Seljaci ne mogu bez potpora

Dok Vlada panično pokušava srezati proračun i ne zamjeriti se biračkom tijelu, na udaru su se našli korisnici državnih poticaja i subvencija. Među prvima za nerazborito trošenje proračunskog novca prozvani su domaći poljoprivrednici, premda koriste daleko manji udjel državnog proračuna nego je to u zemljama Europske unije.
Zašto bez sustava subvencija i poticaja domaća poljoprivreda ipak ne može, razgovarali smo s Josipom Kadićem i Ivanom Jankovićem iz Gundinaca, vlasnicima novih svinjogojskih farmi. Svaki je u objekt kapaciteta 1.500 tovljenika uložio 6,5 milijuna kuna. Tom iznosu treba dodati još oko 1,5 milijuna kuna za prvo punjenje objekta prascima koji su sada na polovini tova.

Potpore pokreću investicije

- Trenutno bez državne potpore u poljoprivredi ne bi nitko mogao izdržati. Potpore su jedino što pokreće investicije. Objekt koji košta 6,5 milijuna kuna, u današnje vrijeme s teškom mukom može se otplatiti ako se uz pomoć države ne svede u realne okvire. Mislim da je to ipak jasno svima koji donose odluke o tome kolike će poticaje dobiti poljoprivreda. Povrat ove investicije predviđen je na rok od 12 godina, to je i rok trajanja kupljene opreme, a onda ispočetka, jer ostat će samo zidovi - kaže Josip Kadić, dodajući da su računice napravljene na osnovi pretpostavki kako će sve proći u redu, prvenstveno ne računajući na incidentne situacija kao što je bolest životinja.
- Mi moramo izdržati do isplate potpore za kapitalna ulaganja, u tom vremenu sami snosimo kamate, koje su na takvu investiciju 220.000 kuna godišnje. To moramo imati u tzv. grace periodu, do počeka otplate - kaže Kadić, glava šesteročlane obitelji.
Nova farma trebala bi biti izvor prihoda za godine u kojem bi njegovo četvero djece trebalo stasati i sami odlučiti što dalje u životu.

Sva imovina u hipoteci

- Ovo nije jednostavna investicija, to smo znali kad smo kretali, a najbolje ću opisati situaciju tako da kažem da do povrata kredita, u svakom trenu moramo biti spremni da napustimo naše imanje i kuću. Doslovce sve što imamo, pokretna i nepokretna imovina, dano je za garanciju za povrat kredita. Ono što u ovom trenutku mogu reći je da već čujemo zvuk truba recesije, ali vjera u uspjeh nam nije poljuljana. Objekti su izgrađeni prema najvišim standardima, i uz kapitalnu potporu, držim da ćemo moći otplaćivati investiciju, a obitelj u konačnici prosperirati. Ne želim se žaliti jer sam se sam odlučio za ovakav projekt. Ove brojke i činjenice iznosim samo da se stekne širi uvid zašto je potrebna potpora. Sve smo do sada radili u dobroj vjeri pa se nadamo da će i konačni uspjeh doći uz Božji blagoslov - ističe Kadić, koji u investiciju ulazi na pragu četrdesetih.

Budućnost - na selu

Ivan Janković na cijelu priču gleda iz perspektive dvadesetrogodišnjaka. Premda je Ivan po godinama mlad, odluka da obitelj investira u farmu nije nimalo bila laka. Osim obiteljske imovine, uz investiciju je išla i odluka da definitivno ostaje u selu i da će ondje graditi svoju budućnost. - Mislim da netko mora ostati i na selu, a da svinjogojstvo ima perspektivu. Druge opcije nema, osim odlaska u grad. Karakteristično je to i za druga mjesta koja su poput Gundinaca, pedeset kilometara od grada. Putovati svaki dan na posao u grad i vraćati se kući, to bi bilo financijski neodrživo. Ovo je bila jedina i mislim dobra opcija. Kakva je trenutna situacija govori i podatak da je od nas četrdesetak iz generacije tek pet na putu do ostane na imanjima i bavi se poljoprivredom. Većina je sada u potrazi za poslom izvan mjesta, a više nije dovoljno ići do Slavonskog Broda. Sve više je onih koji u potrazi za poslom idu i do Zagreba - kaže mladi Janković, potvrđujući Kadićeva razmišljanja.

Novi planovi

Oba gundinačka svinjogojca kažu kako su odahnuli sad kad su prvi tovljenici u tovu. Olakšanje nakon dvogodišnje strke oko gradnje farmi ostavlja i prostor za promišljanje o sljedećem koraku. - Uz svaki objekt smo osigurali dovoljno prostora za gradnju još jednog tovilišta, ali to ćemo vidjeti. Dva objekta na jednoj farmi još uvijek bi bila izdrživa za opsluživanje od strane jedne obitelji. Ovo nije samo naša priča. Novac koji država daje kroz poticaje dio poljoprivrednika održava na životu", kaže Janković, dodajući kako bi obitelj bila u gubitku da je ove godine proizvodila samo pšenicu.
- Ma nije tu kraj cijeloj priči. Razmišljamo i o proizvodnji bioplina, ali korak po korak. Želim da se na potporu poljoprivrednicima ne gleda samo kao na davanje. To je ulaganje u ovaj prostor. Puno bolje je to opisati nedavnim slučajem kada su roditelji prosvjedovali zbog skupih mjesečnih karata. Poticaji će u konačnici pridonijeti da poraste standard obitelji koje žive na selu, a za državu dugoročno da će za ovaj prostor manje morati davati za socijalni program kao što je subvencioniranje mjesečnih karata", ističe Kadić svjestan da će vrlo brzo na djelu morati i svojoj djeci dokazati da je ostanak na selu opcija koja pruže mogućnosti.

Autor: Marijan VRKLJAN