Površinske gredice su jednostavnije za rukovanje i doprinose proizvodnji ujednačenijeg i kvalitetnijeg rasada. Njihov jedini "nedostatak" je nešto veći utrošak stajnjaka od uobičajene količine.
Topla gredica široko je zastupljen oblik zaštićenog prostora u povrćarstvu, koji je zbog svoje jednostavnosti jednako dostupan individualnim uzgajivačima povrća, kao i velikim gospodarstvima. Tople gredice koriste se uglavnom za uzgoj presadnica.
Prema konstrukciji, načinu zagrijavanja i nekim drugim osobitostima, razlikuju se mnogobrojni tipovi ovog zaštićenog prostora.
Prema konstrukciji, gredice mogu biti: jednostrane i dvostrane. U praksi su češće zastupljene obične gredice, koje mogu biti nadzemne ili ukopane.
Nadzemne su jednostavnije, lakše za rukovanje, mogu se premještati s jednog mjesta na drugo, u njima se lakše regulira vlaga, što opet čini prednost jer se postiže proizvodnja ujednačenog i visoko kvalitetnog rasada. Jedini nedostatak, ako bi se tako moglo reći, je utrošak oko 30 posto više stajnjaka nego kod ukopanih gredica.
Ukopane gredice pogodnije su za uzgoj povrća na rod jer je u njima režim vlažnosti i topline manje podložan promjenama.
Toplu gredicu čine sljedeći elementi:
Trap se koristi za ukopane gredice i u njih se slaže zagrijani stajnjak. Za gredice koje se podižu u toku zime, ukopavaju se u trap dubok 50 - 60 cm, a proljetne u trap do 40cm dubine.
Zemlja za ove objekte posebno je pripremljena u smislu hranjivih tvari, fizičkih svojstava, kao i dezinfekcije, što sve zajedno pruža optimalne uvjete za razvoj biljaka. Miješanje zemlje i dobro zrelog stajnjaka vrši se u odnosu 1:1.
Za zagrijavanje gredica koriste se biološki i tehnički izvori topline. Biološki izvori su svjež stajnjak, slama i pljeva, a ponekad i lišće i razni biljni ostaci, uslijed razlaganja organske tvari, a zbog rada mikroorganizama, oslobađa se izvjesna količina topline. Pripremanje stajnjaka počinje desetak dana pred podizanje gredica i to tako što se stajnjak slaže u figuru za zagrijavanje pored mjesta gdje će biti postavljene.
Tom prilikom miješa se sa slamom i ako je suh, povremeno kvasi vodom. Poslije nekoliko dana gomila se upali i počne se jako pušiti pri čemu se takav stajnjak slaže u trap ili se koristi za površinske gredice. Slaganje stajnjaka unutar objekta vrši se u ravnomjernom sloju potrebne debljine, poslije čega se gaženjem sabija. Preko složenog stajnjaka postavlja se ram, nasipa zemlja i gredica pokriva prozorima i asurama.
Dezinfekcija tla treba se obaviti upotrebom kemijskih preparata kao što su cineb i tiram to tako što se zemlja neposredno pred sjetvu pospe praškastim cinebom u količini 70 - 90 gr/m², a onda prekopa da se dobro izmiješa ili se preparat razmuti s vodom i poprska se gredica.
Sjetva se treba obaviti pravovremeno što ovisi od vremena rasađivanja. Ne bi je trebalo obaviti rano jer do iznošenja rasada može ostati dugo u gredici, čime se pospješuje izduživanje ili prerastanje rasada, što može dovesti do toga da se isti i ne primi.
Isto tako, rasad ne smije biti previše mlad jer je onda osjetljiv na nepovoljne uvjete vanjske sredine. Prije sjetve sjeme obavezno treba dezinficirati. Sjetva se može obaviti od oka, ali u redove je ipak povoljnija i obavlja se na razmak između redova 5 - 6 cm, a zatim se sjeme pokrije slojem zemlje debljine 1 - 1,5 cm.
Njega rasada svakako se treba primjenjivati i to na sljedeći način:
Na kraju se presadnice iznose iz toplih gredica i vrši se pikiranje, odnosno presađivanje mladih sijanaca.
Autorica: dipl.inž. ratarstva i povrćarstva, Gordana Rehak, Savjetodavna RS
Tagovi