Keksi s butternut tikvom OPG-a Bačak: Djeci se sviđa pa znamo da smo na dobrom putu

“Bavimo se proizvodnjom raznih vrsta tikvi: Butternut, Hokkaido, zelene, žute tikvice, ali imamo i aroniju. Sve više se okrećemo preradi, a novi i originalni proizvod su keksići sa Butternut tikvom koji su ljudima vrlo zanimljivi”, doznajemo od Jasmine i Gorana Bačak iz Velikog Trojstva koje smo susreli na sajmu u Dražicama. Na sajam u malo mjesto nedaleko Rijeke došli su prvi puta i vrlo su zadovoljni posjetom njihovom štandu.   

Keksići sa brašnom od Butternut tikve imaju specifičan, ali blag okus koji traje u ustima duže vrijeme. Zapravo se prilikom prvog zalogaja pravo niti ne osjeti, no ostaje vrlo ugodan osjećaj na nepcu nakon nekoliko sekundi od konzumacije. Klasičan keksić, a opet sasvim poseban!

Kupci su taj proizvod brzo prepoznali i vrlo im se svidio. “Posjetiteljima našega štanda uvijek dajemo da kušaju proizvode. Jedna baka se danas morala vratiti na nagovor unuka i kupiti probane kekse od Butternut tikve. Ako se okus sviđa djeci, onda znamo da smo na pravom putu”, kažu supružnici Bačak.

Tikve bile sasvim slučajan izbor

Od tikvi pripremaju također slanu i slatku zimnicu, kao što su ukiseljeni patišoni, ukiseljene tikvice, a za zasladiti nude džemove od Butternut tikve miješane s narančom ili jabukom. Njihovi proizvodi od aronije su: matični sok, prah od aronije, čaj od aronije i kompot. Bave se i proizvodnjom raznih vrsta graha (trešnjar, zeleničić, crveni i crni), te proizvodnjom domaćeg luka. Jedni su od rijetkih koji u ponudi imaju i 100% prirodni mutni sok od crnog i bijelog grožđa.

Imaju i nasad šljiva i vinograd pa su krenuli s izradom malih količina prirodnih sokova, a sljedeće godine planiraju veću proizvodnju. Postupak koji koriste je hladno prešanje i kratkotrajna pasterizacija tako da proizvod može dugo stajati ako se pravilno čuva.

“2011. godine suprug je ostao bez posla. Naslijedili smo imanje i krenuli u poljoprivredu, a tikve su bile sasvim slučajan izbor. Ubrzo smo shvatili da bez prerađevina nećemo nikamo stići. Cijena tikvi je u početku bila dobra da bi danas bila izuzetno niska”, govore i dodaju da već neko vrijeme kupce traže sami. Na sajmove dolaze uglavnom s prerađevinama, a same tikve prodaju na veliko. U Zagrebu njihove prerađevine prodaje 15-ak manjih trgovina, a dostavljaju i na kućne adrese.

Led uništio urod pa se okrenuli preradi

Tikve se ničim ne tretiraju, potreban je samo uporan rad – uglavnom ruke i motika. Jasmina i Goran ipak su si pomogli s 10-ak traktorskih priključaka. Nemaju ekološki certifikat, nikada ga nisu niti tražili, ali kažu da se tikva drugačije ne može niti uzgojiti. Djeca su im od velike pomoći u preradi i prodaji kada god imaju vremena, ali za sada nisu ljubitelji rada na zemlji. Sin studira elektrotehniku, kći planira upisati farmaciju, a čime će se kao zreli ljudi baviti, to je ipak svima nepoznanica.

“Ove godine su bili jako loši vremenski uvjeti za tikvu (puno kiše) pa smo dobili male količine. Prije nekoliko godina je led uništio urod i tada nismo imali izbora nego gotovo svu tikvu preraditi. U susjednom mjestu je sušara pa smo odlučili nešto iskombinirati, s time da smo prije probali kod kuće u dehidratoru. Dobiveno brašno sam miješala s običnim i sama osmišljavala nove proizvode. Rezultat su naši keksići od Butternut tikve po kojima polako postajemo prepoznatljivi. Možda nam je led te godine napravio uslugu”, smije se nositeljica OPG-a Jasmina Bačak.

Mali proizvođači će bez udruživanja teško opstati na tržištu

“U poljoprivredi su najveći problem poticaji jer nema smisla da se daju po površini, imalo bi većeg smisla poticanje po proizvedenom. Razumijem da je to teško provesti jer nailazimo na problem dokaza tko je koliko proizveo, ali ipak bi bilo smislenije. Drugi najveći problem je udruživanje bez kojeg ćemo mi mali jako teško opstati na tržištu. Danas, dok smo putovali, primijetio sam nekoliko mađarskih kamiona koji su vozili prema moru.

Svjesni smo da hotelijeri ne mogu od naših kupovati jer im trebaju velike količine tako da jedino rješenje tog problema vidim u zadrugama koje bi organizirale otkup i prijevoz - nema tu velike filozofije. Bojim se da nam bez udruživanja nema opstanka”, ističe Jasminin suprug Goran.

Njih dvoje odlučili su otvoriti i trgovačko društvo. Imaju mali, ali kažu da je za njih zapravo veliki, pogon od cca 100 m2 za preradu voća i povrća “Pokušat ćemo okupiti lokalne male poljoprivrednike jer smatramo da svi moramo stvarati dodanu vrijednost. Jasno je da se ne može sve prodavati pod prvu klasu, niže klase treba preraditi. Imate 10t tikve, 6t je prve klase, ostalo nema druge nego preraditi i to jedino ima smisla. Tako je i s ostalim poljoprivrednim proizvodima”, predlaže Goran koji nije siguran hoće li uspjeti s ostalim proizvođačima nešto dogovoriti. Nada se da hoće, ali ako ne, prerađivat će samo svoje.