Zbog EU kvota moramo zatvoriti jednu šećeranu

Zatvaranjem poglavlja 11. Poljoprivreda i ruralni razvoj, Hrvatska je dobila manje proizvodne kvote od očekivanih za šećer - koji je najvažniji izvozni domaći poljoprivredni proizvod - zbog čega će morati zatvoriti jednu šećeranu.

Željko Zadro, predsjednik Uprave Vire tvornice šećera, kazao je Vjesniku da je Hrvatska dosad na godinu proizvodila 300.000 tona šećera u trima šećeranama. No, nakon dobivene kvote Europske unije od 193.000 tona šećera od repe plus 40.000 tona sirovog šećera, jedna šećerana je postala višak, napominje Zadro. Dodaje da u Europi nema šećerane koja na godinu proizvede manje od 100.000 tona šećera, jer je to donja granica za isplativu proizvodnju. No, kvote EU-a određuju se na osnovi prosječne višegodišnje domaće potrošnje, osobne i industrijske, koja je ovaj put zaokružena na manje.

Podsjetimo, Hrvatska ima tri šećerane - u Osijeku, Virovitici i Županji - a posljednje dvije posluju u okviru Vire. No, teško je očekivati da opstanu sve tri, i to u krugu manjem od 100 kilometara. Primjerice, Slovenija je nakon ulaska u EU zatvorila sve svoje šećerane, a Italija je prepolovila broj svojih.

Sreća u nesreći s kvotama je ta da su hrvatske šećerane među 22 u Europi od njih stotinjak koje imaju dozvolu i za preradu sirovog (rafiniranog) šećera.

Inače, kvote za šećer vrijede prve tri godine članstva u Uniji, a one za mlijeko do 2015., kad se na razini EU-a ukidaju.

Ipak, Hrvatska je imala više sreće s proizvodnim kvotama za mlijeko, jer je dobila kvotu od 765.000 litara mlijeka na godinu na osnovi najbolje referentne godine (2007.). To je za 140.000 tona više mlijeka nego što ga je bilo prošle godine, tvrde u Ministarstvu poljoprivrede.

Seljačke se udruge i dalje nadaju da ova godina neće biti referentna za prinose što se tiče ulaska Hrvatske u EU.

Darko Grivičić, predsjednik Hrvatske poljoprivrede komore (HPK), kaže kako od Ministarstva poljoprivrede ponovo traže da im napokon crno na bijelo predoči što je sve dogovoreno s EU-om, jer Komora nije sudjelovala u pregovorima. Prema Grivičićevim riječima, u više su navrata od Ministarstva dobivali odgovore da im neke stvari, posebice one koje se tiču kvota i poticaja, iz pregovaračkog poglavlja 11 ne mogu kazati jer da je riječ o tajni dok se to komplicirano poglavlje ne zatvori.

Od Europske komisije Hrvatska traži da iz zajedničke blagajne 2011. godine, odnosno prve godine članstva u Uniji, dobije 80 posto sredstava za potpore u poljoprivredi te da se taj iznos godišnje povećava za 10 posto. Prođe li taj zahtjev, Hrvatska će se izboriti za drukčiji tretman u odnosu na one zemlje koje su Uniji pristupile u posljednjem velikom krugu proširenja. Naime, nove zemlje EU-a dobivaju 25 posto onih potpora koje imaju stare članice Unije, a koje se potom svake godine povećavaju za pet posto.

Uz to, Hrvatska je uspjela izboriti 34 različitih zahtjeva vezanih uz odgode i trajna izuzeća. Primjerice, najdulje prijelazno razdoblje traži se za jaka alkoholna pića (domaći brandy i rum).

Hrvatska je u svom pregovaračkom stajalištu o poljoprivredi tražila da se uvaže njezine specifičnosti s obzirom na to da je prošla kroz rat i depopulaciju, što je ostavilo trajne posljedice i na poljoprivredni sektor.

Na kraju je u financijskoj godišnjoj omotnici 373 milijuna eura predviđeno za poljoprivredu. Oko 10 milijuna eura ide za razminiranje poljoprivrednog zemljišta te još toliko za vinarstvo. No, broj vinograda je zacementiran na 34.000 registriranih hektara, jer u Uniji nema sadnje novih vinograda.

Autor: MARINKO PETKOVIĆ