog kukuruza, ali i mizuna (dugovjeko povrće s istoka), vrsta gorušice nalik na divlji radič, pikantna je, a kilogram joj košta 50 kuna.

Pakchoi koju gospodarstvo također broji, biljka je koja brzo raste, sliči blitvi, a u maloprodaji je gospodin Horg cijeni 30 kuna za kilogram. Istarsku egzotiku oplemenjuje i turski patlidžan poput teniske loptice, poznatog nam okusa, ali naračaste boje.

Za sve te našem podneblju neuobičajene povrtnice našeg su sugovornika, znali pitati "tko će mu ih kupovati"? Odgovarao bi kaže da ljude treba educirati, povesti za nečim novim i svakako dobrim proizvodom. I za batat krumpir kaže, nije se s početka znalo, a danas nam se ta kultura gotovo udomaćila na tržištu.

Gospodarstvo u prijelaznom eko razdoblju

Gospodarstvo Horg je u prijelaznom eko razdoblju kao i ponuda certificiranog mu eko sjemena kojeg nabavlja iz Engleske. Ljubav prema prirodi kojoj je oduvijek sklon, iznjedrila je na imaju i crne rajčice, a u naravi tamnocrvene do ljubičaste boje.

Ima i onih oblika kruške, žute boje koje se kaže uzgajaju kao i obične. Brojno povrće koje uzgaja zahtijeva puno rada (gnojidba, pljevljenje, okopavanje), ali njemu to ne pada teško jer ima pomoć obitelji odnosno oca kojeg poslovni putevi nemalo vode po svijetu. Često budu rezultat novih spoznaja pa i kada je riječ o egzotičnim biljkama.

Karolina reaper najljuća čili papričica sa 2 milijuna mjernih jedinica ljutine

Zaživjelo je kod obitelji Horg i desetak vrsta čili papričica, srednje do ekstremno ljutih poput Karoline reaper (sliči teniskoj loptici) sa dva milijuna SHU, mjernih jedinica za ljutinu. Baš se potonja najviše traži, a prodaje se 8 do 10 kuna za komad.

Čilija najviše ima u 9. mjesecu, a kako su te paprike osjetljive na mraz, nemalo ih uzgajaju i u plastenicima. Sjeme se sije u proljeće, potom se pikira pa presađuje na otvoreno i to poslije zadnjeg mraza (može i u plasteniku), a u Istri je to oko 15. travnja. O tome zašto je odabrao egzotične kulture, gospodin Horg kaže kako uvijek trebate imati "ono što drugi nemaju", treba težiti novim izazovima i stalno se obrazovati.

Azijsko povrće nije komplicirano za uzgoj

Odlučio se za azijsko povrće "jer nije komplicirano za uzgoj", ali bez ljubavi prema biljkama i stalnog rada, uspjeha neće biti. Otkako je ostavio posao trgovca što je do ustroja OPG-a radio, sam si kuha i hrani se zdravo, smanjile su mu se i režije jer je po cijele dane na polju, u plasteniku, sa životinjama.

Patke, kokoši i u naravi kaže "jednostavne" životinje uključujući i kuniće koji žive slobodno, na ovećem platnom za zasjenjivanje ograđenom šumskom prostoru, njegov su odabir. Od potonjih kaže nam poljoprivrednik, izmet služi kao dobro gnojivo za zemlju za razliku od kokošjeg, koji mora (od)stajati godinu dana. Istranin je sretan što nije opterećen kreditima, već obrće svoja sredstva kako zna i umije. U poslu mu, kada su veće berbe i slično pomažu obitelj i prijatelji, a tek ponekad uzme sezonce.

Zimi proizvodnja bukovača

Kako ne bi imao praznog hoda zimi, upustio se i u proizvodnju gljiva bukovača. Svježe ih prodaju na kućnom pragu, sajmovima zdrave hrane i preko interneta. Micelij za uzgoj koji se nasađuje na zrno pšenice sa sporama gljiva naručuju od jedne tvrtke. Od studenog do trećeg mjeseca bukovače rastu u plastificiranim vrećama ispujenim mljevenom i prije toga skuhanom i rashlađenom slamom. Odlažu se potom na tamno mjesto, na temperaturu od 20 do 24 stupnja (tzv. proces priraštanja), a poslije im slijedi prostor gdje ima svjetla.

U jednom procesu uzgoja tri vala bukovača od po 5 kg

U jednom procesu uzgoja odnosno od jedne vreće supstrata sa nasađenim sporama gljiva dobiju se po tri vala bukovača, od po 3 do 5 kilograma. Po kilogramu naš ih sugovornik prodaje po 50 kuna. Supstrat kaže kada odradi svoje (is)koristi se kao gnojivo. Iako ima puno ideja gospodin Horg planove radi postepeno, a to uključuje i nove načine uzgoja povrća i dodatno educiranje, počevši od knjiga sa stručnim savjetima, interneta ali i štiva na engleskom.