Pogodovanje uvozničkom lobiju

U hrvatskom agraru već se duže vrijeme gomilaju problemi. Nezadovoljstvo na selu je kulminiralo kada su nedavno umanjeni poljoprivredni poticaji za čak 40 posto. Budući da je čelništvo Osječko-baranjske županije među rijetkima, i to čak i prije samih prosvjeda, shvatilo svu ozbiljnost situacije, i to ne samo poljoprivrede već i prerađivačke industrije, bio je to jedan od povoda za razgovor sa Željkom Kraljičkom, osječko-baranjskim dožupanom, koji je i za sedmodnevnih prosvjeda obilazio prosvjednike na terenu.

Koji su, prema Vašem mišljenju, danas ključni problemi hrvatskog agrara?

Najveći problem hrvatskog agrara je to što je urušeno staro pravilo trženja i ekonomije da proizvedeni proizvod mora imati osigurane i što povoljnije uvjete trženja, ali i preradu u finalni proizvod. Nažalost, Hrvatska je izgubila tržište za vlastite proizvode i sada se postavlja pitanje: Za koga smo do sada uopće donosili zakone i propise? Jesmo li ih donosili u korist domaće proizvodnje i njezine zaštite i prilagodbe EU, ili u interesu krupnog kapitala, uvozničkih lobija te pojedinih stranačkih prijatelja? O stanju hrvatskog agrara najbolje govore poražavajuće činjenice da se za čak 15 milijardi kuna u Hrvatsku uvozi hrana, a što je dovoljan pokazatelj koji govori da je Hrvatska uništila svoje temelje u gospodarstvu - poljoprivredu, odnosno proizvodnju hrane, jer više ne postoji tržište za primarne proizvode. Za razliku od nas, svaka zemlja s uređenom ekonomijom štiti vlastite proizvode i svoje proizvođače, između ostalih mjera i preko prehrambene prerađivačka industrija. Međutim, u Hrvatskoj, a posebice u Slavoniji i Baranji, polako nestaje prehrambeno-prerađivačka industrija, koja je bila motor pokretač razvoja.

Izgubljene pozicije

Nestajanjem prerađivačke industrije, nestaju i kupci poljoprivrednih proizvoda?

Točno, prerađivačka industrija vodila je brigu o tome da se proizvodi i kvalitetan proizvod, a ono što je bitno - postojala je sigurnost otkupa. Ako izgubimo i ono malo prehrambene industrije, a ona tržište, jer se nije ni tehnološki razvijala da bi mogla biti konkurentna, ona neće predstavljati motor razvoja, nego veliki problem i državi, ali i proizvođačima. U Hrvatskoj će se narednih godina zatvoriti više od 140 klaonica, do kraja ove godine više od 100 mlinova, neke od manjih mljekara, a možda čak i neke tvornice koje prerađuju industrijsko bilje. Međutim, potpuno je neshvatljivo da država, odnosno Vlada RH, preko resornog ministarstva još uvijek "ne mrda ni malim prstom" da bi se takva situacija na tržištu razriješila u interesu i na korist proizvođača, i to onih koji su se tehnološki razvijali da budu konkurentni farmerima u EU. Gubljenjem prerađivačke industrije Slavonija i Baranja izgubila je ne samo tržište za primarne proizvode već i mnoga radna mjesta.

Vlada zakazala

Ako neće Vlada RH, može li po pitanju sređivanja stanja u tom sektoru pomoći Županija?

Osječko-baranjska županija u posljednjih šest godina uložila je ogromne napore i oko 300 milijuna kuna u razvoj poljoprivrede i provedbu operativnih nacionalnih programa. Zahvaljujući sufinanciranju kapitalnih projekata od strane Županije, ti su projekti zabilježili najbolji rezultat na ovim prostorima. Zato smo i predvodnica u proizvodnji mesa, mlijeka, jaja, voća, povrća, žitarica i drugo. Stvorili smo sve preduvjete za proizvodnju kvalitetne sirovine, ulagali smo u razvoj industrijskih zona, sve u nadi da će i Vlada nešto učiniti na privlačenju investitora, kojima će biti zanimljivo doći do povoljnih građevinskih površina za podizanje prerađivačke industrije, odnosno poduzeća gdje bi se naša primarna proizvodnja finalizirala, a time bi došlo i do otvaranja novih radnih mjesta. Međutim, Vlada je zakazala jer nije stvarala preduvjete za privlačenje stranih investitora, već je pogodovala uvozničkom lobiju umjesto da zaštiti domaće poljoprivredne proizvođače. Očito da je bilo jednostavnije orijentirati se na uvoz i prikupljanje novca od poreza i trošarina na uvoznu robu. Samo na uvoz prehrambenih proizvoda u državnu blagajnu se slije na godinu više od 5 milijardi kuna. No, nažalost, ni same županije tu neće mnogo moći pomoći jer će imati sve manje ovlasti da samostalno donose odluke o većim investicijama.

