Živi zid: Seljak se mora baviti proizvodnjom, a ne plasmanom, prekupcima i naplatom

Koalicija naziva, ujedno i oštre poruke "Dosta pljačke", okuplja stranke Živi zid, Promijenimo Hrvatsku, Nezavisna lista Stipe Petrine, Hrvatska stranka Stjepana Radića, Akcija mladih,  Hrvatska stranka svih Čakavaca, Kajkavaca i Štokavaca te Stranka Ivana Pernara, a koje će zajedno za točno dva tjedna izaći na parlamentarne izbore.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid, kao prioritet agrarne politike navodi izradu Strategije razvoja poljoprivrede. Što ona podrazumijeva, kakav je odnos ove stranke prema poticajima, kako očuvati hrvatska sela, samo su neka od pitanja na koje je odgovore dao u intervjuu za Agroklub. 

Koliko je važna domaća proizvodnja hrane, najbolje je pokazala kriza uzrokovana koronavirusom. Što ćete učiniti da bi domaća poljoprivreda dobila veći značaj i ekonomski obujam? Koje su mjere Vašeg programa vezane za poljoprivredu?

Hrvatsko gospodarstvo je pokazalo kako nije spremno oduprijeti se krizi poput ove izazvane Covid-19 virusom. Nepostojanje diverzifikacije, odnosno raznolikosti u samim segmentima gospodarstva, a pogotovo kad nam udio BDP-a u turizmu iznosi 20%, pokazalo se loše po naše gospodarstvo. Sama poljoprivreda je u vrlo teškom položaju, zato jer nam je samodostatnost u proizvodnji na niskih 50%, što znači da pola građana naše zemlje ovisi o uvozu. Dok su svjetski trgovinski tokovi zakočeni, redovita isporuka hrane može postati upitna zbog blokada i manjkova iz zemalja izvoznica, što nije dobro po našu zemlju.

Prije svega - Strategija razvoja poljoprivrede

Politički stav naše stranke je da poljoprivreda mora doživjeti ozbiljnu reorganizaciju, kroz koju bi se podigla proizvodnja. Kod nas je vrlo poželjno provoditi ekonomiku obujma, čime bi se optimizirala količinska proizvodnja s iskorištenjem kapaciteta uzgoja, prerade i potrošnje. Pokretanje poljoprivrede je vrlo kompleksan projekt, koji mora povezivati proizvodnju na poljima s preradom te plasmanom proizvoda. Da bismo to postigli, potrebno je pokrenuti reorganizaciju rada ministarstva i pratećih agencija, i u suradnji s raznim stručnjacima, organizacijama i proizvođačima kreirati Strategiju razvoja poljoprivrede Republike Hrvatske. Program Živog zida kao osnovu oporavka poljoprivrede vidi u izradi Strategije razvoja poljoprivrede, kao osnovnog dugoročnog dokumenta, baziranog na viziji, ciljevima i misijama.

Što bi podrazumijevala takva strategija?

Ona mora pokrivati sljedeće odrednice: Razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kao osnovnih društveno-gospodarskih poljoprivrednih jedinica;  razvoj međunarodno konkurentne poljoprivrede te prehrambeno prerađivačke industrije, temeljene na djelotvornim proizvodno-prerađivačkim lancima i proizvodnji kvalitetnih proizvoda od domaćih sirovina; stvaranje sigurnosti i neovisnost u prehrani, osiguranje dohotka proizvođačima, zaustavljanje napuštanja ruralnih područja te očuvanje prirodnih vrijednosti, kulturne baštine i tipičnog ruralnog krajobraza; proglašenje poljoprivrede strateškim gospodarskim sektorom, čije djelovanje ovisi i utječe na najvrjednije prirodne resurse i najosjetljivija pitanja od nacionalnog interesa: prehrambenu sigurnost i očuvanje prostora te primjena načela suvremene poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije, s primjenom ekonomije obujma.

U proteklom mandatu imali smo dvoje ministara poljoprivrede (Tomislav Tolušić, Marija Vučković), kako ocjenjujete njihov rad? Ima li Živi zid kandidata ili više njih koji mogu preuzeti kormilo i razviti proizvodnju hrane te unaprijediti ruralni prostor? 

Ministarstvo poljoprivrede nažalost nije posljednjih nekoliko Vlada imalo dobrog ministra/icu, a zato u tom sektoru i je i katastrofalno stanje. Niti Tolušić niti Vučković nemaju stručnost iz agronomije te nisu imali viziju kako voditi ministarstvo i koje mjere moraju provoditi kako bi došlo do oporavka tog ključnog privrednog segmenta. Poljoprivreda je vrlo kompleksan sustav te poznavanje materije mora biti preduvjet. Bivši ministar se pokazao lošim zbog niza promašenih politika i afera kao što je propadanje poljoprivrede, krivo plasiranje poticaja i potencijalna kazna iz EU, neorganiziranost ministarstva i postavljanje krivih ljudi na bitne pozicije, niska razina korištenja sredstava iz EU, a Vučković je sudjelovala nedavno u orkestriranom napadu na seljaka i omaložavanja istih, s ciljem izbjegavanja plaćanja poticaja, koje je ministarstvo dužno platiti poljoprivrednicima. Ne ponovili nam se nikada više takvi ministri.

