Rojidbeni nagon i rojenje pčelinjih zajednica - znaci i suzbijanje

Rojenje je podjela jedne dobro razvijene pčelinje zajednice na dvije, a razlikuje se prirodno i umjetno. Kako navodi Borislav Peno, viši stručni saradnik za stočarstvo u Ministarstvu poljoprivrede RS, do njega dolazi postupno, u više faza. 

U proljeće matica intenzivno polaže jaja, što dovodi do povećanja broja mladih pčela radilica u košnici, kojima zbog intenzivne ishrane peludom bujaju jajnici zbog čega prelaze u tzv. rojidbeno stanje, čak 40 - 60 posto pčela, ističe ovaj stručnjak, dodajući da u rojidbeni zanos pada i značajan broj pčela radilica, a na kraju i sama matica.

Znaci rojenja

Prvi znak da se pčelinje društvo priprema za rojenje je formiranje trutovskog legla, a znak da su pčele u rojidbenom stanju je izgradnja matičnjaka po krajevima saća. Odnosno, u jednoj košnici njihov broj može biti od 10, 20…

"Matica ne zaliježe sve matičnjake odmah, nego postupno, u razmacima do 10-ak dana, a neposredno pred zalijeganje matičnjaka intenzivnije polaže jaja u leglo radilica, tako da pčelinja zajednica naglo ojača i može se podijeliti na dva dijela", pojašnjava.

Ističe i kako zbog slabije ishrane i izostanka mliječi u hrani, matica polaže sve manje jaja, dok konačno sasvim ne prestane. Zbog toga, navodi dalje, ona postaje vitkija i lakša, što joj omogućava selidbeni (rojidbeni) let. Osim toga, ovaj stručnjak pojašnjava da nagli pad nosivosti matice uvjetuje porast broja neuposlenih radilica zbog nedostatka mladog (otvorenog) legla za njegu. 

Kada i kako zamijeniti maticu u pčelinjoj zajednici?

"Neuposlenim radilicama bujaju jajnici i počinju se sakupljati u grupe koje vise na slobodnim mjestima ili letu košnice, slabo se hrane i mirnije su", kaže i pojašnjava da pred rojenje radilice slabije grade saće, da bi sasvim prestale s ovim poslom u vrijeme izlijeganja novih matica. 

Uznemirene pčele

Sedam ili osam dana prije izvođenja prve nove matice, pčele postaju uznemirene, dok radilice koje će izaći s rojem uzimaju najveći obrok u životu, koji predstavlja značajnu rezervu meda neophodnu u doba rojenja i potrage za novim stanom.

"Neposredno pred i tijekom rojenja, pčele vrlo rijetko bodu, jer su site, malo trome i nisu ljute", dodaje. Tek kada je oko pola roja napustilo košnicu, izlazi i stara matica.

Napominje da roj čine matica, nekoliko stotina trutova i radilice svih uzrasta (kasta). Tek nastali - roj prvijenac ne leti daleko od košnice, zakači se na prvom zgodnom mjestu, obično za granu nekog drveta. Prvo slijeću radilice koje se međusobno zakače nožicama i formiraju "grozd" koji traje nekoliko sati. Napominje da "u tom periodu pčelar mora ‘brzo’ reagirati kako bi smjestio roj u novu košnicu".

Nova i stara košnica

Pčele su marljive, ubrzano izgrađuju novo saće, a matica sve intenzivnije polaže jaja, dok radilice brižno odgajaju potomstvo, kaže ovaj stručnjak pojašnjavajući ponašanje pčela u novoj košnici istaknuvši da ipak, brojnost novog pčelinjeg društva opada, jer će se prve mlade radilice izvesti tek za 21 dan.

"Ako su ishrana i vremenski uvjeti izuzetno povoljni, novoformirano društvo može doživjeti takvu razvojnu ekspanziju da se iz njega odvoji roj – parojak, a i on, iako rijetko može dati novi roj – bijela pčela", podsjeća. 

Za to vrijeme, u staroj košnici postoji stalni priljev novih pčela, jer je matica prije odlaska položila veliki broj jaja, šest do sedam dana nakon rojenja u najstarijem matičnjaku dozri nova matica koja poruši ostale matičnjake, izlazi na sparivanje, a zatim počinje polagati jaja, tako da se društvo nastavlja normalno razvijati. Međutim, kako dodaje, ukoliko su povoljni vremenski uvjeti i ima dovoljno hrane tako da se ubrzano izvode mlade radilice, rojidbeni nagon ne jenjava, nego se pojačava. 

