Povrtlarstvo: Uzgoj varaždinskog kupusa
Zahvaljujući raznolikosti klimatskih i edafskih uvjeta te dugogodišnjoj tradiciji uzgoja povrća, na području Republike Hrvatske stvoren je značajan broj izuzetno vrijednih ekopopulacija i domaćih sorti povrća. Ljudskim migracijama, trgovinom i razmjenama, sjeme različitih povrtnih kultura dolazilo je u različite naše krajeve, a samo one sorte koje su se najbolje prilagodile lokalnim uvjetima, davale zadovoljavajuće prinose i imale dobru kvalitetu održavale su se u proizvodnji.
Spontanim križanjima, prirodnom selekcijom pod utjecajem okoline i pažljivim odabirom uzgajivača u mnogim su našim krajevima stvorene brojne vrijedne ekopopulacije povrća. Jedna je od svakako najpoznatijih i varaždinski kupus.
Varaždinski kupus najvjerojatnije je nastao spontanim križanjima lokalnih ekopopulacija i njemačkih sorti Amager i Brauschweiger koje su se na širem području Varaždina počele uzgajati neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Do tog vremena prevladavala je proizvodnja isključivo domaćih ekopopulacija.
Spontani križanci domaćih ekopopulacija i introduciranih njemačkih sorti u uvjetima varaždinskog područja pokazali su se boljima u odnosu na do tada uzgajane domaće ekopopulacije, a i novo introducirane sorte te su se brzo počeli širiti u proizvodnji. Do početka pedesetih godina prošlog stoljeća varaždinski se kupus širio isključivo vlastito uzgojenim sjemenom u obiteljskim gospodarstvima, a nakon toga započinje njegovo organizirano sjemenarstvo.
Tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa uglavnom je bila organizirana na području gdje se i uzgajao, da bi krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih i početkom devedesetih godina veoma značajno područje proizvodnje sjemena gotovo svih kupusnjača, a time i varaždinskog kupusa postala Istra. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na širem području Pazina godišnje se proizvodilo desetak i više tona sjemena kupusnjača među kojima je prevladavala baš proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa.
Sjeme varaždinskog kupusa proizvedeno na području Istre u to se vrijeme distribuiralo po čitavoj Hrvatskoj, Sloveniji i sjevernoj Bosni gdje je varaždinski kupus bila jedna od najraširenijih sorti kasnog kupusa.
Nažalost od sredine devedesetih godina organizirana proizvodnja sjemena varaždinskog kupusa smanjuje se da bi prije pet godina potpuno nestala, tako da je sve sjeme koje se nalazi na tržištu stranog porijekla. Unatoč introdukciji i uvođenja u proizvodnju velikog broja stranih hibrida varaždinski se kupus zadržao u proizvodnji na značajnim površinama i još uvijek predstavlja hrvatski ekonomski
Varaždinski kupus uobičajeno se sadi krajem lipnja da bi za berbu i preradu dospio tijekom listopada.
Zahtjevi tržišta za kontinuiranom opskrbom kiselim kupusom tijekom cijele godine, ograničenost preradbenih kapaciteta za jednokratno godišnje korištenje, troškovi čuvanja i pad kvalitete tijekom produženog čuvanja razlogom su istraživanja provedenih prije par godina čiji je cilj bio utvrditi da li se ranijim rokovima sadnje može postići zadovoljavajući prinos i kvaliteta glavica koja će omogućiti raniji početak prerade i ranije dospijevanje na tržište čime bi se poboljšala kvaliteta i smanjili troškovi proizvodnje.
Tijekom trogodišnjih istraživanja varaždinski je kupus sađen u četiri roka, početkom travnja, svibnja, lipnja i srpnja u tri različite gustoće sklopa od 24.000, 29.000 i 36.000 biljaka po hektaru. U istraživanjima od gospodarski značajnih svojstava vrednovan je prinos tehnološki zrelih glavica, njihova prosječna masa, promjer i visina glavica, postotak raspucanih i trulih glavica kao i dužina vegetacije od sadnje do početka tehnološke zriobe kod različitih rokova sadnje i gustoća sklopa. Tijekom trogodišnjih istraživanja prosječno najveći prinos tehnološki zrelih glavica ostvaren je kod uobičajenog kasnog roka sadnje (34,5 t/ha). Poranjenjem sadnje prinos je opadao i kod najranijeg roka sadnje početkom travnja bio najniži (25,8 t/ha). Kod svih rokova sadnje najveći prinos tehnološki zrelih glavica ostvaren je kod najveće ispitivane gustoće sklopa (36,0 t/ha). Prosječna masa tehnološki zrelih glavica bila je najveća u uobičajenom kasnom roku sadnje i iznosila je 2,0 kg i postepeno se smanjivala poranjenjem sadnje da bi u najranijim rokovima bila 1,4 kg.
Povećanje gustoće sklopa također je utjecalo na smanjenje mase glavica koje su u najrjeđem sklopu imale mase 2,2 kg, a u najgušćem 1,6 kg. Promjer i visina glavica najveći su bili kod uobičajenog kasnog roka sadnje i najrjeđeg sklopa, a poranjenjem proizvodnje i povećanjem sklopa u pravilu su se smanjivali.
Najmanji broj raspucanih i trulih glavica utvrđen je kod uobičajenog kasnog roka sadnje i najrjeđeg sklopa. Najdužu vegetaciju od sadnje do početka tehnološke zriobe imao je najraniji rok sadnje. Ona se u drugom i trećem roku postepeno smanjivala, da bi u se opet u uobičajenom kasnom roku sadnje povećala.
Provedenim istraživanjima utvrđeno je da se poranjenjem rokova sadnje uz povećanje gustoće sklopa mogu postići zadovoljavajući prinosi primjerene kvalitete glavica varaždinskog kupusa čime je moguće barem dvokratno korištenje dijela postojećih kapaciteta za kiseljenje, imati na tržištu ranije kiseli kupus proizveden tekuće godine, te time smanjiti troškove uz održavanje visoke kvalitete ukiseljenog kupusa.
Varaždinski se kupus može uzgajati na gotovo svim tipovima tala dobrih vodozračnih odnosa i nesmetane opskrbe vodom. Najbolja su ipak aluvijalna, srednje teška, duboka tla bogata humusom. S obzirom na kemijsku reakciju najpovoljnija su blago kisela do neutralna tla pH vrijednosti 6,0 - 6,5. Obvezan je uzgoj u plodoredu pa na površinu gdje su uzgajane kupusnjače ne bi smio doći barem 3 - 4 godine. Najbolje su pretkulture od krmnih i ratarskih kultura višegodišnje mahunarke kao što su lucerna i djeteline, trave i žitarice, a od povrtnih kultura grašak, grah, rajčica i krumpir. Za uobičajeni rok sadnje varaždinskog kupusa krajem lipnja ili početkom srpnja upotrijebiti se može i zemljište na kojem je iste godine bio uzgajan grašak, rani krumpir ili neka od strnih žitarica.
Prije jesenskog dubokog oranja površine na kojima se planira uzgoj kupusa potrebno je
Autor: dr. sc. Zdravko Matotan
Povezana biljna vrsta
Sinonim: - | Engleski naziv: Cabbage | Latinski naziv: Brassica oleracea L. convar. capitata (L.) Alef. var. capitata L.
Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice (Brassicaceae) koja razvija veliki pup nastao savijanjem lišća. Prve godine stvara vegetativne organe, a druge cvjetno stablo i... Više [+]Izvori
Tagovi