Budućnost poljoprivrede - zajednička odgovornost

Tematski sadržaji Zašto je potrebna zadruga i zadružno organiziranje u poljoprivredi?, Zadružno poduzetništvo u svijetu i Hrvatskoj, uloga Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo, Izazovi poduzetništvu mladih poljoprivrednika, Iskustva poljoprivredne zadruge Napredak-Županja bit će u središtu pozornosti rasprave najavljenog okruglog stola Zadružno organiziranje u jačanju konkurentnosti poljoprivrede.

Okrugli stol će se održati 19. prosinca 2014. godine s početkom u 12,00 sati u dvorani VI/B (6. paviljon) Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska cesta 25, a u organizaciji Hrvatskog agroekonomskog društva, Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj, Zavoda za marketing u poljoprivredi i Zavoda za menadžment i ruralno poduzetništvo. Povod je to, među inima, za razgovor s predsjednikom Hrvatskog agroekonomskog društva prof. dr. sc. Ivom Grgićem s Agronomskog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta.

Tema okruglog stola: Zadružno organiziranje u jačanju konkurentnosti poljoprivrede

"Hrvatsko agroekonomsko društvo je utemeljeno 12. veljače 1996. god. u Zagrebu kao dobrovoljno strukovno udruženje znanstvenika, stručnjaka te inih zainteresiranih za unapređenje egroekonomske struke, kao profesionalne djelatnosti, dok je konačni cilj veći upliv agroekonomista na razvitak poljoprivredno-prehrambenog sektora te ruralnog prostora. Utemeljenje HAED-a je i nastavak institucionalnog djelovanja hrvatskih agrarnih ekonomista prekinut raspadom Jugoslavije, jer se aktivnost odvijala unutar Jugoslavenskog društva agrarnih ekonomista. Tijekom vremena broj članova se povećao s početnih 12 (utemeljitelja) do sadašnjeg broja od oko 200, no svi nisu aktivni u radu Društva.

Inače, HAED, osim interesa članstva, itekako promiče i interese svih agrarnih ekonomista Hrvatske, kojih je znatno više. Naime, agrarni ekonomisti u Hrvatskoj, na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, školuju se od početka 60-ih godina 20. st. i do danas je bilo upisano više od 3.000 studenata samo egroekonomskog usmjerenja, obranjeno je oko 1.200 diplomskih te blizu 100 magistarskih radova i oko 80 doktorskih disertacija. Međutim, od 2002. godine i na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku se također školuju agrarni ekonomisti", upoznaje nas predsjednik HAED-a prof. dr. sc. Ivo Grgić.

Ističe kako se HAED samofinancira iz članarina, donacija te iz aktivnosti na određenim projektima. Kaže kako se dosadašnji rad Društva nepotrebno distancirao od politike, ako se pak politika može poistovjetiti s Ministarstvom poljoprivrede RH. Tvrdi da je to bilo pogrešno pitajući se:

"Kako onda možemo biti kritičari rada Ministarstva poljoprivrede i drugih državnih institucija, ali i partneri kod zajedničkih ciljeva, kao što su opće ili stanje pojedinih dijelova poljoprivrede?" Zanimljivo je čuti koje mjesto HAED ima u promicanju poljoprivredne djelatnosti i kako postiže uspje na područjima na kojima djeluje, posebice u sinergiji prirodnog, ljudskog, društvenog na lokalnoj, državnoj te eventualno na europsko-svjetskoj razini? Dakako, tu je i pitanje obostrane suradnje i stručne pomoći tog Društva obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ovima)?

Naglasiti stručnu pomoć obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG-ovima)

"Hrvatska je postala dio Europske unije koja nije boiler for melting, odnosno kotao za taljenje različitosti članica. I zbog toga HAED, unutar državnih granica mora biti što veći kritičar domaće agrarne politike u dijelu gdje smo autonomni, a u EU okruženju ponuditi pomoć hrvatskim predstavnicima u artikuliranju naših interesa. I do sada su mnogi agrarni ekonomisti, uglavnom pojedinačno, sudjelovali u brojnim aktivnostima.

