U Hrvatskoj je već zabilježeno više od 600 stranih biljaka i oko 300 stranih životinja, a unesene su i gljive i druge vrste organizama. Procjenjuje se da je 10-15 posto njih invazivno.
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo je listu invazivnih stranih vrsta u Hrvatskoj, koje drže direktnim prijetnjama bioraznolikosti. Pozivaju sve građane da, u slučaju da su vidjeli neku od niže navedenih, dojave njihovu lokaciju putem aplikacije "Invazivne vrste u Hrvatskoj" ili resornom Ministarstvu.
Naime, kako stoji na njihovoj službenoj stranici, u Hrvatskoj je već zabilježeno više od 600 stranih biljaka i oko 300 stranih životinja, a unesene su i gljive i druge vrste organizama. Procjenjuje se da je 10-15 posto njih invazivno.
Tako je Žljezdastom pajasenu dovoljna mala pukotina ili nepravilnost u nekoj građevini da se ukorijeni, a širi se i uz prometne koridore. "Uz obale potoka i rijeka te nasipe česte su biljke cigansko perje i žljezdasti nedirak, dok se u srednjoj i južnoj Dalmaciji uz odlagališta otpadom može zamijetiti mali indijski mungos. Barska nutrija kao i pastrvski grgeč stanovnik su rijeka i jezera, a uz obale mora sve su prisutnije biljke karpobroti. U ovo doba godine u kuće sve češće ulaze azijske božje ovčice", navode gdje se sve mogu vidjeti.
Mali indijski mungos (Herpestes javanicus auropunctatus) je invazivna strana vrsta sisavca podrijetlom iz Azije. U Hrvatsku je na otok Mljet unesen 1910. godine, a kasnije i na druge otoke radi biokontrole zmija.
Vrsta se može opaziti na priobalnim travnjačkim i šumskim staništima, ali i na poljoprivrednim i urbanim područjima, uz odlagališta otpada na kojima se hrani. Mali indijski mungos ima negativan utjecaj na zavičajne vrste - ne samo na zmije zbog čije je kontrole unesen, već i na druge vrste gmazova, vodozemce i ptice kojima se hrani.
Nakon što je unesen, na otocima je primijećeno smanjene populacija svih vrsta zmija, gušterica i žaba. Također, došlo je i do pada brojnosti ptica koje se gnijezde na tlu ili u niskom grmlju, jer se mungos hrani i njihovim jajima i ptićima.
Najveći problem kod ovog sisavca je što prenosi bjesnoću pa može predstavljati i zdravstveni problem.
Barska nutrija (Myocastor coypus) također je sisavac podrijetlom iz Južne Amerike. Raširena je po cijelom svijetu zbog uzgoja životinja za krzno, a bijegom s farmi za uzgoj dospjela je u prirodu.
U Hrvatsku se proširila spontano iz susjednih zemalja, a prvi put je zabilježena 1936. godine u Međimurju. Može se opaziti u blizini prirodnih i umjetnih vodenih staništa. Hrani se zavičajnim vrstama biljaka pa one nestaju s područja na kojima je barska nutrija rasprostranjena, a hraneći se usjevima čini štete i u poljoprivredi.
Njezina prisutnost negativno utječe i na vodene ptice jer uzurpira njihova gnijezda koja koristi za odmaranje, a iskopava i nastambe na obalama vodenih tijela što sprječava protok vode u kanalima i dolazi do urušavanja obale.
Uz to, barska nutrija domaćin je brojnim parazitima, od kojih neki mogu biti preneseni i na ljude.
Azijska božja ovčica (Harmonia axyridis) invazivna strana vrsta je kukca podrijetlom iz istočne i jugoistočne Azije, a diljem svijeta proširena je radi biokontrole lisnih ušiju.
Jednom unesena, u nova područja širi se spontano ili kao slijepi putnik na prijevoznim sredstvima i dobrima. Prvi nalaz za Hrvatsku zabilježen je 2008. godine, a može se opaziti u voćnjacima, poljoprivrednim površinama i parkovima. Predator je koji se prvenstveno hrani biljnim ušima i drugim kukcima, a u nedostatku životinjske hrane, hrani se plodovima biljaka, primjerice sokom grožđa. Time može uzrokovati značajne štete u vinogradarstvu, a ako se prilikom prerade grožđa u njemu nađe velika količina azijskih božjih ovčica i okus vina se mijenja.
U kompeticiji je za hranu i stanište s mnogim zavičajnim člankonošcima koji se hrane istim plijenom, uključujući i našu božju ovčicu.
Žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima) podrijetlom je iz Kine. Kao ukrasna biljka u 18. stoljeću unesen je u Europu, nakon čega je dospio u prirodu i u većini područja, uključujući i Hrvatsku, uspostavio brojne populacije.
