Ako se na stabljici počne sušiti donje lišće, u vidu žutih listova koji ubrzo pocrne, to je siguran znak da se pojavila plamenjača. Na stablu se javljuju sive pjege koje se prstenasto spajaju, potamne i sprječavaju normalan protok hranjiva kroz tkivo.
Plamenjača rajčice, čiji je uzročnik Phytophthora infestans, najteža je i najdestruktivnija bolest ovog povrća. To znaju svi povrćari koji, vrlo često, ostaju zatečeni brzinom njenog širenja nakon pojave prvih simptoma. Već u kolovozu mnogi proizvođači prekidaju s berbom ovog povrća jer im oboljenje, za nekoliko dana, uništi nasad.
Ako se na stabljici počne sušiti donje lišće, u vidu žutih listova koji ubrzo pocrne, to je siguran znak da se pojavila plamenjača. Na stablu rajčice javljaju se sive pjege koje se prstenasto spajaju, potamne i sprječavaju normalan protok hranjiva kroz tkivo.
Listovi, u kasnoj fazi zaraze, pocrne i osuše se, kao i cijele grančice. Peteljke na kojima se nalaze cvjetovi suše se, a zaraza često zahvati i tek formirani plod, koji se može prepoznati po smeđoj boji na pokožici. Ako je cvijet osušen, ne mora značiti da se neće formirati plod. Infekcija se na formiranim plodovima manifestira u vidu svijetlih, okruglih pjega, koje posmeđe i na kraju pocrne.
Na obodima oštećenja pojavljuju se bjeličaste navlake sa sporama gljiva. Optimalne temperature za razvoj plamenjače su oko 20 C° i visoka vlažnost zraka. U ovoj godini uvjeti za njenu pojavu bili su idealni i tijekom ovog mjeseca.
Iako zaperci koji rastu u pazuhu grana stabljike nisu poželjni kada nema plamenjače, u slučaju pojave simptoma i jačeg napada, isti mogu biti od koristi. Odrežite škarama zaražene bočne grančice, a ostavite zaperke, veće ili tek formirane kako bi se biljka pokušala izboriti s bolešću. Iz zaperaka mogu formirati novi plodovi koji će nadoknaditi gubitak u onima zahvaćenim oboljenjem.
Neki od zaperaka sigurno će biti zahvaćeni što znači, da se kasno krenulo s ovom aktivnošću, sa skidanjem zaraženih grana. Škare obavezno dezinficirajte alkoholom, najbolje rakijom. Zaraženi listovi i plodovi moraju se iznijeti iz vrta i zapaliti.
Uspjeh nije zagarantiran i sve ovisi od intenziteta infekcije, odnosno, koliko je oštetila biljku. Stabljike bi trebalo tretirati barem dva puta tjedno, fungicidima ili ako netko želi bez kemije, pripravcima od nekuhanog mlijeka, sode bikarbone, crvenog i bijelog luka, preslice, koprive. Može se ponovo dodati stajnjak, ali ne puno, kako bi se potaknuo novi rast lisne mase. Važno je jačati biljku navedenim sredstvima.
Jedna od mjera je i čupanje korova između redova i oko biljaka i te stavljanje osušenog sijena ili slame kako bi se smanjilo nakupljanje vlage u međurednom i razmaku u redu.
Tagovi
Autor