Larve se hrane na preko 80 biljnih vrsta, a najviše strada kukuruz. Intenzitet njihove pojave može biti toliko jak da uzrokuju potpunu defolijaciju biljaka i njihovo propadanje.
Najinvazivnija svetska štetočina jesenja sovica (Spodoptera frugiperda) sve više se širi i uništava milijarde dolara vredne useve. Najviše su ugroženi usevi kukuruza i drugih žitarica, ali i povrće, voće i drugo bilje.
Izvršni direktor Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) Kju Dongju je rekao da se radi o štetočini koja ne poznaje granice i koja se munjevito širi zauzimajući sve veće svetske površine. Odobreno je produženje vremenskog okvira za Globalnu akciju do kraja 2023. godine uz proširenje aktivnosti.
U 2016. godini je prijavljeno prisustvo sovice u šest afričkih zemalja. Kako se brzo proširila govori podatak da je 78 zemalja Afrike, Bliskog istoka, Azije i Pacifika prijavilo prisustvo i štete.
Procenjeno je da samo u Africi larve jesenje sovice naprave štetu u visini do 9,4 milijarde dolara zbog gubitak prinosa.
Rezultat toga je povećanje upotrebe pesticida i smanjenje roda, odnosno hrane. Ugroženo je zdravlje ljudi i prirodne sredine. Kako bi dali odgovor na situaciju "FAO Global Action for Fall Armyworm Control" koordinira sveobuhvatne mere širom Afrike, Bliskog istoka i Azije. Uspostavljen je mehanizam koordinacije od svetskog niva do poljoprivrednika, testirani su mehanizmi integralne zaštite u osam geo zona, a stvoreni su hibridi kukuruza koji pokazuju otpornost na ovog insekta.
FAO je u decembru 2019. pokrenuo Globalnu akciju za suzbijanje jesenjih sovice (2019.-2022.) kao brz odgovor na invazivno širenje.
Obučeno je preko 140.000 terenskih radnika i poljoprivrednika u Africi kako bi se mogli uključiti u mere zaštite useva.
Prema izveštajima, sprovođenje mera obećavaju dobre rezultate. Zahvaljujući njihovoj realizaciji u Burkini Faso se navodi da su gubici prinosa uzrokovani sovicama konstantno na ili ispod pet odsto od 2020. godine. Efikasnost biopesticida i biološke kontrole su do 90 odsto.
Sprovođenje mera je nailazilo na brojne probleme kao što su pandemija i nemogućnost okupljanja i obuke poljoprivrednika i stručnjaka, neujednačeno sprovođenje u državama, a upotreba opasnih pesticida i dalje je aktuelna.
Štetočina pripada porodici sovica Noctuidae. Vodi poreklo iz tropskog i suptropskog područja Amerike. Štete pričinjavaju gusenice koje se hrane na listovima biljaka. Hrane se na preko 80 biljnih vrsta, a kukuruz je na prvom mestu ishrane. Od njih stradaju i paradajz, luk, pasulj, batat, lucerka, kupusnjače, jabuka, jagoda, pomorandže, breskve, proso, sirak, duvan, hrizanteme, pelargonije i brojne druge vrste. Intenzitet njihove pojave može biti toliko jak da uzrokuju potpunu defolijaciju biljaka i njihovo propadanje. Osim na listovima, larve se hrane i na klipu kukuruza što deluje na kvalitet zrna i smanjuje prinos. Larve se ubušuju u plodove paradajza i drugog povrća.
Ima više generacija godišnje. Životni ciklus u toku leta traje mesec dana, a razvoj prolećnih i jesenjih može trajati i do dva meseca. Podnose temperature između 15 i 35ºC, a optimalna je od 20 do 30ºC. Odrasle jedinke jesenje sovice odlični su i izdržljivi letači. Mogu noću da prelete i do 100 km.
Do sada je sprečen ulazak karantinske štetočine putem robnih pošiljki. Veliki problem je što se brzo širi i zabeležen je u Egiptu (2019.) i Izraelu (2020.) što predstavlja veliki izazov da se spreči dolazak ovog opasnog insekta na područje Evrope.
Tagovi
Autorka