Većinom se širi uz prometnice i antropogeno utjecana staništa. Najznačajniji negativni utjecaj ove vrste je stvaranje vrlo gustih sastojina u kojima druge biljne vrste ne mogu preživjeti, pa dolazi do potiskivanja zavičajnih vrsta iz njihovih staništa.
Ova invanzivna vrsta izlučuje spoj ailanton koji drugim biljkama u njegovoj blizini onemogućuje rast. Dovoljna mu je mala pukotina ili nepravilnost u nekoj građevini da se ukorijeni, a njegovo snažno korijenje može ih oštetiti i uništiti.
Također, raste i iz zidina, vrlo gusta populacija nalazi se na Stonskim zidinama, a raste i iz Dubrovačkih pa su se počele provoditi mjere njegovog uklanjanja.
Cigansko perje ili prava svilenica (Asclepias syriaca L.) podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. U Europu je unesena kao ukrasna biljka još u 17. st., dok se u Hrvatskoj bilježi od druge polovine 19. stoljeća. Biljka je osunčanih, toplih staništa, često uz puteve i riječne nasipe.
U kompeticiji je sa zavičajnim vrstama kojima zauzima prostor kada raste u gustim populacijama pa se na takvim područjima mijenja sastav prirodnih biljnih zajednica.
Žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera Royle) je invazivna strana biljna vrsta prirodno rasprostranjena u Aziji - na Indijskom poluotoku i zapadnoj Himalaji.
Kao ukrasna biljka prenesen je diljem svijeta. Prvi unos u Europu je u 19. st., a danas je u njoj već široko rasprostranjen. U Hrvatskoj je prvi put zabilježen 1970-ih, no vjerojatno je bio prisutan i ranije. Najčešće se može opaziti uz obale potoka i rijeka.
Uspješan je u kompeticiji sa zavičajnim biljnim vrstama. Privlačenjem oprašivača negativno utječe na oprašivanje zavičajnih biljaka. Zimi ugiba pa obale tekućica ostavlja golima i izloženima eroziji.
Karpobroti (Carpobrotus spp.) su prirodno rasprostranjeni u Južnoj Africi. Kao ukrasne biljke uneseni su širom svijeta. Iako nije poznato kada su prvi put uočene u Hrvatskoj, u herbariju postoji primjerak vrste Carpobrotus acinaciformis iz sredine 20. stoljeća s otoka Biševa.
Što se tiče staništa, odgovaraju mu ona uz morsku obalu, u pukotinama stijena, ali i ruderalna, a čest je i u uzgoju.
Svojim puzavim, gustim rastom u potpunosti prekriva tlo i prerasta sve prizemne biljke čime onemogućava klijanje i rast zavičajnih biljaka te lokalno drastično smanjuje bioraznolikost.
Zadnji, ali ne i manje invanzivan je pastrvski grgeč (Micropterus salmoides), riba porijeklom iz srednjeg i istočnog dijela Sjeverne Amerike.
Glavni razlog unosa je njegova atraktivnost u sportskom ribolovu, a uzgaja se i u akvakulturi. Prvi put na području Republike Hrvatske unesen je početkom 20. stoljeća u ribnjake Božjakovina. Nakon toga, 30-ih godina unesen je u Pakračku poljanu i Belje te krajem 60-ih u ribnjake Draganići, Poljana i Končanica.
Nastanjuje manja plitka jezera, plitke zaljeve velikih jezera te rjeđe spore i velike rijeke. Prehrana mu ovisi o uzrastu. Mlade se jedinke hrane zooplanktonom, beskralješnjacima i sitnijom ribom, dok odrasle jedu uglavnom ribom i većim beskralješnjacima, često i deseteronožnim rakovima i žabama, a ponekad i manjim sisavcima, gmazovima i pticama.
Predator je nad manjim ribama i beskralješnjacima. U Japanu, Meksiku, Francuskoj, Italiji, Portugalu, Fidžiju i Kubi zabilježeni su slučajevi izumiranja i smanjivanja brojnosti zavičajnih vrsta nakon što se udomaćio u novom staništu.
Ovo što je još važno za spomenuti, prenosi parazite poput praživotinja, metilja, trakavica i oblića.
Podaci o rasprostranjenosti važni su za upravljanje, odnosno smanjenje njihova negativnog utjecaja na bioraznolikost i povezane usluge ekosustava. "Svojom dojavom možete doprinijeti i ranom otkrivanju novih invazivnih stranih vrsta u Hrvatskoj te time spriječiti njihov unos i tako očuvati prirodu Hrvatske", ističu.
Tagovi
Autorica