Istisnuti domaći proizvodi

Kako smanjiti prevelik uvoz hrane u EU?

Sada su za to jako male šanse. Jednom kad neki proizvod uđe na neko tržište i istisne domaći proizvod, jako su male šanse da on ponovno zauzme stare pozicije. Najbolji primjer koji to dokazuje je proizvodnja tjestenine, na koju se nekad trošilo više od 200.000 tona pšenice, a danas ni kilogram, jer ne postoji ni jedna tvornica tjestenine, a slično je i s nekim drugim proizvodima. Uvoz možete smanjiti samo ako stvorite konkurentan proizvod jer kako sada, primjerice, spriječiti uvoz prasadi kada je već na našem tržištu 70 posto od ukupnih domaćih potreba prasad iz uvoza, ili kako pokrenuti domaću proizvodnju svinja kada smo dozvolili da nam propadne mesna industrija.

Pojedini analitičari kažu da nas pravi problemi tek čekaju ulaskom u EU?

Točno, a da bismo to izbjegli moramo svi zajedno, i to na svim razinama, raditi na tomu da ne izgubimo proizvodnju i preradu. U suprotnom OPG-e ćemo dovesti na rub egzistencije, a tada će oni postati laki plijen špekulantima iz EU koji će preko banaka doći u posjed djedovine naših seljaka. Stoga valja osigurati što više sredstava za razvoj poljoprivrede, jer samo poljoprivredno-prehrambena proizvodnja, uz vodu i proizvodnju energije te uz turizam, može i mora biti temeljna grana na kojoj počiva hrvatsko gospodarstvo.

Iskoristiti resurse

Ima li, prema Vašemu mišljenju, izlaza iz ovakvo teškog stanja?

Jedini izlaz je u tomu da pokušamo iskoristiti sirovinu koju imamo i prostor. Primjerice, Hrvatska nema veće pogone za konzervirano i sušeno voće i povrće. Istina, neki su veliki projekti propali, ali samo zato jer su se pokretali zbog politčkih razloga, a da se prije nije ispitalo tržište (škrobara, sušionica u Vrpolju i drugo). Ti projekti nisu imali stručnu podlogu jer na ovim prostorima nije postojala tradicija proizvodnje voća i povrća, a izgrađeni su kapaciteti veći od potreba. Osim toga, nisu se povezali ni s jednim većim proizvođačem hrane. Podravka, primjerice, sušionicu u Vrpolju nikad nije prepoznala kao partnera.

Neophodna nova mljekara

- Osječko-baranjska županija proizvede na godinu 130 milijuna litara mlijeka, a na našem prostoru preradi se manje od pola, odnosno 60 posto završi u Zagrebu i okolici da bi se prerađeno vratilo na naše trgovačke police. Tako mlijeko prevali put na preradu i do 1.000 km (tamo i natrag). Budući da će se na prostoru pet slavonskih županija u idućih 10 godina vjerojatno proizvoditi 80 posto od ukupne hrvatske proizvodnje mlijeka, mi ćemo se zalagati da se izgradi nova mljekara na ovim prostorima kapaciteta oko 30 milijuna litara prerade na godinu. To smatramo da je u interesu i naših proizvođača, ali i društva u cjelini jer će doći do otvaranja novih radnih mjesta. Takav model se može preslikati i na neke druge proizvodnje - kaže Kraljičak.
U Slavoniji i Baranji polako nestaje prehrambeno-prerađivačka industrija, koja je bila pokretač razvoja

Seljaci ne znaju što sijati

- Seljaci nisu izišli na ceste samo kako bi kazali da im nedostaju sredstva zbog manjih poticaja, već je sve skupa bilo motivirano bijedom i nesređenim stanjem na selu, što se očitovalo sada kada treba ući u sjetvu, a ne znaju ni što sijati, za koga ni pod kojim uvjetima. Osim toga, nisu sigurni ni da će je obaviti po pravilima struke jer ako nemaju za repromaterijal, izostat će dobri prinosi. Ako nemaju prinos, proizvodnja nije konkurentna i zbrajat će samo gubitke. Najveći je problem to što nitko ne nudi ovog proljeća ugovore seljacima i siguran otkup te će mnogi sijati samo kako bi sakrili sramotu, da im zemlja nije u korovu, a to nije poljoprivreda - kaže Kraljičak.

Autor: Zdenka RUPČIĆ