Moja i želja sadašnjeg vodstva Društva je da se pojedinačni uplivi pretoče u skupne, institucionalne, te očekujem susret sa ministrom poljoprivrede kako bi postavili dugoročne partnerske odnose bez obzira tko će sjediti u Vukovarskoj. Naravno, to će iziskivati i oprez da ne postanemo samo pokrivalo loših poteza, ali o tome se može suditi tek poslije određenog vremena. Do sada je Društvo, kao institucija, skromno sudjelovalo i utjecalo na promjene i stanje na OPG-ovima", ocjenjuje prof. dr. sc. Ivo Grgić, dodajući:

"Naravno, to ne znači da je takav bio i utjecaj agrarnih ekonomista pojedinačno ili preko drugih institucija kao što su fakulteti, instituti i sl. Nekorektno bi bilo isticati bilo koju osobu ili instituciju koji su ostavili potpis agrarnog ekonomiste s dobrim, ali i lošim posljedicama. Sve što se dobro, a kažu da je toga malo, ali i lošeg dogodilo u poljoprivredno-prehrambenom sektoru Hrvatske, nije prošlo bez agrarnog ekonomiste. Od najviše razine, ministra, do pojedinaca koji su osmišljavali projekte, pisali studije kao osnovu za pojedinačne ili aktivnosti na razini lokalnih zajednica.

U tome dijelu, dijelu naše involviranosti u promjene, kao agrarni ekonomisti se ne možemo žaliti, ali za takvo što HAED nije niti kriv, ali niti zaslužan. U velikoj mjeri našoj čednosti, nevinosti, kumovao je mali angažman Društva, njegova umrtvljenost pa čak i nerad u pojedinim razdobljima, ali to je već problem članstva i osoba koje su bile na čelu Društva u tome razdoblju. Da se može puno više, pokazalo se u početnim godinama djelovanja HAED-a, ali i u posljednjih nekoliko godina", samokritički se osvrće prof. dr. sc. Ivo Grgić.

Odmetnuli se od prirode, a tempo življenja s nametnutim ciljem – profit i samo profit

Dakako, zanimljiva su njegova razmišljanja i o tomu, o čemu sve ovisi harmoničan odnos u iznimno značajnoj djelatnosti, kao što je poljoprivreda, za opstanak ljudi na kugli zemaljskoj. "Pitanje ja kada i pod kojim uvjetima se može uspostaviti nekad postojeći, danas narušeni, harmonični odnos. Čak je i u dijelu da se hranimo u skladu sa prirodom odnosno prispijećem po godišnjim dobima, došlo do nepovratnog odmaka. Sve manji dio potrošača poljoprivrednih proizvoda je i proizvođač. Oni su proizvođači nečega drugoga i zbog toga su se 'odmetnuli' od prirode, a tempo življenja s nametnutim ciljem - profit i samo profit - ostavlja sve manje slobodnog vremena pojedincu, a veći nepoljoprivredni dohodak mu daje mogućnost potrošnje svega i što je bitno, u svako doba.

Tu je, dakako, i sustav čuvanja proizvoda, brzi transport i slično koji pogoduju nestanku odnosa kojega možda i previše idealiziramo. Globalizacija dovodi do raubovanja prirodnih proizvodnih resursa u područjima gdje se mogu ostvariti visoki profiti uz manja ulaganja te će ubrzo cijelo čovječanstvo prijeći granicu prihvatljivosti harmoničnog odnosa.

Možemo zatvarati oči, vjerovati kako nećemo dočekati neminovno, ali ako se već jučer ne promijeni odnos barem prema poljoprivredi i napravi odmak od profita prema onoj: Čuvajmo resurse da bi opstali. Klizimo u nepovrat. Klizimo ili jurimo u nepovrat kao što se događa i kod drugih stvari koje nas okružuju od onečišćenja prostora do proizvodnje tržišta za farmaceutsku industriju, ratnu industriju, industriju nepotrebnog i sl'ično", upozorava dr. sc. Grgić.

Kako što više objediniti, koordinirati selo i život u ruralnom i urbanom prostoru, dakako i više oplemeniti, oživotvoriti napuštena sela, obnoviti zakorovljena kraška polja (posebice ona u Zagori, primjerice Sinjsko, Hrvatačko, Mućko, Petrovo, Kliško polje), gdje se do nekadašnjih plodnih njiva i oranica sve više spušta trava, drač, korov, kojekakvo raslinje?

