Stanje u domaćoj poljoprivredi gore je nego u ratu

Suša je obrala hrvatske njive, voćnjake i povrtnjake na kojima se šteta, kao i lani, procjenjuje na više od milijardu kuna. No, bit će i gore, očekuju poljoprivrednici. Kiše ni ovog ni idućeg tjedna neće biti ni za lijek, i dok ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina izjavljuje kako “ne možemo samo gledati u nebo, nego sustavno odraditi sve što je potrebno”, poljoprivrednici su sve skeptičniji, a proizvodnja sve siromašnija.

Gdje je zapelo?

Od usvajanja Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem 2005. kada je HDZ-ova vlada najavila da će se do kraja 2010. navodnjavati 35.000 hektara, što će stajati 2,36 milijardi kuna, od kojih 1,58 milijardi iz proračuna, a ostatak od strane lokalne vlasti i vlasnika zemljišta, do kraja 2011. stalo se na samo 18.000 hektara (od toga se 9000 navodnjavalo već 2003.) i 587 milijuna kuna investicija. Po navodnjavanim hektarima kojima se u nas prosjeku koristi tek jedan na šest korisnika - i čine manje od pola posto obrađenih površina u RH - pretekla nas je tako čak i Albanija. Stoga nije čudno što stručnjaci, ako navodnjavanje ne postane hitan nacionalni i strateški interes, predviđaju još veći uvoz, čak i onih poljoprivrednih proizvoda u kojima smo, kako se hvali resorno ministarstvo, samodostatni. A imamo, priznaju, čak 500.000 hektara pogodnih za navodnjavanje!

- Danas bismo trebali imati čak 50-60% navodnjavanih obradivih površina, no kako, kad svih ovih godina nemamo ni poljoprivredne strategije - kaže čelnik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić, ističući kako bi takvu strategiju, da postoji, provodili svi političari koji bi došli na vlast, umjesto da se zabavljaju pisanjem novih zakona o poljoprivrednom zemljištu, od kojih neki nisu ni bili u provedbi, dok hrvatska poljoprivreda, koju osim suše ugrožavaju i umanjeni prinosi zbog kašnjenja poticaja, sve više propada.

- Trenutačna situacija u poljoprivredi već je doslovce jednaka ratnim godinama - upozorava Brlošić kojemu su nedavne izjave ministra Jakovine o 3,5 milijardi eura iz EU fondova od iduće godine, od kojih će se znatan dio usmjeriti na projekte za navodnjavanje, apsurdne.

Obećanje ludom radovanje

- Ministar daje izjave po sistemu: brigo moja, prijeđi na drugoga. EU sigurno neće razvijati našu poljoprivredu ako mi nećemo - napominje, dok čelnik ZUSSB-a Antun Laslo ističe kako ministar olako daje obećanja, a nijedno nije ispunio. Samo s navodnjavanjem možemo imati konkurentnu proizvodnju. No navodnjavanje je poljoprivrednicima skupo jer koštaju i arteški bunari i gorivo za pumpe i agregate, a banke im nude nepovoljne kredite s visokim kamatama, dok su u Austriji - i to uz subvencije države - najviše 3%, kaže Laslo. Predsjednik uprave Agrofructusa Denis Matijević kaže kako do novca EU-a ne možemo ako nemamo definirane projekte, a mi ih sada nemamo - ni u makro ni u mikro varijanti - niti su riješeni problemi s privatnim i državnim poljoprivrednim zemljištem. Zadnji vlak, napominje, još nije otišao, no kako je jedne godine suša, a druge poplava, trebamo rješavati i odvodnju i navodnjavanje. Ne može se reći da se dosad u poljoprivredu nije ulagalo, ali se očito ulagalo u krive stvari. Koncesijama za navodnjavanje iz toka Drave danas smo mogli navodnjavati tisuće hektara, bez ijedne uložene državne kune, kaže Matijašević.

Možemo li učiti od drugih zemalja u regiji te Izraela?

Visoku pogodnost za navodnjavanje ima 484.026 ha površina te je cilj da se organiziranom navodnjavanju privede 65.000 ha do kraja 2020. za što je potrebno oko 130 x 106 m3/god vode. Time bi se udio navodnjavanih površina (2003. bio 9.264 ha) povećao s 0,86% na 6%, kazali su u ministarstvu. U regiji Albanci navodnjavaju 54%, Grčka 26, Italija 24, Rumunjska 23, a Bugarska 18% površina. Sustavom kap po kap u Izraelu, kojega je 60% kamena pustinja, učinjeno je čudo koje danas čini 5% BDP-a.

Autor: Jolanda Rak Šajn