Trudi vraća rajčice u život i nakon 16 godina!

Rajčicu često nazivaju kraljicom svakog obroka. Zbog svoga specifičnog slatko-kiselkastog okusa mnogima je ona najdraže povrće u svježem stanju. Sušenjem, kuhanjem i pasiranjem ne gubi nutritivne vrijednosti. Plodovi rajčica savršeni su u pripremi salata, umaka ili priloga. Možete ih peći na roštilju ili u pećnici, pržiti, kuhati, puniti i pirjati.

Zato nije ni čudo što se Trudi Boršoš davno zaljubila u rajsku jabuku, kako još zovemo to povrće. Ova vrijedna žena, Švicarka koja se sa mužem Stjepanom doselila u Slavoniju, ima impozantnu kolekciju sjemena rajčica od oko 1.600 sorata iz cijelog svijeta, a ove je godine u svom vrtu uzgajala oko 400 sorata. Priznaje, neke joj nisu uspjele, ali to je manji broj, većina je dala lijepe i ukusne plodove.

Puno oblika, boja, okusa i mirisa

Trudi već godinama radi na promociji rajčice, ali i drugog povrća, začinskog i ljekovitog bilja i cvijeća, sa suprugom Stjepanom organizira razmjene sjemena i presadnica, radionice, a jučer (subota) na svom gospodarstvu organizirali su degustaciju rajčice.

Sokovi od rajčica žute, crvene i zelene boje

"Budući da sam prikupila mnogo raznog sjemena želja mi je prenijeti neka svoja iskustva u proizvodnji tog izvrsnog povrća, da ljudi osjete kvalitetu i razne okuse, da si za uzgoj odaberu sjeme onih rajčica koje im se najviše sviđaju. Ova godina zbog čestih kiša bila je malo teža za organski uzgoj, ali bilo je roda, imamo što pokazati, i drago mi je da ima sve više zainteresiranih koji siju i sade stare sorte", kaže Trudi, koja je proteklih godina poklonila mnogo sjemena i presadnica, a jučer je poklanjala i plodove i sjeme. Njezini gosti mogli su na licu mjesta kušati plodove raznih sorata i uzimati si sjeme od onih koje im se najviše sviđaju.

"Organizirala je i zanimljivu igru, degustaciju u kojoj je 11 gostiju zatvorenih očiju kušalo tri vrste kuhane rajčice: žute, crvene i zelene boje. Najviše im se svidjela kuhana zelena rajčica", kaže Mirjana Latinović.

U Njemačkoj nema takvih

"Kušanje plodova bio je pravi doživljaj. Sa mnom je bila i kći Sandra koja trenutačno živi i radi u Njemačkoj. Ona se oduševila, nije se mogla najesti prirodnih rajčica, jer toga, kaže, nema kod njih u Njemačkoj. Ima eko povrća koje se tamo uvozi iz Turske i drugih država, ali je jako skupo", kaže Nevenka Milinčević iz Nove Gradiške, oduševljena razmjenama sjemena, radionicama i degustacijama koje organizira Trudi Boršoš.

Niknulo sjeme staro 16 godina

Gospođa Boršoš se u rajčice zaljubila u švicarskoj udruzi za biovrtlarenje Bioterra, gdje je stekla je bogatu vrtlarsku praksu koju dolaskom u Hrvatsku nastavlja nesebično širiti na sve zainteresirane. Ta udruga već sedamdesetak godina prikuplja i čuva sjeme starih sorata koje, kako ističe, treba očuvati zbog kvalitete plodova, ali i otpornosti, pa su pogodne za organsku proizvodnju, bez uporabe mineralnih gnojiva i pesticida.

"To je teži način uzgoja, ali se dobiju zdraviji plodovi, koji imaju svoje specifične oblike, boje, okuse i misise. Za gnojidbu koristim crnu zemlju koju dobivam od organskih ostataka iz vrtova, šuma i iz kućanstava koja obogaćuje poljoprivredno tlo, a protiv bolesti ih prskam mlijekom, a zalijevam ih i rastopljenim šumećim tabletama kalcija. Na deset litara vode ide jedna šumeća tableta.

Površinu na kojoj nam je povrtnjak ne oremo, najčešća alatke za obradu su nam vile kojima razrahljujemo tlo. Budući da imam sjeme puno sorata sa svih kontinenata, posljednje sam dobila iz Kine, Čilea i Argentine, ne mogu ih sve sijati svake godine. Zanimljivo je da sam proljetos posijala sjeme triju sorata koje sam čuvala 16 godina i da su sve niknule", kaže Trudi. Dodaje da je važno pravilno osušiti sjeme i spremiti u odgovarajuće uvjete kako bi sačuvalo klijavost.

Oduševile ju pohane rajčice

Mirjana Latinović, poznata novogradiška biovrtlarka koja u svojoj kolekciji ima sjeme oko 50 sorata rajčica, oduševljena je onim što je vidjela na gospodarstvu Boršoš.

"Posebno su mi se svidjele pohane rajčice, koje sam prvi put probala, a svidio mi se i jedan od recepata po kojima Trudi priprema rajčicu za zimu. Plodove usitni štapnim mikserom, doda češnjaka, papra i soli i to ukuhava. To nije klasični pasirani sok od rajčice, ali je izvrsna prerađevina za pripremanje jela", ističe Latinović koja posebno obožava sortu volovsko srce i jednu čiji su mesnati plodovi sa malo koštica narančaste boje.

Na pitanje je li se neka stručna institucija zaineresirala za nejzinu veliku i vrijednu kolekciju gospođa Boršoš kaže da dobro surađuje sa stručnjacima Savjetodavne službe Požeško-Slavonske županije.

Rajčice kao terapija

Ljubav prema rajčicama i drugom povrću, rad u vrtu i boravak u prirodi, kaže, osobno joj puno znači za zdravlje, u oslobađanju stresa i svojevrsna su radna i psihološka terapija.

"Osim toga jako je bitno da jedemo zdraviju hranu od one iz konvencionalnog uzgoja. Rajčicu volim i pripremam na razne načine kada kuham sok od tog povrća na jednu litru dodam i jedan krumpirić, malo bundeve, paprike i patlidžana, bude ukusniji i malo kremastiji".

Trudi Boršoš nesebično dijeli svoja iskustva i znanja, sjeme i presadnice rajčica i drugog povrća, recepte za prerađevine, a posebno joj je drago kada vidi da su i mladi zainteresirani za sjetvu i sadnju starih sorata koje je, ističe, jako važno sačuvati za buduća pokoljenja.

Foto: Dusko Mirkovic/PIXSELL, Vjekoslav Hudolin