"Ovdje se pojavljuju dva pojma i to naizgled nespojiva, različita u mnoštvu obilježja, a to su urbani i ruralni prostor. Velika je prilika da se ta dva prostora nadopunjuju, naročito nakon ulaska Hrvatske u EU preko kohezijskih fondova i fonda za potporu ruralnom razvitku. Ali kod nas u Hrvatskoj je taj jaz mnogo veći te imamo dijametralno suprotna dva prostora od koji jedan možemo nazvati prostor s ljudima i drugi, prostor bez ljudi. Ovaj drugi, prostor bez ljudi, umjetno je stvoren jer je on demografski ispražnjen, namjerno ili stihijski. Nisam siguran da je itko u tome profitirao (prokleti profit), ali svi su/smo dugoročno izgubili.

U sredini je prostor rijetko naseljen koji se postepeno, prirodnim zakonima, približava odnosno prelazi u prostor bez ljudi, a time i bez bilo koje gospodarske uloge. Jednom napušten i zapušten prostor teško se privodi funkciji, ali ako ga promatramo kao komplementarni dio nečeg, primjerice morskom prostoru, onda postoji prilika.

Možda ne za domaće stanovništvo, ali za dio od 500 milijuna stanovnika EU, sigurno da. U početku će taj prostor biti prvenstveno prostor stanovanja, a onda, postupno možda postane i proizvodni. Volio bih da sam u krivu i da se u tom prostoru što prije pojavi nekoliko igrača koji će pokrenuti proizvodnju. Ali, da je to nerealno očekivati tako brzo treba spomenuti problem poljoprivrednog zemljišta i to od problema vlasništva, primjerice nesređene zemljišne knjige, veličina parcela pa do uređenosti. I to je veći problem nego tržište koje je vrlo blizu i dohodovno jako - turizam i strani gosti", konkretizira prof. dr. sc. Ivo Grgić.

Kako riješiti problem poljoprivrednog zemljišta – vlasništvo, zemljišne knjige, parcele?

Kaže kako je teško izvući iz rukava i reći koliko se točno proizvodi hrane u Hrvatskoj, koliko se hrane baca i zašto, koje su to vrijednosti te što sve učiniti da se to ne čini? Napominje kako se ukupna proizvodnja sastoji od dijela koji je registriran i tu nije neki veliki problem. No, prof. dr. Grgić ujedno upozorava i na činjenicu kako se svi proizvođači ne nalaze u Upisniku poljoprivrednih proizvođača pa se tako njihova proizvodnja ne može sa sigurnošću kvantificirati, nego samo procijeniti.

"Istina je da se taj dio ne pojavljuje izravno na tržištu, veći se dio troši kroz naturalnu potrošnju, a jedan dio se prodaje u sivoj zoni. Jedino je istina da je ukupna poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj nedostatna s obzirom na ukupnu potražnju, tj. potrošnju u svježem stanju i onaj dio koji potražuje prehrambena industrija. Kod toga treba naglasiti lošu organiziranost manjih proizvođača te se kao veliki problem za velike tržne igrače osim nestalne kakvoće javlja i nesigurnost stalne količinske ponude.

Drugi problem je da se dio hrane gubi, propada. Hrana se gubi na polju, u skladištenju, u trgovini. Zamislite samo koliko se baca hrane u ugostiteljstvu? Jednim dijelom gubitaka se možemo boriti, a s drugim ne, jer spada u poslovnu odluku, u pojedinačnu odluku ili kulturu ponašanja. Gubitke je teško kvantificirati, ali se procjenjuje da se u cijelom prehrambenom lancu u Europi (gubici i bacanje) gubi godišnje po osobi od 280 do 300 kilograma hrane. Iako postoje razlike, s obzirom na razvijenost pojedinih država, radi se o ogromnim količinama. Tu su još i neizravni gubici hrane koji su rezultat nekorištenja biološkog potencijala bilja i životinja", analizira prof. dr. sc. Ivo Grgić.

