Administracija koči uspješne poljoprivrednike?

Od 18. kolovoza prošle pa sve do svibnja ove godine, Srećku Bosaku, slatinskom poljoprivrednom poduzetniku, ali i branitelju Domovinskog rata, nije bio dozvoljen pristup na oko 400 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta u Sopju, premda je na natječajima za isto to područje njegova tvrtka Olovnik redovito prolazila zadnjih deset godina. Svima je bilo jasno da namjerava nastaviti proizvodnju. Riječ je o jednogodišnjem zakupu i pravila igre su jasna, međutim, nadao se da će netko uzeti u obzir sedam stalno zaposlenih radnika čiji je opstanak ovisio o unajmljenom državnom zemljištu. Ali, ništa od toga. U listopadu je prošle godine raspisan novi natječaj, a Bosak je prve pozitivne vijesti čuo tek 7. svibnja. I to od poznanika. Možda se ni tada stvar ne bi okrenula u njegovu korist da na cijelu situaciju nije dopisom reagirao ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina.

'Za ne povjerovati je da rezultate natječaja čekate mjesecima i da za reakciju ministarstva saznate na ulici. Općina do danas sudionike natječaja nije obavijestila o tome tko je po njihovoj odluci prošao a tko ne, bez obzira na ministrov sud i ranije stopiranje natječaja. Tko u Hrvatskoj pod takvim uvjetima može ozbiljno planirati proizvodnju i uspjeti na tržištu? Osim što sam velik broj poslova trebao obaviti još u jesen i time dobiti kvalitetniju zemlju, sve smo morali raditi navrat-nanos samo da nam gubici budu što manji. Nisam znao hoću li dobiti zemljište stoga repromaterijale nisam mogao kupiti na vrijeme. Naravno, kasnije sam ih kupovao po daleko višoj cijeni i slabije kvalitete. Otkazao sam proizvodnju sjemenskog kukuruza, izgubio neka planirana tržišta, zemlja je obrasla u korov i zasadio sam svu površinu pod jednu kulturu što nisam radio nikad do sada', žali se Bosak. Za sedam radnika koje zapošljava u sopjanskom Olovniku, u jednoj od svoje dvije tvrtke, u tom je razdoblju za redovite plaće izdvojio oko 400 tisuća kuna. A zbog novonastale situacije i neosjetljivosti sustava, tvrdi, mogli su ostati bez posla i ikakvih prihoda.

'Zemljište se iznajmljuje na godinu dana pa sam na kraju godine sve poljoprivrednike obavijestio da do novog natječaja nitko nema pravo ulaziti u posjed. Nakon što je natječaj raspisan, nije bilo suglasnosti pa je trebalo provjeriti detalje. U slučaju gospodina Bosaka nekoliko je područja na kojima nije zadovoljio - trebao je imati prijavljeno prebivalište na području Općine bar dvije godine, mora imati OPG, a on je prijavio tvrtku. Dodatni je kriterij kod OPG-a i broj njegovih članova', kazao je Granjaš. Dodaje da natječaj, ustvari, još nije završen jer se ministarstvo o njemu nije izjasnilo te su i dalje otvorene sve opcije. Osim toga, ministar Jakovina je sredinom siječnja svim jedinicama lokalne samouprave pa tako i Općini Sopje, poslao naputak kojim nalaže obustavu svih započetih aktivnosti oko zakupa i prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta. To je dodatno oduljilo donošenje odluke.

Jakovina je tada poručio da je takvu odluku donio u interesu onih poljoprivrednika koji zemlju žele uzimati u dugogodišnji zakup, a protiv malobrojne skupine koja, u razdoblju ustrojavanja ministarstva, hitnom procedurom nastoji progurati sumnjive dodjele i prodaju zemlje. U tom pogledu Bosak je i tada trebao imati prednost, ali, s obzirom na to da je bio slabiji po nekim drugim kriterijima, Općina je čekala reakciju ministarstva. Konačno je stigao ministrov nalog da se prošlogodišnjim zakupcima produlji ugovor. Tako se konačno posrećilo i Srećku Bosaku kojemu je ovo prvo takvo iskustvo. Razumije da je zakon trenutačno na strani OPG-a, ali je očekivao da jedinica lokalne samouprave može prepoznati postignute rezultate poduzetnika te naći načina za njihov opstanak.

U dvije tvrtke, od koje je jedna u Kapincima, a druga - Jošavac d. o. o. - u Slatini te u OPG-u zapošljava ukupno 26 ljudi. Desetak je godina već uspješan poduzetnik i, bez kune duga, državi podmiruje sve obaveze, a dio njih plaća i prije roka. Svake godine branjem metlica i ostalim sezonskim poljoprivrednim poslovima zbrine barem još dvadesetak obitelji. Uzgaja sjemenski kukuruz, pšenicu, krumpir, šećernu repu, suncokret...

S ovog je područja jedan od boljih partnera BC instituta, a prošle je godine bio najkvalitetniji uzgajač nekih hibrida u Hrvatskoj. Kako bi se suprotstavio recesiji, odlučio je proširiti proizvodnju te se počeo baviti lovnim turizmom, pružanjem smještaja i ugostiteljstvom, a u dogledno vrijeme, možda već i ovog mjeseca, planira otvoriti pogon za obradu i skladištenje mesa divljači. U bližoj budućnosti namjerava osposobiti i postojeći restoran za prijem dvjestotinjak ljudi. Ideja ima na pretek, zaposlio bi još ljudi, međutim, postojeći zakoni, krajnje spora, a i često bahata, neorganizirana administracija, tvrdi, jednostavno čovjeku ne daju raditi.

Autor: Vinco Gazdik