Zaštitite plastenik od pregrijavanja!

Dolazi nam ljeto, a s njim i visoke temperature. S povećanjem temperature zraka dolazi do pregrijavanja plastenika i biljke će biti izložene stresu. Za sve biljke koje se uzgajaju u zatvorenom prostoru je važno da se održi temperaturna ravnoteža.

Previsoka temperatura djeluje negativno na biljke: dolazi do poremećaja metabolizma biljke, usporava se fotosinteza, manje je zametanje cvjetova, slabije oprašivanje, zeleni plodovi otpadaju, dolazi do slabijeg rasta i deformacije plodova. Sve se to odražava na rodnost biljke.

Pratiti i smanjivati temperaturu

Kako bi sačuvali biljke od djelovanja pregrijavanja potrebno je stalno pratiti temperaturu u plastenicima i obavljati aktivnosti koje će ju smanjiti.

Tijekom dana optimalna temperatura unutar plastenika se kreće između 18 i 25ºC za većinu plasteničkih kultura. Vrijednost optimalne temperature ovisi od vrste, ali i od razvojne faze kroz koju biljka prolazi. Temperatura tijekom noći treba biti nešto niža, ali ne smije biti ispod 10ºC. Najniža temperatura tijekom noći ne treba se spustiti ispod 15ºC. Ova vrijednost je za većinu povrtnih kultura donja granica pri kojoj biljke ne doživljavaju stres od niskih temperatura.

Izuzetno visoke temperature dovode do stresa, a temperatura iznad 35ºC djeluje izrazito negativno na biljke i može dovesti do uvenuća biljaka.

Postoje brojne metode zaštite plastenika od pregrijavanja:

• prirodna ventilacija,
• umjetna ventilacija,
• zasjenjivanje mrežama,
• zasjenjivanje premazivanjem,
• zasjenjivanje priručnim materijalima i drugi načini zaštite od pregrijavanja.

Prirodna i umjetna ventilacija

Ventilacija plastenika može biti prirodna i umjetna. Bez obzira o kakvoj ventilaciji se radi, cilj je snižavanje temperatura unutar plastenika kako bi se regulirala vlažnost zraka i sadržaj CO2.

Prirodna ventilacija je pasivan način ventilacije koji se odvija kroz postojeće otvore na plasteniku (vrata, bočne i čeone otvore). Uspješnost prirodne ventilacije ovisi o razlici u temperaturi vanjskog i unutarnjeg prostora, položaja i veličine otvora na plasteniku, smjera vjetra. Hladan zrak je teži i on pada na dolje potiskujući topliji zrak gore. Dobrim pozicioniranjem i veličinom otvora utječemo na brzinu izmjene zraka u plasteniku, a sprječavamo pojavu "mrtvih" kutova u kojma se zrak ne izmjenjuje ili se slabo izmjenjuje.

Prednosti ovakve ventilacije su da već kod postavljanja plastenika možemo utjecati na broj i veličinu otvora, jednostavna i laka primjena. Ovakav vid ventilacije ne zahtijeva nikakve dodatne troškove, ali je potreban redovit nadzor temperature i praćenje stanja kako bi se ručno otvarali ili zatvarali otvori na plasteniku.

Nedostatak je i što kroz otvore u plastenik dospjevaju štetnici i uzročnici bolesti.

Umjetna ventilacija je ventilacija gdje se koriste posebni uređaji koji vrše razmjenu zraka ili hlađenje unutrašnjosti plastenika. Najčešće se u tu svrhu koriste razni ventilatori čijom se upotrebom povećava učinkovitost ventilacije. Ventilatori mogu biti različite snage, da se ručno uključuju i isključuju, ventilatori s termoregulatorom ili se može postaviti potpuno automatiziran sustav.

Prednost ovakvog načina ventilacije je da je učinkovitiji, da kod boljih verzija nije potrebno prisustvo proizvođača, neki sustavi su jeftini i pristupačni, laki za postavljanje, dok drugi zahtijevaju mnogo više ulaganja i obučene radnike. Za rad ovakvih sustava ventilacije potrebna je električna energija, dodatna oprema, redovno servisiranje.

Zasjenjivanje mrežama

Zasjenjivanje mrežama je najčešći način zasjenjivanja. Proizvođači mreže rado koriste zbog jednostavnosti primjene, dobrog učinka zasjenjivanja, prolaska zraka kroz mrežu, dodatne zaštite od vjetra i tuče. Prednost mreža je što se dobiva ujednačeno zasjenjivanje na zaštićenoj površini, ne samo da pravi sjenu već i raspršuje svjetlost i sunčeve zrake. Postavljene mreže su mobilne, odnosno mogu se prebacivati s jednog plastenika na drugi.

Mreže za zasjenjivanje podsjećaju na vreće koje se koriste za pakiranje poljoprivrednih proizvoda (vreće za pakiranje krumpira). Gustoća tkanja zaštitnih mreža može biti različita i od toga zavisi postotak zasjenjivanja koji se kreće od 10 do 90%.

Ove mreže se izrađuju od različitih materijala, mogu biti i različito obojene. U proizvodnji rasada povrća, začinskog, ljekovitog i ukrasnog bilja najčešće se koriste zelene mreže. U proizvodnji se koriste bijela ili crna. Najčešće se koriste bijele mreže koje upijaju UV zračenje i odbijaju svjetlosne zrake. Neke mreže mogu biti postavljene i za zasjenu usjeva na otvorenom (paprike, maline), a tada je poželjno mreže postaviti pod malim nagibom radi otjecanja padalina.

Zasjenjivanje premazivanjem

U cilju zasjenjivanja proizvođači premazuju folije plastenika. Najčešće se premazivanje obavlja vapnom koji je razrijeđen i u koji se mogu dodati razne tvari koje osiguravaju bolje prijanjanje vapna za foliju i smanjuju ispiranje vapna zbog kiše. Najčešće se dodaju cement, mlijeko, ulje. Zasjenjivanje premazivanjem glinovitom zemljom koja je razrijeđena ili specijalnim tvarima koje se mogu nabaviti na tržištu.

Za premaz od gline uzme se 2 do 3kg gline i rastopi u 10l vode. Otopina se dobro procijedi i obavlja se premazivanje ili prskanje prskalicama.

Prednost premaza je u jednostavnosti primjene, ali postoji opasnost od oštećenja folije, zagađenja plastenika zbog dodavanja raznih boja i tvaria, nestručne upotrebe.

Zasjenjivanje priručnim materijalima

U nastojanju da se plastenici zaštite od vjetra ili pregrijavanja plastenici se mogu postaviti blizu drveća ili grmova, ali to ovisi od vrsta koje se uzgajaju.

Plastenik se može prekriti granama s lišćem, prekrivačima od trske, agrotekstilom, platnom i sličnim materijalima.

Foto: Pixabay/JamesDeMers