"I nakon 6 - 7 dana od prvog rojenja košnicu može napustiti i drugi roj drugenac, koji nije miran kao prvi, košnicu napušta čak i po lošem vremenu, leti daleko od košnice i smješta se na visoku granu", kaže Peno.

Kada rojenje počne, savjetuje da pčelar suzi leto kako bi pčele duže letjele i brže se zamorile, i našle novo mjesto blizu stare košnice. Treba pripremiti i kavez za maticu, koja se stavlja na leto u novoj košnici, a koja ne treba imati staro saće. Slabe rojeve stavljati po dva u jednu košnicu, a onu s prvijencem smjestiti na mjesto stare košnice, a staru odmah do nje.

Više je faktora koji potiču rojidbeni nagon, a ovaj stručnjak ističe sljedeće: 

• Nedostatak životnog prostora - javlja se u doba umjerene paše, kada se zbog intenzivnog polaganja jaja, povećava broj pčela.
• Stješnjenje legla - javlja se u toku obilne paše, kada dolazi do okruženja legla medom i peludi.
• Smanjeno lučenje voska odnosno smanjenje prostora za gradnju.
• Loša ventilacija - javlja se tijekom toplih perioda, naročito u košnicama s nastavcima.
• Direktna insolacija, ovaj problem je vezan s prethodnim, podrazumijeva povećanje unutrašnje temperature košnice zbog neposrednog izlaganja košnice suncu.
• Dugotrajne kiše sprječavaju izlazak pčela izletnica na pašu što dovodi do smanjenja prinosa nektara, polaganja jaja i razvoj legla.
• Nedovoljno feromona matice - za normalno funkcioniranje pčelinje zajednice neophodne su dovoljne koncentracije feromona matice koji je prisutan unutar košnice. Ovaj feromon se prenosi direktno na pčele radilice u njenom okruženju.
• Starost matice - starije matice luče manje feromona, ali legu i manje jaja čime se smanjuje količina legla u košnici. U tom slučaju pčele mogu izgraditi matičnjake tihe smjene u koje matica polaže jaja.
• Nasljedna osobina, itd.

Suzbijanje rojenja pčela

Za suzbijanje rojenja primjenjuje se nekoliko metoda - zamjena mjesta pčelinjih društava, Lathamova metoda sprječavanja rojenja i metoda po Taranovu. Sve se, kako navodi, baziraju na oduzimanju dijela pčela i smanjenju broja jedinki u društvu što treba dovesti do prekida rojnog stanja pčelinjeg društva.

"Metoda zamjene mjesta društva koje je ušlo u rojevo stanje sa slabim pčelinjim društvom, radimo po danu kada su pčele aktivne. Tijekom dana doći će do zamjene izletnica jednog i drugog društva što dovodi do smanjenja broja pčela u društvu koje ima namjeru rojiti se i povećanja broja pčela u slabom društvu", ističe, a ako i poslije toga društvo bude u rojevom stanju postupak se može ponoviti s drugim slabim pčelinjim društvom.

Za Lathamovu metodu je karakteristično istresanje pčela iz društva koje se sprema za rojenje. Na odabrano mjesto, ranije se u pčelinjaku pričvrsti lisnata grana da visi okačena o tronožac napravljen od letvi i svojim krajem dodiruje zemlju. Nakon istresanja iz košnice starije pčele će se vraćati u košnicu "starak“, dok će se pčele koje nisu letjele uspeti na granu i formirati "grozd“ pčela - roj.

"Kada količina istresenih pčela, uhvaćenih na grani, odgovara jednom roju treba ga zajedno s granom istresti u novu pripremljenu košnicu na satne osnove. Staro društvo je oslobođeno i trebalo bi izaći iz rojevnog stanja", pojašnjava stručnjak.

Suzbijanje rojenja po Taranovoj metodi je slična Lathamovom, s razlikom što se pčele iz društva istresaju ispred košnice na koso postavljenu dasku, a koja je od košnice udaljena oko 10-20 cm. Starije pčele koje su letjele odletjet će u svoju košnicu, dok se mlade pčele sakupljaju ispod daske formirajući grozd. Kad količina pčela odgovara jednom roju treba ga predvečer, po istom principu kao i kod Lathamove metode, prenijeti u novu košnicu i tako je smanjen broj mladih pčela.

"U suvremenom pčelarstvu prirodno rojenje nije poželjno i potrebno ga je spriječiti, odnosno vršiti kontrolirano proširenja pčelinjaka i umjetno razrojavanje pčelinjih zajednica", zaključuje Peno.