U našem segmentu kojeg smo nazvali Zelene politike, a gdje pripada i poljoprivreda, imamo niz kvalitetnih stručnjaka. Voditelj Zelenih politika je g. Davor Popović, dipl.ing.agr. Osim njega istaknuo bih doc.dr.sc. Lidiju Dujmović s Prehrambeno tehnološkog fakulteta u poljoprivredi, kao i g. Ivana Šimića, dipl.ing.šum. Svi su stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom, koji mogu kvalitetno pomoći razvoju ovoga sektora.

Sinčić: Poticaji moraju biti povezani s regionalizacijom

Gledajući rezultate domaćeg agrara postavlja se pitanje treba li mijenjati sustav potpora. Što mislite o današnjem modelu? Posebice su glasne pritužbe naših OPGova da veliki dobivaju previše dok malima ostaju tek mrvice, nedovoljne za razvoj. Treba li mijenjati smjer Programa ruralnog razvoja?

Sam smjer ruralnog razvoja nije jasno definiram, i ne zna se što država želi postići u pogledu razvoja određenih sektora i podizanja proizvodnje. Kako samo poticanje postojećeg sustava nema viziju razvoja, tako i sami poticaji nemaju efekta osim u obliku socijalnih mjera. Dosadašnji poticaji su bili neravnomjerno raspoređivani, gdje su veliki sustavi/poljoprivrednici dobivali najveći udio, a mali su poljoprivredni proizvođači ostali zakinuti. Vrlo dobro ste kroz pitanje detektirali problem, a sve je pak povezano s nepostojanjem Strategije razvoja poljoprivrede, što otvara mogućnost da se provode politike osobnih interesa, koje na kraju pogoduju uskom broju ljudi, a stopiraju razvoj cjelokupnog sektora poljoprivrede. 

Program Ruralnog razvoja treba mijenjati, ako želimo da poljoprivreda napokon krene u željenom smjeru razvoja. Sami poticaji moraju biti povezani s regionalizacijom, ciljanim razvojem uzgoja kultura u optimalnim uvjetima, željenim kulturama i životinjama, gdje se točno zna što se planira. Sada toga nema i zato imamo nered u sustavu poticaja.

Nedavna afera Vjetroelektrane, sumnje na lažiranje eko poljoprivrede te brojne profesionalne lovce na potpore, što ste i sami spomenuli otvara pitanje - je li sustav kontrole dodjele sredstava dovoljan?

Afera Vjetroelektrane je pokazatelj kako se poželjni projekt proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora može koristiti za koruptivne radnje političara i osoba vezanih uz njih. Osuđujemo sudionike, no napominjemo da je ovo samo predizborni igrokaz, jer će na kraju osobe uključene u kriminal završiti u višegodišnjim sudskim procesima, gdje ćemo vidjeti niz zastara, pogrešaka tužiteljstva i na kraju će osumnjičeni biti oslobođeni, a građani će plaćati dupli iznos za struju.

Lovci na potpore su kreirani samim sustavom Ministarstva poljoprivrede i Agencije. Ekološka poljoprivreda je na kraju iskorištena za izvlačenje novaca, dok su pravi eko proizvođači ocrnjeni od strane onih koji su samo gledali kako izvući novac. Bavljenje ovom vrstom poljoprivrede je vrlo zahtjevno zanimanje i teže je od konvencionalnog pristupa. Taj je segment zapostavljen unutar ministarstva, a dan danas još nije kreirana lista dozvoljenih preparata za uporabu u ekološkoj proizvodnji, iako je Pravilnik donesen davne 2001. To je pokazatelj kako politika, nerad i osobni interesi unutar resornog ministarstva mogu zakočiti razvoj.

Sustav kontrole je loš, i kreiran je da se administracijom zatrpavaju proizvođači te da se izvid na terenu ne provodi kvalitetno. Aerosnimci se ne koriste u dovoljnoj mjeri te se raznim političkim vezama i utjecajima postojeći proces nadzora blokira, što je opet vezano za inspekciju u poljoprivredi i djelatnike u Agenciji.

Kroz turizam distribuirati domaću hranu

Kako mislite unaprijediti domaće tržište poljoprivrednih proizvoda? Do kada će stranci na našoj obali jesti odreske iz Argentine uz talijansko povrće i voće iz Španjolske?

Hrvatska ima vrlo dobar geostrateški položaj u srednjoj Evropi, imamo dosta čiste zemlje, dovoljne količine vode te znanje u proizvodnji. To su sve preduvjeti za kvalitetan razvoj proizvodnje zdrave hrane, visoke nutritivne vrijednosti, po mogućnosti uzgojene po ekološkom principu. Takva hrana je vrlo tražena na stranim tržištima. Proizvodi karakteristični za naše podneblje, koji bi imali stvoreno ime (brand), moglo bi se dobro plasirati u izvozu.

