Umjetni odrezak slasni izazov u tanjuru!?

Kloniranje je kontroverzno područje znanosti od 1996. kad su škotski znanstvenici klonirali ovcu Dolly koja je patila od artritisa i potom uginula. Bio je to pionirski zahvat i prodor u nepoznato. Početkom 2008. Uprava za hranu i lijekove američke administracije (FDA) odobrila je za upotrebu i prodaju meso i mlijeko kloniranih životinja. Od trenutka kad su ljudi tijekom II. svjetskog rata umirali od gladi i ubijali konje u nedostatku mesa, pa do mesa kloniranih životinja prošle su samo 64 godine. Netko će reći da je to revolucionarni napredak, a skeptici će govoriti o sumraku civilizacije. Protivnika kloniranja je mnogo: od vjerskih organizacija do potrošačkih i ekoloških udruga... Nitko od njih ne kani konzumirati meso i mlijeko »umjetno« dobivenih životinja.

Njihovo je gledanje prilično racionalno: zašto bi uz prirodno jeli »umjetno« meso i pili takvo mlijeko? Hamburger od kloniranih životinja? Ni u ludilu! Javili su se i mnogi tradicijski proizvođači goveđih odrezaka koji su odbili i samu pomisao baviti se tim biznisom. Ima i onih iz stručnih krugova koji se smijulje i mrmljaju da ljudi već odavno jedu takvo meso i piju takvo mlijeko. Postavlja se pitanje koristi li već industrija tekovine tzv. beef up proizvodnje koja donosi veće prinose, ali i veće troškove. Konačnih odgovora na ta pitanja još nema. FDA nije dopustila korištenje samo mesa i mlijeka klonova, nego i mesa i mlijeka njihova potomstva.

Iako je prvo kloniranje bilo nesavršeno i sudbina ovce Dolly zapečaćena, ta je tehnologija zaintrigirala mesnu industriju jer su odmah porasli apetiti: nova tehnologija možda nudi buduće profite i možda se može kapitalizirati. Istodobno je rasla svijest o potencijalnim zdravstvenim rizicima pa su u javnosti uspostavljena dva suprotstavljena tabora. Ima i onih koji kloniranje drže protuprirodnim, bogohulnim i amoralnim. Struka je stala na stranu industrijskog lobija pa je dr. Stephen Sundlof, šef veterinarske medicine u sklopu FDA, ustvrdio: »Naše je uvjerenje da su meso i mlijeko kloniranih životinja zdravi i prikladni za konzumiranje kao i standardni proizvodi, koje svakodnevno trošimo«.

Zanimljivo je da se industrijski lobi prvo suprotstavljao toj ideji, no zatim ju je svesrdno podržao. Tako je bilo sve do 2005. kad je objavljena studija sveučilišta Connecticut u kojoj je zaključeno da su meso i mlijeko kloniranih životinja sigurni za ljudsko zdravlje i da nema nikakvih zdravstvenih rizika. Sad su se u tu zanimljivu priču uključili i američki novinari, koji su otkrili da je studiju naručio industrijski lobi. Osim toga, bila je nekompletna, jer se radilo o testu na samo šest kloniranih životinja i nije se uzelo u obzir da su klonovi mnogo osjetljiviji na bakterijske infekcije. Klonovi su imali problema s imunitetom, a to znači da se u meso i mlijeko mogu lako infiltrirati trovači hrane (E. Coli, salmonella).

Uzbunu je izazvalo izvješće Centra za sigurnost hrane iz Washingtona (Center for Food Safety) 2006. godine u kojem se navodi: »Dostupni znanstveni podaci nam kažu da konzumiranje mesa i mlijeka klonova nosi određeni zdravstveni rizik, a postoje i neriješeni etički problemi koji zahtijevaju strogu znanstvenu reviziju«. Izvješću se pridružila skupina genetičara dodajući da se na klonovima javlja niz deformiteta i nepravilnosti u razvoju te reproduktivne smetnje.