U Europi se godišnje gubi ili baci oko 300 kg hrane po osobi

No, što sve poduzeti da se hrana ne baca, tim više što je mnoštvo gladnih, a gotovo svakodnevno gledamo kako i u Hrvatskoj sve više gladnih ljudi prekopava kontejnere, kante za smeće ne tražeći samo plastične boce, nego komadić odbačenog kruha? Kako pomoći tim gladnim ljudima ne samo eventualnim nesigurnim donacijama, pučkim kuhinjama, te kako i njihov život učiniti bar donekle sigurnim, ljepšim?

"Postoji nekoliko načina ili barem pokušaja da se to izbjegne. Gubici u proizvodnji se mogu smanjiti boljim gospodarenjem, odnosno pravilnijom primjenom određenih postupaka. Kod čuvanja se također mogu značajno smanjiti gubici. S time je povezan i problem kod velikih lanaca gdje se ogromne količine proizvoda bacaju. Ali osnovno pitanje je: Zašto se to događa? Jedini razložni odgovor je da se sve te stvari prevaljuju na trošak krajnjeg potrošača i da je hrana u bilo kojem obliku ne samo obična roba'nego i alat ucjene, pokornosti i sl.

Zbog toga je paradoks da se u svijetu proizvede u prosjeku 30% hrane od potreba, mogućnosti su još i veće, a glad je sve naglašenija. I opet se vraćamo na kruh naš svagdašnji, samo što je božanstvo neka multinacionalna kompanija ili dovoljno jaki, neodgovorni svjetski državnik, koji odlučuju tko je na redu.

Sjetite se samo pojava bolesti kod životinja ili prijetnji nuklearnim ili sličnim nepostojećim oružjima za masovno uništenje. Iako se sve to dešavalo od prapovijesti, globalno selo je pogodnije za globalnu kataklizmu. Pa što košta da košta ili potop želim za vrijeme svoga života. No, prekopavanje po kantama skoro više nikoga ne zabrinjava, od politike do vjerskih vrhuški, od znanca do neznanca. I činimo korak dalje da sve one koji kopaju po kantama (umjesto po poljima) proglašavamo 'neradnicima, jebivjetrima, nesnalažljivima", objašnjava prof. dr. sc. Grgić, ukazujući i na pojavu problema:

Žurno pomoći gladnima da ne kopaju po kontejnerima i kantama tražeći koru kruha

"Problem se javlja kada se dolazi do promjene sustava vrijednosti odnosno njegovog redoslijeda. Jasno mi je da je danas bitnije od jučer' ali ne prihvaćam da je danas bitnije od sutra. Razina sreće, blagostanja, uspjeha ili smisla se promatra kao faktor visine BDP-a, potrošnje, a sve manje kao osjećaj unutarnjeg zadovoljstva, bliskosti sa susjedom, odnosom prema djeci i djece prema roditeljima. Cjelokupni prostor koji nas formira, strukturiran je na neracionalnoj potrošni koju možemo dostići samo neumornim, 15-satnim radom, potrošnjom u trku. I to nije najgore, nego cijeli sustav informacija u nama generira strah, a onda se najlakše upravlja s pojedincima i skupinama. Pogledajte kako se manipulira cijenom hrane, njenom kvalitetom, izmišljanjem bolesti kojom se diktira potrošnja hrane, ali i farmako preparata. I dok smo zaokupljeni time, tko bi se brinuo o bacanju hrane i gladnima u našoj blizini?"

Sagledavajući budućnost hrvatske poljoprivrede, dakako u kontekstu EU-a, te rad Hrvatskog agroekonomskog društva, dr. Ivo Grgić, prof. Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagreb, je posve kategoričan:

"Licemjerno ću izjaviti da postoji budućnost hrvatske poljoprivrede, ali dvojbeno je samo koliko će se ljudi baviti njome. Velike su prilike pred nama svima. Recept je jednostavan, samo se uloge odnosno zadane role moraju odigrati na profesionalnoj razini. Država mora konačno odrediti koji su to prioriteti hrvatske poljoprivrede: veliki i/ili srednji i/ili mali proizvođači; koje su to proizvodnje koje najbolje koriste raspoložive resurse; koje su najprimjerenije tehnologije proizvodnje i nakon toga žurno zakonski urediti sve ono što spada u zakonsku nadležnost; besplatno ponuditi logistiku proizvođačima koja je neiskorištena u raznim javnim ustanovama gdje činovnici od dosade ne znaju što bi radili.

Proizvođači moraju shvatiti da mogu opstati samo ako se poslovno međusobno povežu; uče i slušaju savjete sa strane; da nema uspjeha preko noći. Potrošači trebaju prepoznati domaće proizvode i u tome im se može pomoći prodajnim manifestacijama i sl. HAED se pojavljuje ili bi trebao sudjelovati kod sva tri segmenta. Do sada je u tome nazočnost agrarnih ekonomista bila pojedinačna, ali ja bih bio sretan da Društvo bude aktivnije jer ipak zajedno smo jači. Ne postoji niti jedan razlog da se krajem godine ili svake druge godine ne organizira ozbiljan susret proizvođača, prerađivača, javne službe, stručnjaka i potrošača sa samo tri teme: što smo napravili, što bi smo htjeli te kako postići cilj. I sve bez povišenih tonova, uvažavajući različite interese, ali cilj nam je zajednički: kvaliteta hrane, prihvatljiva cijena, očuvan proizvodni prostor."

Organizirati zajedničke susrete poljoprivrednika, prerađivača, stručnjaka, potrošača

Što se pak tiče zasluga zasluga HAED-a za sadašnje stanje u poljoprivredno-prehrambenom kompleksu Hrvatske, dr. Grgić priznaje kako je dosadašnja uloga i aktivnost Društva minorna.

"Ali je zasluga agroekonomista, i to bez navodnika, iznimno velika, kako za dobro tako i za ono što je loše učinjeno. Ne postoji niti jedan jači zakon u čijoj izradi nisu sudjelovali agrarni ekonomisti, malo je razvojnih studija bez njih, značajnije investicije su također konzumirale znanje agrarnih ekonomista. U jednom trenutku dvojica potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske bili su agrarni ekonomisti i sl. Znači, bili smo tu, ali kao predsjednik HAED-a odgovorno tvrdim da je Društvo nedužno kod toga, kako kod dobrog tako i lošeg.

Zato bih htio da HAED više sudjeluje u tim aktivnostima, ali sve ovisi o članstvu, koliko je ono voljno društveno korisno se angažirati. Inače, Hrvatsko agroekonomsko društvo treba vas, a vi još više njega i podijelimo zajednički odgovornost za budućnost poljoprivrede i ruralnog prostora Hrvatske.

Koliko god vi bili veliki bez nas, kao i drugih strukovnih društava, ste mali jer poljoprivreda je multidisciplinarna djelatnost i kao što liječnički konzilij procjenjuje što učiniti, eto tako je i u poljoprivrednoj proizvodnji. Liječnička struka ima i kirurge, mi nemamo i teško se izliječi bolesnik", poručuje prof. dr. sc. Ivo Grgić.

No, što se tiče njegova komentara na eventualne primjedbe Programa ruralnog razvoja i uloge HAED-a u tome prof. dr. sc. Ivo Grgić zaključuje: "Opet se pozornost usmjerava u krivom smjeru i umjesto da raspravljamo ili da već imamo spremne projekte za jednu ili više milijardi eura, mi se glođemo bačenom kosti, koliko je primjedbi. I onda se naši eurozastupnici uhvate ukoštac kako zaštititi dvije boce vina ili nekoliko kilograma prerađevina, dok pametne, središnje EU-države dijele plijen od ... milijardi eura. I da je sve prošlo bez primjedbi te da imamo na raspolaganju tri puta više novca, ali je sve uzalud jer nemamo gotovih projekata u koje bi te novce pametno uložili. Ne shvaćaju kako je poljoprivreda živa proizvodnja, ali ako se loše gospodari resursima danas, naplata će stići jednog dana. HAED polazi od toga da su klimatsko-pedološke različitosti Hrvatske pogodnost i prednost koje treba bolje koristiti. No, da bi to uspjeli i HAED treba preuzeti dio odgovornosti i napraviti otklon od drugi su krivi prema svi smo zaslužni. I dalje ne zaboravimo slogan moga mandata u HAED-u: Zajedno smo jači!"