Za svaki dolar potrošen na hranu američki poljoprivrednik dobije tek 7,8 centi

Ćevapi u lepinji s vrhnjem, limenka kukuruza ili kupovni kompot od marelice - koliko često jedete ovu hranu? Pomislite li ikada, koliko je novca od tog gotovog proizvoda dobio poljoprivrednik? 

U Ministarstvu poljoprivrede Sjedinjenih Američkih država (USDA) su izračunali prosjeke. Za svaki dolar koji potrošači tamo odvoje za hranu, samo 7,8 centi ide američkom farmeru. Dakle, to je 7,8% i predstavlja rekordno nisku razinu ikada zabilježenu. 

Običaji Amerikanaca drastično su se promijenili - rijetko kada kuhaju kod kuće, hrane se u restoranima ili u robnim centrima kupuju (polu)gotove proizvode. A svu tu hranu treba pripremiti za konzumaciju. Dakle, nakon što, primjerice, rajčica bude uzgojena, ubrana, transportirana, treba je oprati, narezati, skuhati, ili iskoristiti kao dekoraciju. Tanjur u kojem je rajčica poslužena treba odnijeti do gosta, prezentirati jelo, oprati posuđe nakon svega. A i restoran treba reklamirati. Baš zato na usluge pripreme hrane odlazi visokih 36,3 posto. 

Svaka faza procesa znači dodanu vrijednost hrani

Ovi podaci otkrivaju dugoročne, makro trendove koji oblikuju ponudu i cijenu hrane. "Ovi podaci traže da postavimo pitanje: Koja je vrijednost dodana u svakoj fazi procesa obrade hrane? Dugoročno gledano, udio poljoprivrednog gospodarstva se smanjuje unazad nekoliko desetljeća", upozorava Patrick Canning, viši ekonomist u USDA. 

Osim poljoprivrednicima, dio vrijednosti unazad 30-ak godina pao je i za agrobiznis (dobavljači sjemena, gnojiva i sl.), proizvođače ambalaže te prerađivače. 

Prema podacima USDA-e, potrošači više od 50% novca kojega troše na hranu, troše u restoranima, kafićima i sličnim mjestima, u usporedbi s oko 44% u 1994. godini. 

Stewart Smith, farmer iz Mainea koji je radio kao viši ekonomist u USDA i Zajedničkom ekonomskom odboru Kongresa smatra da poljoprivrednici, na temelju ovakvog načina proizvodnje i opskrbe, nikada neće dobiti veći dio kolača, čak i ako se on povećava. Poljoprivrednici nikada neće ostvariti dodatnu vrijednost za hranu koju će potrošači platiti skuplje. 

Rješenje je u alternativnim sustavima

Rješenje vidi u alternativnim sustavima - poljoprivrednim tržnicama te poljoprivredi koju podupire zajednica, odnosno regionalni izvori koji će opskrbne lance (trgovine, restorane i sl.) okrenuti prema samim farmama. Smith na svojoj obiteljskoj farmi uzgaja 30 različitih vrsta voća i povrća na 150 hektara te izravno opskrbljuje trgovine prehrambenih proizvoda. Osnovnu preradu određenog povrća, kao što je, primjerice, baby mrkva, obavlja sam. 

Računica na kraju pokazuje da zaradi više od onih 7,8% s početka priče.