Sabina Džolan: Posao nije lak, ali znam za koga radim - za svoja dva sina

Sabina Džolan iz Rovišća, pokraj Bjelovara, u punom je smislu riječi heroina. Iako ima samo 31 godinu, ova samohrana majka, hrabro se, bez pomoći "muške ruke“, uhvatila u koštac s poslom naslijeđenim od roditelja. Vlasnica je OPG-a te u plastenicima, koji se prostiru na preko 3.000 četvornih metara, ima pravi rajski vrt u kojem nema što nema. Posao je naporan, ulaganja velika, rizik visok, no ovoj ženi-majci-kraljici, ništa nije teško jer sve to radi za svoja dva sina.

"Samohrana sam majka dvoje djece i na meni je odgovornost da osiguram egzistenciju za svoju malu obitelj. Kako su se već moji roditelji bavili povrtlarstvom, odlučila sam nastaviti taj obiteljski posao. Na OPG-u, koji je pokrenut prije 25 godina, roditelji su podigli prvi plastenik i pomalo započeli prodavati plodove na tržnici u Bjelovaru i nešto na kućnom pragu. Zadovoljstvo kupaca bio im je znak da su na pravom putu, pa su, iz godine u godinu, investirali u nove plastenike. U njima smo sve radili ručno, jer nismo imali odgovarajuće strojeve. Kako bi si, s povećanjem obima posla, olakšali rad, pomalo smo pribavljali polovne strojeve.

No, godine čine svoje, moji roditelji više nisu mogli toliki posao obavljati sami, te sam se, nakon rastave, odlučila vratiti s djecom u svoje mjesto i nastaviti obiteljski posao“, priča nam Sabina, mlada majka i vlasnica OPG-a na kojem proizvodi sve vrste povrća.

Internet generacija s lakoćom prati trendove u poljoprivredi

Kao pripadnica mlade, "Internet-generacije“, Sabina je vrlo brzo modernizirala posao, u toku je i s novim mogućnostima za poljoprivrednike te je aplicirala i za sredstva iz EU fondova.

"Prijavila sam se za tip operacije 6.1.1. Progama ruralnog razvoja za mlade poljoprivrednike te sam 2015. godine, uspjela povući sredstva u iznosu od 50.000 eura, što mi je omogućilo da podignem nove plastenike, koji se prostiru na 3.000 četvornih metara. U plastenicima proizvodim gotovo sve vrste povrća, od salata, paprike, rajčice, cherry rajčice, krastavaca, patlidžana do lisnatog povrća, dok krumpir, batat, kupus, poriluk i lubenice sadim vani, na otvorenom“, kaže nam vlasnica OPG-a.

Svoje proizvode prodaje u svom malom mjestu, a pored prodaje na kućnom pragu, ima i svoj štand u centru Rovišća, ponekad prodaje i na tržnici u Bjelovaru te nešto dostavlja stalnim kupcima u 70 kilometara udaljen Zagreb.

"Posao s biljkama je lijep, no fizički prilično težak. Većinom oko biljaka radim klečeći, zbog čega sam već dva puta bila na operaciji koljena. Najveći dio posla se radi ručno, od kopanja do čupanja trave, a do radnika je teško doći, jer nitko od mladih ne želi raditi u poljoprivredi“, kaže Sabina koja, za sada, na svom OPG-u zapošljava četiri radnice.

Posla, kako kaže, ima gotovo tijekom čitave godine. Budući da sama proizvodi i presadnice, sa sijanjem kreće već u siječnju.

Tuča, vjetrovi, vrućine uzrokuju štete na plastenicima i biljkama

Iako ni sam posao nije lak, najveći su problem ipak, kaže naša sugovornica, vremenski uvjeti koji su iz godine u godinu sve nepovoljniji.

"Obilne kiše nam, nerijetko, naprave poplavu. Polovinom rujna, u 1 sat iza ponoći, pogodila nas je i jaka tuča te je doslovno "razbila“ 20 tisuća glavica kupusa koji su upravo bili spremni za berbu. U ljetnim mjesecima problem su previsoke temperature po plastenicima, koje prže biljke i plodove. U ožujku, pak, kada su presadnice već spremne za presađivanje, često dolazi do naglog pada temperatura i tada noćima ne spavam jer dežuram pored grijača, koji održava temperaturu u plusu, kako bi se spriječilo smrzavanje.

Velika prijetnja su i snažni vjetrovi. Prije par tjedana olujni nam je vjetar uništio čak i jake, metalne konstrukcije, potrgao je i najlon na četiri plastenika od po 400 četvornih metara, dok je ostale plastenike oštetio“, priča nam Sabina. Ističe kako su štete, u takvim situacijama, velik financijski udar jer treba sve sanirati i učvrstiti kako bi se spriječile daljnje moguće štete

Velika investicija i visok rizik

Povrtlarstvo, kaže mlada poljoprivrednica, traži velika ulaganja. 

"Sjeme je skupo, kao i folije na koje sadimo, da si malo olakšamo posao, konkretno da manje budemo na koljenima dok čistimo travu, jer izbjegavamo upotrebu pesticida. Koristimo i veziva jer svaku biljku treba povezati. Tu su i cijevi za navodnjavanje, jer bez vode nema uroda, nema ničega. I na kraju, kada investirate u sve što je potrebno, živite opterećeni rizikom od vremenskih nepogoda koje vam, u par minuta, mogu uništiti sve“, kaže naša sugovornica.

Ističe i kako je povrće, koje nije tretirano ni sa čim, teško sačuvati. Nakon što ga ubere brzo propada te stoga i prodaja mora biti brza i dobro organizirana, a višak uroda Sabina redovito poklanja potrebitima.

"Iako nije lako, opet bih izabrala život na selu!"

Život na selu je, kaže mlada poljoprivrednica, dobar za onoga kome nije teško raditi i boriti se za svoju obitelj. 

"Mnogi mi govore da sam luda jer toliko mnogo radim. Kažu mi 'država je tu da mi nju koristimo, a ne ona nas', no ja nisam žena koja ide linijom manjeg otpora. Odlučila sam ostati na ovom poslu, dok god me bude služilo zdravlje. Nije mi teško, jer svako jutro, kada se probudim, znam za koga se borim i za koga radim – za svoja dva sina, kojima želim omogućiti ono što im je potrebno za život te im poslužiti primjerom, u nadi da će, kada odrastu i osamostale se, i oni nastaviti obiteljski posao“, poručuje mlada, ambiciozna vlasnica OPG-a.