Različita testiranja na varou i važnost suzbijanja po prestanku legla

Jedan od najvećih neprijatelja pčelinjeg društva je varoa, parazitni krpelj koji svojim usnim aparatom za sisanje prodire kroz omotač ličinke, kukuljice i odrasle pčele hraneći se konstantno malim količinama krvi.

Izuzetno je opasan nametnik, jer praveći rane na pčelinjem tijelu stvara mogućnost bakterijama i virusima da dopru do nje, što dovodi do pojave drugih infekcija. Također, stvara glavobolje pčelarima koji ju na više načina pokušavaju suzbiti. 

Test sa šećerom u prahu

Darko Batinić dugogodišnji je pčelar i bavi se ekološkim pčelarstvom, dok su se njegov brat i majka opredijelili za konvencionalnu proizvodnju. Svojim putem krenuo je 2019. godine smatrajući ovaj način pčelarstva izazovnim i interesantnim. Do sada je imao iskustva s pojavom varoe, shodno tome naglašava važnost pravovremenog suzbijanja ovog štetnika.

"Kada je u pitanju postotak zaraženosti varoe u ekološkoj proizvodnji najbolje se pokazao test sa šećerom u prahu. Dakle, čaša od 2 dl se napuni pčelama, obično bude oko 450 pčela, a u plastičnoj kantici od 400 ml sipa se šećer u prahu. Potom se pčele prebace u plastičnu posudu sa šećerom i posuda se protrese.

Uz pomoć guste mrežice, može i ona za komarce, šećer u prahu se istrese na čist papir i varoa se može izbrojati. Postotak zaraženosti se dobiva tako što broj varoe podijelimo sa 450, a onda pomnožimo sa 100", objašnjava Batinić i dodaje da se granični postotak za opstanak pčelinjeg društva kreće u rasponu od 10 do 15 posto, a poželjno je da bude pet posto zaraženosti.

"Vrijeme obavljanja testa treba provesti kada je suho, bez kiše, jer može doći do uginuća pčela zbog vlage", ističe naš sugovornik i dodaje da pored ovog načina utvrđivanja zaraženosti varoom, postoje i testovi s alkoholom i sapunom koji su jako efikasni, ali i pogubni za sve testirane pčele. 

S obzirom da je vremenom došlo do značajnijih klimatskih promjena, sve tretmane protiv varoe treba time prilagoditi, s tim što se svi testovi mogu obaviti u bilo kojem periodu godine. 

Važnost kasnih tretmana

Prema riječima Darka Batinića, protiv varoe u ekološkom pčelarstvu primjenuje se toplinski tretman, kao i oksalna kiselina, dok u konvencionalnoj proizvodnji se koriste komercijalni preparati.

"Najprije se primjenjuje toplinski tretman koji nije štetan za pčelu, jer je to temperatura koja odgovara njenom normalnom funkcioniranju, a tjedan dana nakon toga slijedi tretman s oksalnom kiselinom. Treba naglasiti da se ovi tretmani obavljaju na jesen, po prestanku legla. Što se tiče konvencionalne proizvodnje, posljednja primjena preparata je u studenom", naglašava mladi pčelar i dodaje da djelovanje eteričnih ulja nije imalo zadovoljavajući učinak protiv varoe. 

"Činjenica je da sve tretmane i primjene preparata treba pravovremeno i pravilno obavljati, jer jedino tada neće doći do masovne pojave varoe."

Također, ako se ne obave kasni tretmani, varoa će biti u pčelinjem društvu i naredne godine u puno većem broju, ističe.

Pripreme za ljetni tretman varooze pčela - kako spriječiti širenje bolesti?

"Onog trenutka kada primijetimo da u leglu ima trutova, ali i pčela radilica sa zakržljalim krilima i koloriziranim očima, znamo da je varoa prisutna u velikom broju što predstavlja ozbiljan problem ukoliko ima dosta pčela s ovakvim simptomima", kaže Batinić i naglašava da je zbog toga neophodna redovna primjena preparata, kao i drugih korisnih mjera protiv ovog opasnog parazita.

Preporuka pčelara su svakako redovna testiranja na varou pomoću kojih saznajemo postotak zaraženosti što je jako važno zbog daljnjeg tijeka borbe protiv varoe. Neophodno je biti stalno prisutan i voditi računa da ne dođe do velike zaraženosti što može dovesti do potpunog uništenja pčelinjeg društva.