Ren je u Srbiji deficitarno povrće za industrijsku preradu jer se retko proizvodi na velikim površinama. Gaji se i kao jednogodišnji i dvogodišnji usev, a može i kao višegodišnji - u monokulturi. Profitabilna je biljka i po hektaru može da se izvadi i do 10 tona kvalitetnih ljutih korenova.
Samleveni i začinjeni ren, kao salata, jede se uglavnom uz pečena mesa svih vrsta. Iako se ne proizvodi mnogo u Srbiji, njegovo gajenje može da bude veoma isplativo. Može se gajiti kao jednogodišnji ili višegodišnji usev, a ako se povrtari opredele za višegodišnju proizvodnju na istom mestu (monokultura), sa iste parcele od jedne sadnje vadiće koren nekoliko narednih decenija.
Dragiša Gile Andrejić u Prelivu kod Beograda gaji ren na pet hektara i uz navodnjavanje zasađenih parcela sa jednog hektara vadi oko 10 tona korena po hektaru. Svoja iskustva u ovoj proizvodnji rado je prihvatio da podeli sa čitaocima Agrokluba.
Zemlja za uspešno gajenje rena treba da bude rastresita i da se duboko poore. Iako stručnjaci preporučuju sadnju na tri-četiri centimetra dubine, Andrejić ren sadi znatno dublje.
"Moja preporuka je da se ren sadi na zemljištu treće klase sa primesama peska. Nedovoljno humusa se može nadoknaditi stajskim đubrivom i 'veštakom' prilikom sadnje i azotnim đubrivom prilikom zalivanja. Sadnju obavljam na međurednom rastojanju od 70 cm, a 30 cm je rastojanje između biljaka u redu. Reznice sadim u brazde pomoću pluga i zaoravam ih na dubinu od 30 cm", kaže Andrejić i naglašava da je za jedan hektar potrebno oko 30.000 reznica.
Iako ren može da se sadi u jesen, kod nas je više zastupljena prolećna sadnja, pa se reznice preko zime moraju čuvati u plastičnim vrećama ili utrapljene u pesak ili zemlju.
"Reznice treba da budu dužine oko 25 cm i debljine od jednog do dva centimetra. Debele reznice nisu poželjne u monokulturi jer će za dve do tri godine istruliti."
Parcele navodnjava od dva do četiri puta godišnje.
"Renu je neophodno dovoljno vode za nesmetan i pravilan razvoj. Neko kaže treba zalivanjem dobro natopiti zemlju, ali ja navodnjavam dva do četiri puta godišnje, zavisno od letnjih temperatura, sa 20 do 30 litara vode po kvadratu jer prevelika količina vode uzrokuje pucanje kore rena", mišljenja je Andrejić.
U zasadu rena je gotovo nemoguće međurednu obradu zemljišta obavljati mašinski, naročito u monokulturi, pa se korovi uništavaju herbicidima.
"Upotrebljavao sam ranije gold i afalon pre nicanja rena, ali su oni u međuvremenu povučeni iz proizvodnje i prodaje. Sada upotrebljavam betanal i lontre koji uništavaju određene vrste korova. Što se tiče bolesti, ponekad se pojavi pegavost lišća, ali su mnogo prisutniji insekti. U toku letnjih meseci mlado lišće napada buvač, a njega suzbijam preparatom nurel D."
Ren sazreva za vađenje krajem avgusta, a može se vaditi tokom cele godine. Naš sagovornik vadi veće količine krajem oktobra i stavlja u plastične vreće koje hermetički zatvara. U njima se tako stvara kondenzacija koja čuva svežinu korena sve do maja meseca naredne godine.
U kolubarskom okrugu sve veće interesovanje za proizvodnju rena
Pre mlevenja rena, koren se dobro opere i oljušti. Da bi se izbegla jaka ljutina koja "štipa" nos i oči, Andrejić i njegovi članovi porodice se štite stavljanjem i vezivanjem najlon džaka na lulu mašine koja melje koren rena.
Tagovi
Autor