Dva OPG-a udružila snage, ne odustaju od češnjaka

Svjesni situacije iz koje hrvatska poljoprivreda ne može iskoraknuti već dugi niz godina, a vođeni onom starom "uzdaj se u se i u svoje kljuse", dva su obiteljska poljoprivredna gospodarstva odlučila udružiti snage te si tako osigurati mjesečni izvor prihoda u Slavoniji i Baranji koja je oduvijek poznata po poljoprivredi.

Zahvaljujući tome, danas se OPG Velimir Šereg i PG Marko Pandurić iz Marijanaca mogu podičiti proizvodnjom Slavonskog ozimog češnjakom, suradnjom s Poljoprivrednim fakultetom u Osijeku i potporama od Osječko-baranjske županije.

"Godinama nas koči odnos državne vlasti prema Slavoniji po pitanju svih razvojnih grana, a poglavito prema poljoprivredi, zbog čega smo odlučili uzeti stvari u svoje ruke, te tako, kao mali poljoprivrednici, napraviti korak koji će nam pomoći lakše preživjeti mjesec, a da je tome tako, potvrđuje i naš uzgoj češnjaka kao profitabilne kulture potrebne u svakom kućanstvu, mesnim i farmaceutskim industrijama, ali suočene s nemilosrdnim uvoznim konkurentima", priča Inga Šereg.

Dva OPG-a udružila snage, postali dio projekta Slavonski ozimi češnjak, zbog odnosa prema Slavoniji traže pomoć od lokalnih i državnih vlasti!

Češnjak u trgovačkim lancima upitne je kvalitete

Nažalost, svjesni su da police trgovačkih lanaca u Hrvatskoj većinom krase uvozni proizvodi, pa tako i češnjak upitne kvalitete i gotovo nejasnog porijekla, unatoč Slavonskom ozimom češnjaku, tom domaćem blagu dvaju spomenutih gospodarstava.

Slavonski ozimi češnjak moguće je čuvati do sljedećeg uroda

Njegova se odlika, za razliku od drugih autohtonih sorti, ogleda u tome što ga karakterizira dugo čuvanje, dok mu je prednost trajnost i korištenje za jelo sve do ubiranja sljedećeg uroda, pri čemu ga je bitno spremiti na adekvatno mjesto i držati u odgovarajućim uvjetima, a što navedena gospodarstva mogu i potkrijepiti dokazima. Inače magistrica kulturologije, profesorica i poljoprivrednica, mlada Inga Šereg nam je prokomentirala uspone i padove malih poljoprivrednika.

Postali uzorni poljoprivrednici s 25 kg sadnog materijala

"Kao što je svaki početak težak, tako je bio i naš. Krenulo je s idejom, potom s ulaganjem financijskih sredstva u prvu količinu sadnog materijala, kada smo svega 25 kg kupili u okolici Đakova, a potom i nedaćama kada smo nakon vađenja prvog uroda bili zadovoljni prinosom, ali ne i trajnošću češnjaka. Tako je sve počelo.

Ostvarili suradnju s Poljoprivrednim fakultetom u Osijeku

Željeli smo pronaći pravu, trajniju sortu te smo se obratili Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, gdje nam je prof. dr. sc. Nada Parađiković i više nego pomogla. Ostvarili smo suradnju te tako postali dio projekta proizvodnje Slavonskog ozimog češnjaka, čuvane sorte koja se nalazi na sortnoj listi RH.

Kao i u prvom pokušaju uzgoja, i s ovom smo sortom krenuli sa svega 25kg sadnog materijala i nekoliko kvadratnih metara zasađene površine. Na žalost, naša zarada nije toliko velika da si možemo odjednom priuštiti mehanizaciju, zbog čega trpe naše ruke i leđa jer većinu poslova oko proizvodnje češnjaka, osim sadnje i kultivacije, radimo ručno, no sretni smo što preporukama, mentorstvom i nadzorom proizvodnje od strane prof. dr. sc. Nade Parađiković imamo veliku pomoć i sigurnost na svakom koraku u proizvodnom ciklusu.

Traže pomoć od lokalnih i državnih vlasti

Upravo stoga, u budućnosti se vidimo kao proizvođači koji žele živjeti od svoga rada i ovim putem apeliramo lokalne i državne vlasti da nam to omoguće. Prvenstveno od istih očekujemo smanjenje birokratskih prepreka s kojima se svake godine susrećemo, a onda i da nam pomognu pri plasmanu našeg proizvoda. Nadamo se da ćemo mi, mali proizvođači imati prava kao i veliki proizvođači. Smatramo da se samo proizvodnjom može pokrenuti poljoprivreda, pa i Hrvatska, koja je u sve tužnijem stanju zbog prodaje nacionalnih dobara i uvoza proizvoda upitne kvalitete", objašnjava Inga Šereg.

O prednostima i nedostatcima proizvodnje

"Slavonski ozimi češnjak je vrlo zahvalan ekotip, no, na žalost, iako u Hrvatskoj postoji velik broj proizvođača češnjaka, tek nas je nekolicina preuzela dužnost očuvanja ove izvorne sorte. Zahvaljujući tome, možemo vam svjedočiti o proizvodnim prednostima i nedostatcima.

Tijekom proizvodnje češnjaka u odnosu na proizvodnu godinu moguće su pojave zemljišnih štetnika ili češnjakove muhe, prilikom čijeg napada štete počinjava ličinka hraneći se sadržajem mlade biljke. Ubrzo se na oštećenim mjestima naseljavaju uzročnici gljivičnih bolesti ili saprofitske gljive, te se napadnute biljke počinju sušiti, dok središnji list požuti, a stabljika postaje mekana i prazna kao i lukovica.

Također, autohtoni ekotipovi češnjaka kao što je Slavonski ozimi ne podliježu bolestima kao hibridi, nego je veći problem u proizvodnji pojava korova, posebice onih ljetnih koja u svrhu suzbijanja zahtjeva primjenu herbicida, s obzirom na to da imamo proizvodnju na površini od jedan hektar.

Kopanje češnjaka zahtijeva angažman većeg broja ljudi, a to je vrlo teško organizirati i zbog toga ovisno o godini (kišno ili sušno vrijeme) primjenjujemo kombinaciju herbicida. Srećom, autohtoni tipovi češnjaka ne podliježu bolestima i napadu nametnika tako da je primjena zaštite vrlo rijetka.

Osnovali i Udrugu proizvođača češnjaka

Kada su se odlučili okušati u proizvodnji češnjaka, ova su gospodarstva kontaktirala i druge proizvođače iz naše i susjednih Županija, a s obzirom na to da su svi proizvodili relativno male količine, osnovali su i udrugu proizvođača češnjaka kojom su si željeli olakšali proizvodnju, plasman i prodaju. Nažalost, udruga nikada nije profunkcionirala kako treba te su istu ugasili i nastavili samostalnu proizvodnju.

Od poraza do pobjede?

Prve dvije sezone, proizvodili su sadni materijal kojim su stvarali količinu i povećavali površinu zasađenu češnjakom jer s malom količinom nisu mogli konkurirati na tržištu, te su proizvedeni češnjak prodavali na kućnom pragu. Prošle godine su napokon došli do prednosti te tako po prvi puta kompletan urod plasirali u jednu tvrtku iz koncerna Agrokor, te postigli dobru zaradu od češnjaka.