Nema prasaca, nema mlijeka, nema sira i vrhnja

Katastrofa. Nema svinja za klanje. Nema prasadi. Nema sira i vrhnja. Nema krava. Nema ni sela. Ima sela, ali nema seljaka. Selom hodaju neki ljudi, djeca se rijetko sreću. Nema okićenih kuća. od početka ove godine propalo je 3.000 obiteljskih farmi u Hrvatskoj i zaklano najmanje 30.000 krava.

U Međimurju je 1. siječnja ove godine na farmama bila (podaci iz HPA) 4.781 krava u mužnji, a 30. rujna tristotinjak manje - 4.487. To znači da je svaki mjesec 2012. u Međimurju ugašena bar jedna, pristojna po kapacitetu, mljekarska farma s 32 ili 33 krave. Prema podacima Hrvatske poljoprivredne komore, samo u ovoj godini zatvoreno je 1400 gospodarstava. Da nije riječ samo o zatvaranju farmi za proizvodnju mlijeka, već i o gubitku velikog broja radnih mjesta, govori podatak mr. sc. Miroslava Kovača iz skupine Živo selo, koji ističe da je samo u ovoj godini ugašeno oko 3000 radnih mjesta, a tom broju treba dodati i gubitak od dodatnih tri do četiri tisuće radnih mjesta u djelatnostima koje su povezane s proizvodnjom mlijeka. Sve je nestalo i upropašteno našom politikom gašenja malih proizvođača i davanje podrške samo onim velikima koji su bili spremni izgraditi velike farme.

Stari podaci, nadam se da su djelomično i ispravni, kažu da je u u ovo doba godine samo u okolici Osijeka kod naših seljaka znalo biti kupljeno za potrebe novogodišnje zabave i božićnih blagdana više od 15 tisuća prasaca. Isti izvori kažu da je u Zagrebačkom prstenu na taj način iz seljačkih svinjaca bilo prodano i više od 80 tisuća prasadi. Sve su to bili prihodi našeg sela. Od tih novaca naši seljaci školovali su djecu, plaćali režije, pili u gostionicama, ili pak čuvali u čarapi. Ali dobili su nešto novaca.

Danas nemate gdje kupiti prase. Možete po strašno skupim cijenama kupiti u trgovačkim centrima. A čije prasce tamo kupimo. Naše farme ne kolju prasce. Hrane ih do 100 kg težine. Ni vlasnik takve farme ne može prodati prase. To prase uopće nije njegovo. Znači da u Metrou kupimo neko strano prase. U vrijeme svinjokolje naša seljačka gospodarstva mogla su prodati uvijek neku krmaču koja nije više za rasplod, a i neku svoju svinju koju su utovili za tu namjenu. Ni toga više nema. Uništili smo jednu stabilnu proizvodnju mesa. Ne samo da naša seljačka gospodarstva ne mogu više tržištu ponuditi svinje i prasce, već ni kravu, ni tele, ni june, ni sir, ni vrhnje, a ni jaja. Nema ničega. A samo u prvih šest mjeseci ove godine čak 60 tisuća ljudi prestalo je držati krave. Tu ima onih koji su imali i 100 krava, ali i onih koji su imali dvije, tri ili pet kravica. Ti ljudi su ako im je dijete bilo u gradu na školovanju i falilo im novaca mogli otići na vašar i prodati svoju kravicu i poslati novce djetetu. To više nije moguće. Ugušen je život hrvatskog sela.

Što bi tu mogla država napraviti? Nije popularno, ali u vrijeme kada niti jedna mljekara više nije hrvatska i boli ih džon za naše seljake i ljude koji žive izvan četiri velika grada treba napraviti nepopularan potez. Kao prvo. Neka se uzme neka mljekara koja je državi dužna. I neka država bude vlasnik te mljekare. I neka ona preuzima mlijeko od hrvatskih proizvođača po cijeni koja je realna i prihvatljiva našem proizvođaču. I to mlijeko neka u nekim tehnološki jednostavnijim pakiranjima, i većim pakiranjima automatski prodaje za potrebe bolnica, vojske, domova, škola. Ne znamo kolike su te potrebe. Ali sigurno nisu male. Zašto bi uopće naše ministarstvo zdravstva našim novcima kupovalo mlijeko stranih mljekara i vrlo vjerojatno razvodnjeno mlijeko iz uvoza. S našim novcima bi barem radili. Isto tako i neki pogon za klanje i preradu mogao bi služiti i kada je u pitanju meso.

Mi jednostavno moramo ponovno uspostaviti proizvodnju na našem selu. Pa selo gdje je u 100 kuća po dvije krave je selo sa jednom ogromnom farmom i mnogo mlijeka i mesa. Reći će neki da je to povratak na staro. Nije. To je jednostavno borba za opstanak naših ljudi. A ovi koji imaju velike farme su druga priča. To su biznismeni koje ne treba dirati. Oni neka samo rade s Dukatom, Meggleom i sličnima. Oni i jesu za njih. Normalno da nećemo ići u Agrokor kupiti prase za krizmu, svatove ili krštenje. Ići ćemo u najbliže selo.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, dipl.ing.agr.