Šest hektara pod biodinamički uzgojenim povrćem!

Kod nas mladi ljudi još uvijek, nadajući se boljem poslu i kvalitetnijem životu, iz sela odlaze u gradove. Gradska pak djeca, odrasla među neboderima i vrevom velikih gradova, pogotovo kad u nekoj tvrtki ili ustanovi odrade veći dio radnoga vijeka, na selo sve više gledaju kao na oazu mira, u kojoj rade ono što vole, bez stresa i žurbe, jer sami su svoji šefovi.

Tako su i zagrepčani Jasminka i Željko Iličić, prije osam godina, kupili zemljište u Svetom Petru Čvrstecu u općini Sv. Ivan Žabno u Koprivničko-križevačkoj županiji, s namjerom da, prije svega za sebe, proizvode povrće na ekološki način. No vremenom, površina pod povrćem bilo je sve veća pa je Željko napustio svoj dotadašnji posao i osnovao OPG. Jasminka još radi u jednoj zagrebačkoj tvrtki, no koliko god može, pomaže suprugu.

Australski biodinamičar nam je otvorio oči

"Počeli smo s dva hektara kupina i odmah donijeli odluku da koristimo ekološki način proizvodnje. No brzo smo shvatili da je eko proizvodnja samo bolja kopija one klasične, konvencionalne, jer i dalje se kod zaštite od bolesti koriste preparati, samo manje štetni.Također, kod eko proizvodnje vodi se briga o biljkama, ali ne i o tlu.

Zato smo jako sretni što smo prije šest godina upoznali Alexa Podolinskog, biodinamičara iz Australije, koja pod biodinamičkim uzgojem ima više od 800.000 hektara. On nam je bio mentor, upoznao s drugim europskim biodinamičkim proizvođačima, pa smo prije tri godine prešli isključivo na taj način proizvodnje i sigurni smo da smo dobro odlučili", priča nam Željko.

U marketing nismo uložili ništa, a narudžbe primamo i s juga Dalmacije

Danas Iličići na šest hektara, uključujući i 1.400 četvornih metara plastenika, uzgajaju 50-ak različitih vrsta povrća, najviše mrkve. Ne prodaju ga na tržnicama niti u velikim trgovačkim lancima, već isključivo primaju narudžbe i naručeno povrće dostavljaju naručiteljima doma, a onim udaljenijim šalju poštom. Jer narudžbe im dolaze čak i sa Korčule. Izuzetak su dvije trgovine zdrave hrane u Zagrebu, u kojima također ima njihovog povrća.

"Imamo kamionet u kojem dostavljamo robu naručiteljima. Svakoga dana iz Zagreba dolazimo u Čvrstec i ubiremo svježu robu. S obzirom na biodinamički način proizvodnje, povrće je nešto skuplje nego na tržnicama i trgovinama, ali kupci to znaju i nije im problem dati koju kunu više, jer će za uzvrat jesti nešto što nije tretirano otrovima, kao niti zemlja na kojoj je povrće raslo. Primjerice, za prskanje povrća koristimo biodinamičke pripravke, čajeve od raznog bilja, a za tlo podrivač umjesto pluga i slično. Upravo zbog specifičnog načina obrade tla, polako smo nabavili osnovnu mehanizaciju i sam obavljam te poslove, jer samo tako mogu biti siguran da je sve napravljeno kako treba", kaže Željko Iličić.

Ni zimi nema odmora

U ovim zimskim danima u plastenicima sade kupus, kelj, celer, grašak i drugo povrće. Proizvodnju se, kažu, trude organizirati tako da u svako doba godine kupcima mogu ponuditi gotovo sve vrste povrća. Kada uvjeti nisu pogodni za uzgoj povrća na otvorenom, koriste plastenike.

"Imate volje raditi kad vidite da kupci to cijene. Uspijemo prodati sve vrste povrća, od mrkve, salate i mladog luka do kuštravog kelja i koraba. Svakako moram napomenuti da su nam na početku uvelike pomogli i djelatnici križevačke Savjetodavne službe i Agronomskog fakulteta iz Zagreba. I sada, ako imamo kakvih dvojbi, uvijek im se možemo obratiti", ističe Željko.

U marketing, kažu Jasminka i Željko Iličić, nisu uložili gotovo ništa. Tako još uvijek nemaju niti svoju internetsku stranicu. Jedino profil na Facebook-u. Bazu kupaca proširuju im upravo kupci. Jer jedan zadovoljan naručitelj pohvali ih pred prijateljima i automatski - evo novih. Za prošlu 2015. proizvodnu godinu kažu da je bila jako dobra. Dio nasada su navodnjavali, no biljke uzgajane biodinamičkim načinom su, kažu, osim na bolesti, otpornije i na suše, što im uvelike olakšava posao. Na kraju ga molimo da nam detaljnije objasni razliku između ekološke i biodinamičke poljoprivredne proizvodnje.

Osim o povrću treba brinuti i o zemlji na kojoj raste

"Ekološka proizvodnja se kao i konvencionalna, fokusira na biljku, njezinu prihranu i zaštitu, a prihrana je u velikoj mjeri bazirana na vodotopivim gnojivima, koja su dugoročno i najveći izvor problema u zdravlju biljaka. Stoga prekomjerno korištenje različitih vrsta zaštite, dugoročno smanjuje plodnost tla te se koriste sve veće i veće količine prihrane.

Za razliku od toga, biodinamička poljoprivreda se fokusira na zdravlje tla i formiranje humusa kroz pažljivu obradu i obaveznu uporabu devet biodinamičkih pripravaka koji moraju biti visoke kvalitete. I dokazano je da je to jedina vrsta poljoprivrede, koja unatoč eksploataciji, ostavlja tlo bogatijim. A radi zdravijeg tla, zdravije su i biljke koje iz njega rastu", zaključuje Željko Iličić te dodaje da i kod biodinamike ima štetnika, ali u puno manjem broju, nego kod drugih vrsta poljoprivredne proizvodnje. Za bavljenje biodinamičkom poljoprivredom treba imati ekološki certifikat kao osnovu, a praksa je nadgradnja.

Foto: naslovna fotografija je sa imanja Marie Bienert iz Tauche u Njemačkoj, a na slici su poznati francuski konzultanti za biodinamičku poljoprivredu.