Od Siska preko Petrinje i Gline isti prizor: Rijetko koja kuća je pošteđena, ali ni u jednoj nema života

U Petrinji, među ruševinama, dan nakon razornog potresa, kao u košnici: ljudi nose stvari iz svojih razrušenih stanova, humanitarci razvrstavaju pakete, statičari procjenjuju stupanj oštećenja i obilježavaju neuseljive zgrade, novinarske ekipe tumaraju ulicama u potrazi za dobrim kadrom, nekom ekskluzivom ili tek izjavom. 

Na ulicama kaotično! Tisuće vozila svih vrsta i veličina iz svih krajeva Hrvatske kojima su humanitarne organizacije i pojedinci samoinicijativno ovdje došli kao volonteri pomoći u raščišćavanju ruševina ili dovezli pomoć, ali prisebni, strpljivi i ljubazni policajci koji su došli na ispomoć iz drugih policijskih uprava, drže konce u svojim rukama.

'Čekamo, ali ne znamo što i dokle'

Rijetko koja kuća je pošteđena, ali ni u jednoj nema života. Prizori su, od Siska preko Petrinje i Gline do Hrvatske Kostajnice svuda isti. Ljudi se zadržavaju u dvorištima uz vatru. Cijele obitelji ili više njih. Iznijeli stolove i stolice. Tu se krate dani, po stoti put prepričava kako je tko doživio sekunde koje su im promijenile život. "Čekamo, ali ne znamo što čekamo i dokle ćemo tako“, kaže nam Slobodan Miljković iz Gline.

Obiteljska kuća je u Salaškoj ulici, na glavnoj je cesti pa malo-malo netko stane i pita treba li im pomoć, nedostaje li im štogod. A oni ih šalje drugima, imaju dovoljno, dobili su već, a uvijek ima onih čija je kuća "više dobila“.

Njegova kći Martina ima bebu, malenog Matea, pa se, kad već pitaju, odlučuje za pelene, ako ima. Zbog Matea spavaju u autu.

Unatoč svemu dobro su, dobro se nose s nedaćama. "Naučili smo mi na Banovini od Turaka na ovamo uvijek neke neprilike. Svakih pola vure trese. Ima ih koji su već prolupali, ali mi se držimo“, kaže Slobodan.

U središtu sela Gora, osam kilometara jugozapadno od Petrinje veliko je parkiralište kraj crkve, šator i prepuno automobila. Jedan je to od punktova za prijem humanitarne pomoći o kojemu brinu članovi lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Gora je, doznajemo, hodočasničko središte. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je vrijedan spomenik naše kulturne i povijesne baštine, jedna od prvih gotičkih sakralnih građevina u kontinentalnoj Hrvatskoj. Oštećena je u potresu, ali je ne možemo dobro snimiti jer je već pao mrak.

Oštećenja ima, ali glava je na ramenima 

Vatrogascima iz Gore u pomoć su stigle kolege iz Daruvara koje su donijele i dovoljne količine pečene prasetine pa su svi volonteri i oni koji su iz daleka dovezli humanitarnu pomoć doblii i zasluženi obrok.

"Imamo toliko toga da ne znamo kuda ćemo s time. A još uvijek stiže. Volonteri sa svojim vozilima razvoze po selima kako nam se tu ne bi gomilalo. Morat ćemo zatvoriti parkiralište i prekinuti s prijemom jer evo počet će kiša i sve će nam to propasti“, kaže nam predsjednik DVD-a Goran Žugaj.

Pitamo ga što je kućama u selu, jesu li štete velike. "Ima oštećenja, ali glava je na ramenima“, kaže optimistično.

U Goru je hitno iz Varaždina došao i Antun Latinčić. "Tu sam rođen i naslijedio sam roditeljsku kuću. Zvao sam susjeda odmah nakon potresa i činilo se da bi sve moglo propasti, ali nakon novih udara srušen je dimnjak i krov oštećen pa sam došao. Pomažem sebi i drugima“, kaže Latinčić.

Napuštamo Banovinu s jednakim strahovima kao i oni što ostaju jer tlo neprekidno podrhtava. Ali i s nadom da će kuće i gradovi biti obnovljeni u rekordnom roku jer novac se već počeo skupljati.