Ne smijemo zaboraviti da je turizam oblik distribuiranja domaćih proizvoda stranim državljanima. Iako je ovaj sektor do korona krize bio dobro razvijen, nikada nije bila napravljena strategija povezivanja plave i zelene brazde. Turisti će na našoj obali jesti odreske iz Argentine, talijansko povrće i voće iz Španjolske sve dok se ne organizira vlastita proizvodnja, s jasnim plasmanima iste kroz distributivne kanale u turizmu. 

Parlamentarni izbori 2020 - što donose hrvatskoj poljoprivredi?

Moramo biti svjesni da Hrvatska ima samodostatnost u proizvodnji hrane svega 50%, što je poražavajuća činjenica. Mi ne možemo prehraniti niti sami sebe, a kamoli da još ponudimo hranu svim strancima. Na kraju ispada da na našem turizmu profitiraju druge države. Za takvo stanje odgovorne su sve politike do danas, jer nije kreirana Strategija razvoja poljoprivrede, koja je dugoročni dokument te koja obvezuje mnoge vlade u budućnosti, što moraju činiti da se vizija razvoja poljoprivrede ostvari.

Za spas sela najvažnije je osigurati posao

Depopulacija Hrvatske je sve češća pojava, a najugroženija su sela. Koje mjere mislite provesti da zadržite mlade u ruralnim područjima? Do kada ćemo u pojedinim dijelovima RH gledati napuštena, gotovo sablasno zarasla u šikaru, seoska gospodarstva? 

Depopulacija hrvatskih sela je naša tužna realnost. Da se promijeni stanje, potrebno je promijeniti ekonomsku situaciju u državi, a pogotovo u ruralnim zajednicama. Posao, prijevoz, obrazovanje, zdravstvena skrb moraju biti dostupni svim građanima. To su preduvjeti da se zaustavi napuštanje sela, odnosno da se potakne vraćanje ljudi iz gradova.

Spomenuli smo posao na prvom mjestu. Da bi na selu mogli osigurati posao, onda se mora pokrenuti kompleksni projekt razvoja, koji se sastoji od pokretanja poljoprivredne proizvodnje u svim sektorima (ratarstvo, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, ljekovit bilje, orašasti plodovi, maslinarstvo, stočarstvo, i dr.) s ciljem podizanja proizvodnje što povlači nova radna mjesta. Samom poljoprivredniku se mora osigurati otkup, po poznatim cijenama (tržišnim). Sam otkup mora biti proveden kroz postojeće i nove pogone prerade. Potrebno je razviti cijelu industriju skladištenja, prerade i opremanja proizvoda, koji bi bili smješteni u regijama. Ekonomika obujma diktira da povećanje proizvodnje prati i povećanje prerade. To također znači da put kretanja poljoprivrednih proizvoda do prerađivačkih kapaciteta mora biti ekonomičan i brz, što znači da svi ti pogoni moraju biti smješteni u blizini uzgoja, a to su nova radna mjesta za stanovnike. Održavanje pogona kao i ambalaža budućih proizvoda dodatno utječu na nova zaposlenja u postojećoj industriji.

Sami finalni prerađeni proizvodi bi se kroz proces logistike dalje prebacivali u prodajne dućane, turističke objekte, velike gradove, izvoz itd. Sami poljoprivrednici moraju se početi okrupnjavati kroz razne asocijacije, poput zadruga, udruga i drugih oblika, gdje bi bili vođeni stručnim savjetnicima, kako bi repromaterijali bili po nižim cijenama, kako bi uzgoj bio organiziraniji. Seljak mora biti u poziciji proizvodnje, a ne da se mora baviti plasmanom proizvoda, borbom s prekupcima, naplatom i mnogim drugim problemima.

Kada se osigura zaposlenje (poljoprivreda, prerada, transport, usluge), tada će se i novac zadržati u ruralnom kraju, omogućit će se povoljni uvjeti života svim građanima i promijeniti se glavni razlog bijega građana iz takvih područja. Tada će ona ponovno biti puna djece, smijeha i veselja.

Hoćete li i kako kompenzirati očito buduće smanjenje EU omotnice za poljoprivredu?

Smanjenje omotnice neuspjeh je Plenkovićeve vlade i politike iako do sada nismo niti približno iskoristili sredstva planirana za RH. Ne smijemo se zavaravati brojkama koje nam plasira Ministarstvo poljoprivrede, jer odobren projekt ne znači da je projekt i realiziran. Po nama je problem što ne postoji vizija razvoja poljoprivrede (Strategija), pa se sredstva iz omotnice troše neplanski i izostaju rezultati ukupnog razvoja. Ulaganja su nepovezana, često kroz projekte velikih poljoprivrednih proizvođača, a svi problemi ostaju nagomilani i čekaju neko bolje sutra. Kada bi se postojeća sredstva uložila planski, bez da se korupcijskim mjerama isisavaju iz sustava poljoprivrede, ona bi brzo pokrenula razvoj koji bi se u srednjem roku odrazio na ostale segmente gospodarstva.

Bolje sutra je moguće, ono je vrlo brzo dostupno, a samo je potrebna volja i znanje. Hrvatska mora donijeti Strategiju razvoja poljoprivrede, jer bez toga nema pomaka iz ove stvarnosti.