Peleti od žetvenih ostataka - jeftin eko energent

"U Hrvatskoj se već puno zna o proizvodnji peleta od drveta, tehnologija koja se iz Austrije i Njemačke raširila po cijelom svijetu. Zamišljeno je da se te pelete rade od ostataka drveta, od kore i od piljevine i koristi se kao energent u kotlovnicama, ali se to malo i izrodilo, jer se melju i trupci i tako uništava šumska biomasa.

Slično kao s peletom od drveta, mi ćemo raditi pelet od biomase. Za njih se mogu koristiti slama nakon žetve pšenice, ječma, zobi, kukuruzovina nakon skidanja kukuruza ili bilo koji drugi ostaci nakon ratarskih usjeva poželjna su sirovina koje poljoprivrednici inače spaljuju ili zaoravaju, ali i ljuske od lješnjaka i oraha", kaže Darko Grivičić.

Dodaje da se tom idejom boljeg iskorištenja biljnih ostataka i povećanja prihoda po hektaru bavi već nekoliko godina, a konačno će ostvariti taj projekt u suradnji sa grupom mladih inžinjera iz češke iz tvrtke Propelety. Oni su razvili postrojenje za izradu peleta koje za sat vremena može preraditi tonu slame u pelet. Ima i postrojenja mnogo većih kapaciteta koja su i puno skuplja, a Darko misli da će ovo za početak zadovoljiti iznoseći i dio svoje računice.

Dodatni prihod u poljoprivredi

"U proizvodnji poljoprivrednih kultura koliko ste iznijeli uroda pšenice, kukuruza ili neke druge žitarice, procjenjuje se da toliko otprilike imate i ostatka biomase. Znači, ako ste skinuli pet tona pšenice, što je vrijednost oko pet tisuća kuna, imate i oko pet tona slame. U nekim sortama to ide 10 do 15% više, u nekima nešto manje. Primjerice, ako smo dobili 4 tone slame, a ja već sada imam ponudu za otkup peleta po cijeni jedne kune za kilogram, onda bi to moglo biti oko četiri tisuće kuna bruto prihoda po hektaru za pelete.

No, i kada se odbiju troškovi skupljanja žetvenih ostataka, transporta i prerade, to bi trebala biti isplativa proizvodnja i jedan solidan dodatni prihod u poljoprivredi. Po računici koju imam, dva kilograma peleta imaju istu energetsku vrijednost kao litra loživog ulja koje trenutačno stoji nešto više od četiri kune, a pelet nas košta duplo manje i ekološkiji je, ne zagađuje okoliš. Znači u pola cijene za istu energetsku vrijednost", optimističan je Darko.

Termoelektrane na pelet od žetvenih ostataka

Ističe da je u Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj i drugim europskim državama, proizvodnja peleta od biljnih ostataka u poljoprivredi uzela velikog maha da već mnogi gradovi imaju termoelektrane u kojima proizvode električnu energiju koristeći pelet kao energetsko gorivo umjesto ugljena, loživog ulja i plina, a nusproizvod im je i toplinska energija koju distribuiraju u gradske toplane.

"To su neke prednosti o kojima se kod nas u Hrvatskoj do sada nije vodilo računa, a iskoristimo li te prirodne resurse, mogu biti jako dobre, osobito za nas koji se bavimo poljoprivredom jer možemo povećati dohodak i smanjiti uvoz skupih energenata. U nekim europskim državama, poljoprivrednici već siju usjeve koji su namijenjeni isključivo za proizvodnju peleta".

Postrojenje sufinancira fond za zaštitu okoliša

Darko je trenutno u fazi nabave postrojenja koje stoji oko 240 tisuća eura. Sa svojim projektom prošao je na natječaju Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji će tu investiciju sufinancirati sa 80% bespovratnog novca, ali tu ima i dodatnih troškova (dovod električne struje i drugo) pa će se ulaganja popeti na više od dva milijuna kuna.

Prema ugovoru koji je potpisan sa Fondom, peletarnica bi trebala biti izgrađena i u funkciji do 31. svibnja sljedeće godine u Slobodnici gdje "Euro-tim" ima podno skladište. To će biti prvo takvo postrojenje u Hrvatskoj.

"Priredili smo bale slame za početnu probnu proizvodnju, a već u sljedećoj žetvi planiramo intenzivno raditi. Računam da ćemo sredinom svibnja imati i prvi otkos lucerne na 90 hektara, da ćemo ju pokositi, osušiti i izbalirati, a onda ćemo vidjeti kako i što dalje u žetvi pšenice, ječma i drugih ratarskih kultura tijekom godine", kaže Darko i dodaje da sve uvelike ovisi i o potražnji peleta na tržištu.

Iako Grivičići obrađuju velike površine zemlje, na njima vjerojanto neće biti dovoljno žetvenih ostataka, pa računaju i na suradnju s drugim poljoprivrednicima tog dijela Slavonije. A zaposlit će, kažu, i nekoliko radnika u novom pogonu.

Zelenom gnojidbom nadoknaditi odvoz žetvenih ostataka

Na pitanje neće li odvozom i peletiranjem biljnih ostataka dobrano osiromašiti oranice, jer ta organska masa neće biti vraćena u zemlju, Darko otkriva kako planira riješiti taj problem. Riječ je o još jednom zanimljivom projektu sa kćeri Ines, studenticom ekonomije, koja je odnedavno nositeljica njegova OPG-a Grivičić.

"Planiramo nabaviti specijaliziranu mehanizaciju, među ostalim i stroj koji nakon žetve i odvoza slame u jednom pohodu vrši plitku obradu tla i usijavanje kultura za zelenu gnojidbu. Znači, u jednom prohodu napravimo prašenje strništa, usijemo biljku, jedan od fiksatora dušika, i kada ta zelena masa poraste onda ju zaoremo za zelenu gnojidbu. Time se zemlji vraća puno više nego što joj je uzeto peletiranjem slame".

Druga kći Megi, također studentica završne godine ekonomije, osnovala je tvrtku Agrocrop d.o.o. i u vlasništvu ima 40 hektara zemlje. Na dijelu tih površina planira se baviti ekološkim uzgojem kamilice, a sušit će ju u sušari koja će kao energent koristiti upravo pelete.

Ines i Megi pripremile natječajnu dokumentaciju

Poduzetne djevojke Grivičić kandidirale su svoje projekte na natječaje mjera 4.1. i 6.1. Programa ruralnog razvoja. Zanimljivo je, ističe njihov otac, da su natječajnu dokumentaciju, gospodarski program i plan i sve drugo za svoje projekte napisale upravo same kćeri Ines i Megi uz njegovu malu pomoć. Tako se već od sada privikavaju na ulazak u svijet poduzetništva, a upravo studij ekonomije pomaže im da teoriju pomalo pretaču u praksu koja je, barem što se tiče investicija i rada u poljoprivredi - nepredvidiva.

Na svu sreću imaju i veliku potporu obitelji koja se nada da će projekt peletarnice zaživjeti da će i drugi krenuti njihovim stopama u preradi žetvenih ostataka.