Na svom OPG-u u Soljanima u županjskom kraju, obitelj Marić uzgaja crvenu začinsku papriku mađarskih sorti, koju im ovih dana ponajviše traže mesari. Uzgajaju je na 1,5 hektar a kako je tražena proširuju i nasade.
Vrijeme kolinja i spravljanja kobasica i kulena počelo je, pa mnogi osim kvalitetnog mesa za te delicije u potrazi su i za dobrom začinskom paprikom. Jer bez tog začina i pravog omjera nema ni dobrih spomenutih delicija. Jedan kojeg ovih dana mesari itekako traže, je i Stjepan Marić (31) uzgajivač crvene slatke i ljute paprike koju, kao začinsku suši, melje i prodaje po sto kuna za kilogram. OPG je smješten u Soljanima u županjskom kraju, a nositelj je gospodarstva kaže naš sugovornik otac mu Antun, koji se kao i cijela obitelj dugo bave poljoprivredom.
Papriku uzgajaju na 1,5 hektar, a ostatak od oko sveukupnih 26 hektara polja odlazi na pšenicu, soju, kukuruz. Papriku su mađarskih sorti Marići na poljima podijelili na pola uzgoja slatke i polovicu ljute. Ova je godina kao i mnogim poljoprivrednicima i OPG -u Marić bila zahtjevna, pa ni s paprikom nije bila bolja situacija. Iako ta povrtnica voli sunce i toplo, ne odgovara joj jaka suša kao što je bila ove godine pa su im se polja morala navodnjavati.
Ne paše paprici ni kiselo tlo, a ono s 6,5 ph dobro podnosi. Jedan hektar tog nasada doznajemo u konačnici daje oko dvije tone suhe, mljevene paprike čije sadnice obitelj sama radi. Sije ih u ožujku u kontejneriće sa 160 do 180 otvora pa ih početkom svibnja kažu "iznose na polje". Kod sadnje razmak je između redova 70 cm, u redu je po 15 dok je dubina tek toliko da se sadnica iz kontejnerića umetne u zemlju. Zaživjelo je kod Marića u nasadu s tim povrćem i do 30.000 sadnica.
U plastenicima su sadili papriku i u tzv. tople lehe (leje) gdje se na zemlji podignu humci od 10 do 15 cm, pa se po njima razbaca sjeme koje naklija i kada izraste na petnaestak centimetara, "raščupava" se i sadi. Berba te biljke kaže Soljanin počinje u rujnu, a završila je nedavno odnosno traje sve do prvog mraza. Nakon što se paprika (p)obere zemlja se zaore, biljni ostaci u zemlji istrunu i posao se nastavlja u sušari. Kod paprike podsjeća valja "poštivati plodored" pa se tako kod njih svake tri do četiri godine na tu površinu siju neke od ratarskih kultura (soja, kukuruz). Svake im se godine u proizvodnji paprike javlja problem kod berbe "jer nema berača”.
Branje je najsloženiji dio tog procesa jer je “pipkav posao”, sporo ide a i paprika se ponajviše bere bez peteljke, pa valja biti pažljiv i vješt. Dnevnica je dvjesto kuna uz 1,5 sat pauze, ali "radne snage u tom se kraju teško nađe". Za kilogram suhe mljevene paprike treba 6 do 7 kg sirove. Potonja kada se nabere, pohranjuje se u mrežaste vreće gdje (od)stoji do 12 dana, sušeći se u sušari na temperaturi od 38 do 45 stupnjeva, tek se zadnji dan povećava na 60. Sušara im u jednom turnusu prihvaća 500 kg povrtnice, koja se nakon sušenja iznova prebire, odvaja se nezrela, trula, neodgovarajuće boje.
Slijedi zatim mljevenje koje se na OPG-u odrađuje uz pomoć mlina "čekićara", u sklopu kojeg je sito pa se povrtnica može protočno obrađivati, ali treba paziti da se mlin ne pregrije, a biljka "spali". Mljeveni produkt treba malo odstajati kako bi se prožeo, a dodatno se i (pro)miješa velikim drvenim kuhačama. Začinski mljevenu papriku pakiraju Marići od po 250 grama, pola kilograma odnosno onoliko koliko im kupci naruče.
Prodaju je uglavnom na kućnom pragu i po narudžbi (dostava), a ne pohode sajmove jer kažu za to nemaju vremena. Kako su na tromeđi dolaze im i kupci iz BiH a (po)nešto i iz Srbije. Poticaje primaju od države onoliko koliko daju za povrće ,"od dvije do 2.500 kuna po hektaru", kaže Stjepan Marić. O tome što ga mesari ovih dana najviše pitaju pri kupnji paprike tvrdi zanima ih "boja i ljutina". Kako je kvalitetna začinska paprika itekako tražena, jer u pravilu im se proda sve do veljače, obitelj svake godine pomalo proširuje nasade.
Problem je s paprikom na hrvatskom tržištu ona “nekvalitetna uvozna”, ponajprije iz Španjolske. Kako nisu kreditno opterećeni ali trebaju nabaviti još strojeva Marići su se prijavili na mjeru 6:1 Progama ruralnog razvoja. "Htjeli smo povući neka sredstva iz europskih fondova, a natječaj je za mlade poljoprivrednike obuhvaćao bespovratna sredstva od 50.000 eura".
Rezultate još nisu dobili iako je taj natječaj zaključen u veljači ove godine. Obitelj je kaže namjeravala s tim novcem nabaviti moderniju sadilicu, frezu za obradu tla, polagač folije. Uvjeti su natječaja doznajemo podrazumijevali poljoprivrednike do 40 godina koji nisu bili u sustavu PDV-a, odnosno nisu imali poljoprivredni obrt. Dodatne je bodove (do)nosila poljoprivredna škola kao i evidencija na Zavodu za zapošljavanje. Projekt za natječaj obitelj je iznjedrila uz pomoć tamošnjih lokalnih agencija tj.LAG-ova, a naš sugovornik kaže da su u sve to oni investirali više tisuća kuna. U projektu su dodaje naveli i "namjeru za kupovinu još zemlje", jer da bi se od poljoprivrede i proizvodnje kojom se bave moglo živjeti, valja pribaviti još koji hektar.
Stalnim pametnim ulaganjem i ne razbacivanjem, od poljodjelstva se živjeti može, tvrdi mlađi Marić, ponosan i na sestru Ivanu studenticu agronomije. O tome koje ih teškoće prate ponajviše ističu uvoz paprike upitne kvalitete, a oni svoju začinsku kažu ne prosljeđuju po trgovačkim lancima koji ih nerijetko ucjenjuju i s njima nemaju dobra iskustva. Bilo je tako i s lubenicama koje su svojedobno uzgajali, a kada je riječ o pšenici ono što proizvedu otkupe im u obližnjim silosima a uspiju prodati i soju i kukuruz. Proizvodnju s paprikom namjeravaju kažu poboljšati nabavkom mehanizacije jer stručnjakinju agronomije na sreću imaju.
Foto: arhiva obitelji Marić
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica