Za ili protiv GMO sjemena?

EU ima najrigoroznije zakone o GMO-u na svijetu koji zahtijevaju da svaki GMO, od slučaja do slučaja, temeljito ispita i procijeni Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA). Do kolovoza 2012. EFSA je odobrila uvoz 48 GMO-a, gotovo isključivo stočne hrane.

Trenutno je u Europi dozvoljen samo uzgoj kukuruza MON 810. U ožujku 2010. bio je dozvoljen još i uzgoj krumpira Amflora za industrijsku proizvodnju škroba, međutim, ta je dozvola kasnije pod političkim pritiskom ukinuta. Osim toga hrana iz uvoza koja sadrži više od 0,9% dozvoljenih GMO-a mora biti posebno označena.

Najveći protivnici GMO-a u Europi su Njemačka i Francuska, a najveći proizvođač GMO kukuruza je Španjolska u kojoj se on uzgaja na 76.000 hektara što predstavlja oko 20% proizvodnje kukuruza u toj zemlji. Manje količine uzgajaju se u Češkoj, Slovačkoj, Portugalu, Rumunjskoj i Poljskoj.

S druge strane u Sjedinjenim Državama je odobren uzgoj 25 genetski modificiranih biljaka, a danas je u toj zemlji oko 85% kukuruza GMO, oko 91% soje te oko 88% pamuka.

Koji su uzroci tako drastično različitih politika ako se obje temelje na istim znanstvenim činjenicama?

Hrvatski stručnjak za GM organizme, molekularni biolog dr. sc. Hrvoje Fulgosi s Instituta Ruđer Bošković smatra da je za atmosferu straha od GMO-a u Europi zaslužan cijeli splet čimbenika i okolnosti.

Prije svega poznato je da su zeleni pokreti i stranke na starom kontinentu, osobito u Njemačkoj i Francuskoj, mnogo glasniji i utjecajniji nego u SAD-u. No na europsko anti-GMO raspoloženje, kaže, utjecali su i neki drugi faktori.

Među njima posebno se ističe afera koja je izbila oko slučaja britanskog biokemičara Árpáda Pusztaija. On je 1995. počeo istraživati genetski modificirane krumpire koji su sadržavali gen GNA za lektine, bioaktivne molekule koje izazivaju alergije. 1998. godine na televiziji je objavio da su modificirani krumpiri oštetili probavni i obrambeni sustav štakora i rekao da on nikada ne bi jeo GMO-e. Njegovi komentari izazvali su pravu histeriju u medijima.

Rowett Institute u kojem je Pusztai radio ubrzo je objavio novu studiju koja je pokazala da njegovi rezultati nisu bili vjerodostojni, a sam autor priznao je da su podaci bili sirovi te da kao takvi nisu bili namijenjeni objavljivanju. Pusztai je dobio otkaz no nastavio je s kampanjom protiv GMO-a.

"Logično je da je Pusztai dobio takve rezultate jer je ciljano koristio krumpir s lektinima za koje je poznato da mogu uzrokovati alergijske i upalne reakcije kod sisavaca. Geni koji potiču njihovo stvaranje ne koriste se u proizvodnji GMO hrane", objasnio je Fulgosi.

Na oprez Europljana prema GMO-ima snažno je utjecala i pojava kravljeg ludila krajem 1980-ih, što je svojevrstan paradoks. Naime, dok Amerikanci, koji su svoju stoku hranili kukuruzom i sojom, gotovo uopće nisu imali problema s kravljim ludilom, u Britaniji koja je u prehrani stoke koristila obrađene lešine i ostatke iz klaonica ona je poprimila razmjere epidemije. Zarazila je oko 180.000 grla i potaknula eutanaziju oko 4,4 milijuna. Procjenjuje se da je do 2009. godine od ljudskog oblika ove bolesti umrlo 165 ljudi.

"To je stvorilo atmosferu paranoje od uvođenja bilo kakvih promjena i novotarija u prehrambeni lanac", rekao je Fulgosi. "Mediji su tada prvi put upotrijebili termin frankenfood za stočnu hranu životinjskog podrijetla koji se kasnije uvriježio u kampanjama protiv GMO-a. Sve je krenulo iz britanskih tabloida. SAD tada još nije koristio puno GMO-a. Međutim, nakon pojave kravljeg ludila potražio je alternativne izvore proteina za stočnu hranu u GMO soji. Tako je nastao bum u proizvodnji GMO kukuruza i soje ne samo u SAD-u već i u Kanadi, Brazilu, Argentini, Indiji i brojnim drugim zemljama", objasnio je naš molekularni biolog.

Sljedeći slučaj zbog kojeg se lanac proizvodnje hrane ponovno našao u žiži europskih medija bio je pronalazak otrova dioksina u jajima i mesu. Oni su u proizvode dospjeli iz otpadnih automobilskih ulja koja su neki farmeri dodavali stočnoj hrani.

"Očito je da se europski proizvođači pokušavaju snaći na razne načine kako bi ostali konkurentni jer im godišnje manjka oko 35 milijuna tona proteinskih dodataka za stočnu hranu. Zbog toga ih moraju uvoziti iz Brazila i Argentine, a sve je to GMO hrana. Naime, GMO soja je oko 30 posto jeftinija od obične. Mnogi hrvatski stočari također žale da bi mogli propasti ako im se ne dozvoli uvoz GMO soje", objasnio je Fulgosi.

Ulje na ovako razbuktalu vatru nedavno je dolilo i istraživanje francuskog znanstvenika Gillesa-Erica Seralinija koji je objavio studiju prema kojoj su štakori koje je hranio Monsantovim GMO kukuruzom brže razvili tumore i kraće živjeli.

Njegova istraživanja našla su se na udaru kritika brojnih znanstvenika, među kojima čak i nekih nutricionista koji su inače kritičari biotehnologije, koji su procijenili da je riječ o vrlo lošoj znanosti (koristio je vrstu životinja koja je modificirana tako da je sklona tumorima; uzorak štakora za testiranje kao i kontrolni bio je premalen; sam Seralini, koji je već godinama protivnik GMO hrane, priznao je da su ga neizravno, preko fondova, financirale tvrtke Auchan i Carrefour koje u svojim trgovačkim lancima promiču i prodaju organsku hranu itd). Unatoč tome fotografije štakora s velikim tumorima usjekle su se u pamćenje europske javnosti, osobito čitatelja žutog tiska.

Sve ovo izazvalo je vrlo negativno raspoloženje javnosti prema svim mogućim eksperimentima s hranom pa i GMO-ima. Konačno su se neke biotehnološke tvrtke poput BASF-a i Syngente pod utjecajem negativne atmosfere povukle iz Europe pa je na tržištu ostao samo Monsanto kao monopolist. Raspoloženje na dvije strane oceana samo se nastavilo polarizirati i udaljavati. Tome su, naravno, pridonijeli i specifični politički i gospodarski interesi.

"SAD s GMO-ima nikada nije imao nikakvih negativnih iskustava, osobito kada je u pitanju zdravlje ljudi, nikakve mutacije, tumore niti išta slično kravljem ludilu. Ondje protiv GMO-a prosvjeduju neke aktivističke udruge, međutim, strah nije ni sličan ovom u Europi. Neka nova izviješća pokazuju da u posljednje vrijeme i Monsanto gubi interes za Europu tako da u njoj u budućnosti planira investirati samo u mnogo skuplje, ali i profitabilnije konvencionalno sjemenje.

Naime, Monsanto na prodaji kilograma konvencionalnog sjemena može zaraditi i do pet puta više nego na GMO-ima. S druge strane zaostajanje u razvoju biotehnologije moglo bi imati teške posljedice za Europu, a ona ne može ostati izolirani otok u svijetu koji se sve više okreće GMO-ima. Neki stručnjaci u Velikoj Britaniji u posljednje vrijeme postaju svjesni toga", upozorio je dr. Fulgosi istaknuvši da ljudi često zaboravljaju da je proizvodnja organske hrane isto veliki biznis koji ima podjednako moćne lobije u svijetu.

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer