Šećerane ravnopravne?

Šećerna repa jedina je poljoprivredna kultura kojoj otkupna cijena pada i zbog čega je u Hrvatskoj ove godine zasijano najmanje repe do sada. Za ovu se godinu već smatra da je jedna od najkriznijih u povijesti industrije šećera, a ona će ostati zabilježena i prema provedenoj privatizaciji županjske Sladorane. Mnogi smatraju da će upravo privatizacija Sladorane odrediti daljnju budućnost hrvatske industrije šećera jer “rat za repu” između šećerana je počeo, a nazire se i rat za izvozne kvote. To je i povod za razgovor s Božidarom Pankretićem, ministrom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

* Kako Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja vidi budućnost hrvatske industrije šećera nakon nedavno provedenih privatizacijskih procesa u županjskoj Sladorani?
- Industrija šećera bila je proteklih pet do šest godina uvjerljivo najveći izvoznik u poljoprivrednom sektoru, s udjelom od 15 posto u ukupnom poljoprivrednom izvozu. Taj trend se nastavlja unatoč reformi tržišta šećera u EU koja, između ostalog, treba rezultirati smanjenjem cijene šećera u EU. Stoga, optimističan sam što se tiče budućnosti domaće industrije šećera, a dat ćemo sve od sebe da u pristupnim pregovorima izborimo što je moguće bolje uvjete za njezin razvoj nakon ulaska Hrvatske u EU.

Nema razloga za gašenje neke od šećerana

* Smatrate li da je, unatoč većoj ponuđenoj cijeni od Kandit Premijera, odluka Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju da se Sladorana proda Viru donesena iz političkih razloga?
- Bilo bi neprimjereno da komentiram odabir Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, u kojem nema predstavnika Ministarstva poljoprivrede. Ono što je važno jest to da je odluku UO Hrvatskog fonda za privatizaciju jednoglasno potvrdila Vlada RH, a cijeli proces privatizacije je bio prilično transparentan. Osobno mislim da je odlično da smo u javnom natječaju imali dvije vrlo dobre ponude domaćih šećerana i ne bih se bavio daljnjim špekulacijama o toj temi.

* Kako Vi, kao ministar poljoprivrede, komentirate tu odluku da Sladorana pripadne Viru, a za što je navodno najviše zaslužan Vaš prethodnik, ministar Petar Čobanković?
- Još jednom ponavljam da odluku o privatizaciji donosi Vlada na temelju prijedloga UO Fonda za privatizaciju, da je ovaj prijedlog jednoglasno donesen, te da su u natječaju sudjelovale dvije respektabilne domaće tvrtke.

* Smatrate li da su tri šećerane u Hrvatskoj previše? Hoće li se jedna od njih, prema Vašemu mišljenju, ugasiti, ako ne ove ili iduće godine, hoće li to biti ulaskom Hrvatske u EU?
- Smatram da nije primjereno da kao predstavnik Vlade RH odlučujem o tome koja i kakva proizvodnja nam treba, hoće li se neka tvrtka ugasiti ili neće. Vlada, odnosno u ovom slučaju posebno MPRRR, treba osigurati jednake uvjete za poslovanje svim tvrtkama, a rukovoditelji svake pojedine tvrtke moraju osigurati njihov profitabilan rad na tržištu. Osobno, ne vidim da u ovom trenutku postoji razlog gašenja bilo koje od triju šećerana.

* Ipak, možete li reći postoje li neka razmišljanja da se žrtvuje osječka šećerana, odnosno da dođe do njezina gašenja kako se to u kuloarima nagađa?
- Ni od koga u Vladi nikada nisam čuo za takve priče, a valjda Vam je iz prethodnog jasno da se ni moje Ministarstvo ni Vlada time ne bave.

Izvoz šećera - bez zastoja

* Poznato nam je da su predstavnici osječke šećerane Kandit Premijer prošli tjedan bili kod Vas i tražili polovinu od ukupne izvozne kvote koja sada iznosi 180.000 jer im o tome navodno ovisi opstanak tvrtke. Ima li izgleda da se osječkoj šećerani udovolji i u tom djelu, ali i kod zahtjeva da dobiju i polovinu od uvozne kvote za uvoz sirovog tršćanog šećera?
- Normalno je da osječka šećerana želi osigurati što bolje uvjete za svoje poslovanje pa stoga traži povoljnije uvjete u uvozu sirovine ili izvozu gotovog proizvoda i nije ona jedina koja tako postupa. Vjerujte da mi se gotovo svaki dan obraćaju poljoprivrednici ili tvrtke s ovakvim ili sličnim zahtjevima. Međutim, trebate razumjeti da MPRRR ili ja kao ministar, ne možemo voditi politiku u interesu pojedinih proizvođača nego da moramo voditi računa o cijelom sektoru.
Dakle, ako govorimo o raspodjeli uvozne ili izvozne kvote, treba uvažiti činjenicu da u Hrvatskoj posluju tri šećerane, svaka od njih ima svoje argumente, sve tri izvoze na tržište EU i sve tri imaju mogućnost rafiniranja uvoznog sirovog šećera. Stoga je posve prirodno da Ministarstvo svakoj šećerani mora osigurati ravnopravan tretman u dijelu koji se odnosi na vanjskotrgovinske uvjete poslovanja.

