Poljoprivreda kao izvor energije

Netočna je tvrdnja da suvremena civilizacija pati od nestašice energije. Zapravo sve što nas okružuje su masa i energija. Teoretski, energije ima u konstantnom izobilju. Nedostatne su naše vještine iskorištavanja sveprisutne energije. Formula T=ln(c)ª (a-stupanj iskorištenja energije, c-brzina svjetlosti, T-godina u kojoj ćemo dostići a-stupanj iskorištenja energije ) je krivulja, koja pokazuje da za svaki dostignuti novi stupanj iskorištenja energije trebamo sve više i više vremena, odnosno da naš spoznajni stroj zapravo usporava. Usljed tog usporavanja događa nam se deficit, u odnosu na potrebe.

I taj deficit se ne bi nužno dogodio da smo ravnomjerno iskoristili sve mogućnosti, do kojih je već stigao „spoznajni stroj“. Naglasak je stavljen na danas najčešće korištena goriva, kojih zaista nema u izobilju. Sazrela je svijest da je došlo vrijeme za drugačije poimanje izvora energije.

Poljoprivreda kao izvor energije

Ugljični dioksid, voda i (sunčeva) energija uključeni su u sintetizu svih životnih oblika (floru i faunu) odnosno krajnji su rezultat njihovog konačnog raspada. Budući da je poljoprivreda djelatnost koja se bavi održavanjem pojedinih oblika života, ona je u stalnom doticaju i s energijom koja je u njima pohranjena. Stoga će se misija poljoprivrede sve više proširivati ne samo na proizvodnju hrane već i energije:

• Spaljivanjem biljnih ostataka,
• Proizvodnjom bioplina,
• Proizvodnjom biodizela
• Proizvodnjom bioetanola,
• Proizvodnja vodika iz etanola, itd.

Od 2006. godine EU je krenula s drugom fazom, još većeg razvitka vrsta goriva kao i povećanja proizvedenih količina, s posebnim naglaskom na tekuća goriva iz poljoprivredne biomase. Svaka članica za sebe, pa tako i Hrvatska, morat će prepoznati svoj najisplativiji izvor i sustav opskrbe iz tog izvora.

Mogući izvori

Mogući izvor za proizvodnju bioplina je npr. kukuruzna silaža koja daje 2.750 lit/ha ili 189 GJ/ha, s omjerom output/input 5:1 .

Mogući izvor i za proizvodnju biodizela su

• uljana repica koja daje 1.400 lit/ha ili 54 GJ/ha, s omjerom output/input 3:1 ,
• palmino ulje koje daje 3.200 lit/ha ili 170 GJ/ha, i.t.d.

Mogući izvor i za proizvodnju bioetanola su

• šećerna trska koja daje 6.000 lit/ha ili 130 GJ/ha, s omjerom output/input 4:1,
• šećerna repa koja daje 6.000 lit/ha ili 130 GJ/ha, s omjerom output/input 2:1,
• proso koji daje 4.400 lit/ha ili 94 GJ/ha, s omjerom output/input 2,5:1,
• kukuruz, koji daje 3.300 lit/ha ili 70 GJ/ha, s omjerom output/input 2:1,
• žitarice koje daju 2.800 lit/ha ili 60 GJ/ha, s omjerom output/input 2:1, itd.

Sustav distribucije

Upravo sustav opskrbe diktira da se dva prvonavedena oblika proizvodnje energije (spaljivanje i bioplin) u većoj mjeri finaliziraju do proizvodnje električne energije te tako dobivena energija distribuira kroz postojeći elektrodistributivni sustav.

Biodizel i bioetanol zahtijevaju posebno organiziran sustav prikupljanja i distribucije do krajnjih potrošača.

Ispunjavajući drugi dio svoje misije (proizvodnju energije) poljoprivreda će morati dostići visok stupanj udruživanja u šire organizacione forme. Postojeća organizaciona shema poljoprivrede, taj dio misije, neće moći ni ispuniti niti izdržati. Dakle, ovdje više nije riječ samo o formalnim udrugama proizvođača, nego o nečemu što bi bilo cjeloviti Hrvatski poljoprivredno-prehrambeno-energetski sustav (HPPES).

Zvuči li Vam to futuristički? U Brazilu, na primjer, ne zvuči (nimalo futuristički!). Tamo je to odavno realnost.

Brazilski primjer

Sedmdesetih godina i Brazil je bio duboko potresen naftnom krizom. Donijeli su odluku da svoju „energetsku bilancu“ poprave proizvodnjom bioetanola iz šećerne trske. U početku se etanol dodavao benzinu u količni od 5%, bez ikakvih preinaka motora. U akciju se uključila i brazilska industrija motornih vozila i dijelova za vozila. Proizveli su elektronički modul, koji prepoznaje trenutni omjer benzina i etanola te tome podešava režim rada motora. Obvezali su „Petrobras“ (naftnu tvrtku) da organizira dostavu svih dostupnih goriva na sve benzinske crpke, dakle i etanola.

Proizvodnja se toliko razvila da Brazil više ne gradi naftovode već etanolovode.

Jedan od dva etanolovoda služi za dovoz etanola s plantaža trske, odnosno proizvodnih postrojenja u unutrašnjosti Brazila do izvoznih luka na obali, a etanol se najviše izvozi u Japan. Vodi od plantaža šećerne trske i postrojenja za preradu u mjestu Senador Cañedo u državi Goiás do terminala Paulínia pokraj São Sebastiãna u državi São Paulo. Ukupna duljina cjevovoda iznosi 1.150 km, a vrijednost mu se procjenjuje na 1 mlrd. dolara. Njegova je izgradnja zajednički projekt Petrobrasa, japanske skupine Mitsui i brazilske građevinske tvrtke Camargo Corrêa. Drugi etanolovod služi i za isporuku biodizela, od Cuiabe u državi Mato Grosso do Paranagua u državi Paraná. Istodobno, tvrtka Brenco je objavila planove o ulaganju 1 mlrd. dolara u izgradnju etanolovoda duljine 1.100 km i kapaciteta 4 mil. Lit. godišnje od Alto Taquarija u državi Mato Grosso do Santosa (najveće brazilske luke) u državi Sao Paulo.

Sve je to rezultat jedne vrlo jasne i širokoobuhvatne strategije .

Ima li Hrvatska svoju jasnu strategiju razvoja poljoprivrede, kao izvora energije?

Vrlo rado ćemo ju objaviti na stranicama Agrokluba!

Autor: Zdravko Milić, info@poljo.hr