Giancarlo Zigante ne krije zadovoljstvo da su sinovi i kći prihvatili njegove poduzetničke ideje jer je iza njega 40 godina sustavnog rada
Neprestano raditi i promišljati o poslu recept je uspjeha, kaže glasoviti istarski tartufar Giancarlo Zigante. Tim više jer je nakon gotovo četiri desetljeća rada s tartufima u lipnju 2008. godine u Plovaniji osnovao prvu tvornicu za preradu tartufa u Hrvatskoj.
»Na 1600 četvornih metara poslovnog prostora, prerade, skladišta i uprave, radi 15 djelatnika. Tvornica je vrijedna tri milijuna eura, a djelomice je financirana i iz nepovratnih sredstava SAPARD programa«, kaže Giancarlo Zigante, predsjednik Uprave Zigante tartufi koji je u posao uključio sinove Adriana i Marina, te kćer Antonelu.
U modernom i najsuvremenijim strojevima opremljenom zdanju vrijedne gomolje crnih i bijelih tartufa donose im sakupljači iz cijele Istre. Godišnje prerade oko osam tona tartufa koje plasiraju na domaćem tržištu, u Sloveniji i Europi.
Zigante ne krije zadovoljstvo da su sinovi i kći prihvatili njegove poduzetničke ideje jer je iza njega 40 godina sustavnog rada. S pohodima na tartufe počeo je dok se bavio izradom alata za farmaceutske proizvode. U životu, kaže, zna što znači nemati, pa je ponosan što danas njegova tvrtka zapošljava šezdesetak ljudi.
Prema riječima Marina Zigantea, direktora proizvodnje, na tržištu trenutačno imaju šezdesetak vrsta proizvoda s tartufima. Za oko mjesec dana bit će ih još tridesetak, u novoj proizvodnoj liniji »Zigante delice«, ali bez tartufa. To su umaci s rajčicom i vrganjima, maslinama, koromačom, marmelade različitih okusa, bruskete...
U obitelji Zigante kažu da se više ne bave prikupljanjem vrijednih gljiva čije se cijene penju i do nekoliko tisuća eura. Ponajprije to vrijedi za bijeli tartuf čija se nabavna cijena, kaže Zigante, kreće od 200 eura na više, ovisno o klasi i veličini gljive. Nabavna cijena crnih gomolja kreće se od 60 do 120 eura.
U Istri je nešto više bijelih tartufa, a nemalo ih je u dolini Mirne, dok crnih ima po svuda, najčešće po brežuljkastim terenima. Tržište traži tartufe, kažu otac i sin, ponajviše bijele koji vrtoglave svote dosežu i zato jer ih se ne može umjetno uzgojiti. Boja im varira od oker žute, svjetlo smeđe do blijedo i sivkasto zelene. Bijeli tartufi su zahtjevniji za obradu, kaže Marino, dodajući da im je dio proizvoda namijenjen hotelskim lancima i ugostiteljstvu.
Zanimljivo je da su i maslinovo ulje združili s tartufima. S kvalitetom ekstra djevičanskog maslinova ulja koji proizvode na imanju u Plovaniji ušli su u prestižni svjetski vodič takvih proizvođača. Od 1300 stabala biblijske biljke godišnje dobiju oko 2500 litara maslinova ulja, koje otkupljuju i od lokalnih proizvođača, a godišnje je to do 10.000 litara ulja. U sklopu tvornice s pogonima za pranje, preradu, mjerenje, sjeckanje i sušionicu, ustrojili su i salu za degustaciju s kuhinjom.
»U tom prostoru klijenti mogu kušati proizvode s tartufima uz maslinovo ulje i vino«, ističu otac i sinovi Zigante, začetnici prvog sajma istarskog tartufa koji će se održati u listopadu u Livadama.
Ustrojem tvornice cilj im je da hrvatski proizvod bude prepoznatljiv i konkurentan na europskom tržištu.
Tartufi rastu u simbiozi s hrastom, bukvom, topolom, vrbom i brijestom, a vegetativni dio im se sastoji od guste mreže mikroskopsko tankih niti - micelija. Niču grudasto s naboranom i nepravilnom korom, a od poznatih vrsta najbolji je bijeli tartuf raširen u Istri i Italiji. Crni je karakterističan za Francusku. Otkriveni su 1930. godine, a već im je dugi niz godina središte berbe i prodaje mjesto Livade, poznato i kao središte skupljanja istarskog bijelog tartufa. Vrijedne gljive zahtijevaju posebne klimatske uvjete, uključujući tlo i raslinje. Pod zemljom rastu do 15 centimetara, a beru se kada su veličine trešnje i jabuke, ali mogu doseći i veličinu dinje. Sezona berbe bijelih tartufa traje od rujna do konca siječnja, a crnih od travnja do listopada. Postoji i zimska vrsta crnih tartufa koja niče od prosinca do ožujka.
Maslinovo ulje s okusom tartufa, kozji sir, maslac, med, vrganji, kobasica, rakija, ali i keksi dio su Zigante proizvoda s okusom skupih gljiva.
Autor: Snježana Rajačić
Tagovi