Lani su najveći američki proizvođači kao što su Kraft Foods, General Mills, Gerber/Nestle, Campbell Soup i drugi objavili da u svojoj proizvodnji neće koristiti meso i mlijeko kloniranih životinja. Taj svojevrsni bojkot u režiji velikih tvrtki srušio je zadnje nade onih koji su maštali o proizvodnji kloniranog mesa i mlijeka na pokretnoj traci, kao da se radi o automobilima ili hladnjacima. To je bilo zeleno svjetlo potrošačima da klonirano meso i mlijeko ne treba konzumirati. Ali ima jedna kvaka: kako na tržištu razlikovati meso i mlijeko klonova od prirodnih animalnih proizvoda? Sve što je uslijedilo nakon toga pomalo je nalik događajima u vezi s GMO-proizvodima. Naime, službeno, kloniranog mesa nema, a neslužbeno se nalazi na tržištu.
Dugo očekivana studija američkih znanstvenika o kloniranom mesu i mlijeku objavljena je u časopisu Theriogenology i sve je vratila na početak, tj. utvrdila je da u kloniranom mesu i mlijeku »nema promjena u odnosu na prirodno meso i mlijeko koje bi mogle naškoditi ljudskom zdravlju«. Taj nalaz bio je u skladu s nalazima FDA, iz čega je razvidno da državne ustanove podržavaju industrijski lobi, a zdravlje ljudi im je na drugom mjestu. Može se zaključiti da se s kloniranim mesom i mlijekom prave veliki planovi, a država za to priprema odgovarajuću podlogu.
Odmah su žestoko reagirali prirodnjaci i neprofitni Centar za sigurnost hrane u Washingtonu. Njegov izvršni direktor dr. Andrew Kimbrell rekao je novinarima: »Unatoč velikom zaziranju američke javnosti od kloniranog mesa i mlijeka, prosudba i odluka FDA čini se totalno pogrešnom«.

Mnogi farmeri pod utjecajem propagande opredijelili su se za proizvodnju klonova, ulagali su u kloniranje i čekali pet godina na realizaciju projekta pa je FDA u tim okolnostima bila prisiljena donijeti pozitivnu odluku.

Njihov predstavnik Larry Colleman ističe: »Unatrag nekoliko godina meso kloniranih životinja više ste puta konzumirali i ništa vam se nije dogodilo. Klonovi su već dosta dugo u lancu prehrane«. Po svemu sudeći, već dugo se klonira ilegalno, a praktički su obuhvaćene sve domaće životinje. Industrija konzervi mogla bi biti jedan od velikih korisnika takvog mesa, a mlijeko u prahu moglo bi potjecati od kloniranih krava. Čini se da se time ostvario san genetičara koji su predviđali da je ovca Dolly samo otvorila vrata procesu nakon kojeg slijedi masa klonova.

San genetičara je kopiranje životinja poznatog podrijetla i proizvodnja visokomesnih i mliječnih grla. Kompjuterskom terminologijom, to je dobro poznati sustav cut/paste. Prva krava klonirana je prije 10 godina, pa kloniranje tehnički više nije problem: jezgra jajne stanice donora izmjenjuje se s DNK visokoproduktivnih grla. Ako je u postupku sve u redu, sićušnim električnim šokom jajna stanica se potiče na rast u genetskoj kopiji originalne životinje. Genetičari tvrde da su klonovi isto što i jednojajčani blizanci, dakle, kopija je jednaka originalu, samo što mogu doći na svijet u različito vrijeme.

Potrošači su pak zatečeni novim tehnologijama i vrlo su nepovjerljivi, jer su već svašta doživjeli i bili višestruko prevareni. FDA ističe da je kloniranje »prirodna ekstenzija reprodukcije, slično kao umjetna inseminacija i oplodnja, dakle rutinske tehnike«. Iako je kloniranje skupo (visokomuzno grlo oko 60.000 dolara), računica postoji, jer se novac vraća kroz potomstvo, a neki kažu da se uloženo može multiplicirati. U Americi je javno mnijenje protiv koniranog mesa i mlijeka. Carol Tucker, direktorica Prehrambennog instituta (Food Policy Institute), kaže da bi klonirano meso i mlijeko morali biti deklarirani pa bi svatko mogao birati. Stručnjaci su analizirali 13 znanstvenih studija te utvrdili da zapravo nutritivno i toksikološki nema razlika između mesa i mlijeka kloniranih i nekloniranih životinja. No, skeptici nisu uvjereni u identičnost. Oprezniji stručnjaci pak kažu da je istraženo premalo kloniranih životinja da bi se mogli donijeti pouzdani zaključci.

Jači imunitet, manje antibiotika

Bruxelles odobrava meso i mlijeko kloniranih životinja na tlu Europe, pa će ulaskom Hrvatske u Uniju to meso i mlijeko jamačno doći i na naše stolove. Europski stručnjaci kažu da kloniranje podiže razinu kvalitete mesa i mlijeka. Navodno se kloniranjem mogu dobiti životinje s ojačanim imunitetom pa se smanjuje unos antibiotika, a time su i manji ostaci veterinarskih lijekova u mesu i mlijeku. Statistika o prihvatljivosti kloniranog mesa i mlijeka u Uniji je gora od američke, jer EU nakon dramatičnih događaja u vezi s kravljim ludilom zazire od svega novog u području hrane. Istraživanje javnog mnijenja 2002. godine pokazalo je da čak 82 posto građana u Uniji odbija pomisao na novotarije u hrani i prehrani. Slična su reagiranja bila i u odnosu na GMO. Početkom prošle godine etičko povjerenstvo EU usprotivilo se ulasku mesa i mlijeka kloniranih životinja na područje Starog kontinenta.

Autor: Ignac Kulier