* Kakva je situacija s izvoznim kvotama? Je li Hrvatska od njihova uvođenja ispunjavala izvoznu kvotu, odnosno je li uspjela izvesti na tržišta EU sav šećer iz kvote? Je li neka od šećerana zakasnila sa podnošenjem zahtjeva, kao što je prije nekoliko godina osječka šećerana zakasnila s podnošenjem zahtjeva za dobivanje uvozne kvote za uvoz trščanog šećera?
- Od uvođenja izvoznih kvota Hrvatska je praktički u cijelosti izvezla cjelokupnu utvrđenu količinu. Što se tiče rokova za podnošenje zahtjeva za kvotu, ni jedna šećerana nije zakasnila, a na temelju Uredbe Vlade RH, prijedlog raspodjele dalo je međuresorno povjerenstvo u kojem, uz predstavnike MPRRR-a, sudjeluju i predstavnici Carinske uprave, Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva te Hrvatske gospodarske komore. U skladu sa zahtjevima šećerana i ograničenjima skladišnih kapaciteta, veći dio raspodjele je obavljen i to na ravnopravnoj osnovi, a kako smo informirani, izvoz svih triju šećerana teče bez zastoja.

EU nedostaje milijun tona šećera

* Kakva je situacija s uvoznim kvotama za uvoz sirovog trščanog šećera, navodno da je do sada najviše dobivala virovitička šećerana? Može li osječka šećerana sada dobiti najvišu i uvoznu i izvoznu kvotu?
- Nije istina da je virovitička šećerana dobivala najveću kvotu za uvoz sirovog šećera. Želio bih opet naglasiti da MPRRR nema interesa na ovaj način pogodovati bilo kojoj šećerani te da smo upravo u dogovoru s našim šećeranama odlučili svakoj od njih dodjeljivati jednaku uvoznu kvotu. Ovu praksu primjenjujemo već nekoliko godina i jedino što je pri tome bio uvjet je da svaka šećerana pravodobno i u skladu s Uredbom Vlade podnese zahtjev.

* Kad je riječ o provedbi reforme tržišta šećera u EU, koja je za cilj imala i smanjenje površina pod šećernom repom i njezine cijene i cijene šećera te zatvaranje šećerana navodno da reforma koja je trebala trajati do 2010. g. "šepa",jer nakon porasta cijena gotovo svi ratarskih kultura u svijetu raste i otkupna cijena i šećerne repe i šećera.
- Osnovni cilj reforme šećera bio je, zapravo, smanjiti razinu subvencioniranog izvoza šećera iz EU na svjetsko tržište, što je bio zahtjev Svjetske trgovinske organizacije kojem je EU morao udovoljiti. Jedan od osnovnih mehanizama, osim onoga što ste spomenuli u svom pitanju, bilo je restrukturiranje industrije dobrovoljnim povlačenjem iz sektora ili smanjenjem proizvodnje, što je EK, uvjetno rečeno "nagrađivao" posebnim subvencijama tvrtkama koje su se za to odlučile. Točno je da na samom početku reforme ovo dobrovoljno napuštanje proizvodnje šećera nije išlo planiranim tijekom, ali u međuvremenu proizvodnja šećera u EU je ipak značajno smanjena u pet država članica, a u još pet zemalja je u cijelosti napuštena. Time je EU gotovo ispunila svoj cilj da smanji proizvodnju subvencioniranih viškova šećera koji su remetili normalne odnose na tržištu šećera u EU i na svjetskom tržištu. Kako na taj proces utječe rast cijena ratarskih kultura? Pa u stvari ne previše jer sadašnja situacija odražava tržišne odnose na relaciji proizvođač - prerađivač - potrošač, koji se ranije nisu niti mogli formirati zbog pretjeranog utjecaja EU politike na sektor šećera u EU. Želio bih još dodati da upravo ova situacija daje šansu našim proizvođačima šećera, odnosno da im se smanjenjem proizvodnje u EU na ovom tržištu otvara novi prostor na kojem smo već dokazali da možemo konkurirati. Za nas je ohrabrujuća spoznaja da će u trenutku našeg ulaska u EU na tržištu nama susjednih zemalja biti manjak od približno 1,1 milijun tona šećera, što vjerujem da naša šećerna industrija može iskoristiti.

PANRETIĆ: U proizvodnji šećera Hrvatska ima neiskorištenih potencijala

- Želio bih naglasiti da je šećer posljednjih sedam do osam godina jedna od najuspješnijih hrvatskih gospodarskih priča i da su u toj priči mnogi zaslužni, a ponajprije proizvođači šećerne repe i šećerane. Ministarstvo i Vlada su zainteresirani da tako ostane što duže i uvjeren sam da ćemo zajedničkim naporima pronalaziti načine kako bi se osigurala održivost ove proizvodnje i nakon ulaska u EU. Ne zaboravite da je šećer jedna od najvažnijih i najučinkovitijih sirovina za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, što znači da nije važan samo u prehrambenom lancu. Stalno podizanje konkurentnosti, razine znanja i ulaganje u nove tehnologije su preduvjet opstanka u poljoprivrednom sektoru općenito, a u ovom području je očito da Hrvatska ima još mnogo neiskorištenih potencijala.

Zdenka RUPČIĆ