Pčelinjak u svibnju

Mjesec svibanj je mjesec bagrema i kadulje. Mjesec rojeva i uzgoja matica. Mjesec kada neiskusan pčelar može puno naučiti u pčelinjaku, ali i mjesec koji bi profesionalni pčelari, zbog puno poslova, najradije prespavali. Kada bismo si dopustili toliko slobode te veljaču i ožujak nazvali mjesecima "buđenja" pčela, travanj mjesecom "razgibavanja" pčelica, onda svibanj zaslužuje naziv "proizvodnog" mjeseca.

Ovisno o logistici koju posjeduju, pčelari se odlučuju za proizvodnju meda, proizvodnju i prodaju rojeva (paketnih pčela), intenzivnu proizvodnju matica, a neki pčelari izabiru sva tri oblika proizvodnje.

Snažne pčelinje zajednice dobivene zahvaljujući plodnoj matici te stimulativnoj prihrani ili nastale spajanjem produktivnih zajednica s nukleusom su "tempirana bomba" u pčelinjaku. Zakasnimo li s proširenjem prostora, pčelinja zajednica ulazi veoma brzo u rojevno raspoloženje pa ćemo umjesto meda imati mnogo rojeva.

Ako pronađemo matičnjake, ne treba očajavati jer možemo napraviti 3-4 nukleusa od jedne zajednice. Ovisno o jačini pčelinje zajednice u svaki nukleus stavimo 2-3 okvira legla s matičnjakom te 2 okvira meda i peluda. Razumljivo je da će u jednom nukleusu biti matica, pa tamo ne treba stavljati matičnjak. Profesionalni pčelari često, uopće ne traže maticu, nego u svaki nukleus stave matičnjak. Dogodi li se da roj izleti, pčelar će ga stresti, najbolje prvo u pletaru, pa zatim u plodište košnice u koji smo prethodno stavili okvir s medom i peludom te smo ostatak popunili satnim osnovama. Neki pčelari umjesto medno-peludnog okvira stave okvir saća i 9 okvira satnih osnova. Kao nadomjestak za hranu na satonoše stave šećerno tijesto. Takav roj će se u dobrim pašnim godinama brzo razviti i biti spreman pojačati osnovne zajednice u sljedećim pašama tijekom tekuće pčelarske sezone.

U zajednici iz koje je izletio roj, legu se nove pčele jer je matica prije rojenja zanesla veliki broj stanica saća. Tjedan dana nakon izlaska prvog roja iz matičnjaka izlazi mlada matica. Ako je broj izleženih mladih pčela malen, te ako vremenske prilike tome pogoduju, pčelinja zajednica se neće ponovo rojiti. Tada nova matica ubija ostale još neizležene matice i matične kukuljice u matičnjacima, a pčele otvaraju matičnjake i iznose ih iz košnice. Međutim, često broj mladih pčela u košnici brzo raste pa zajednica osjeća potrebu za novim rojenjem. U tom slučaju pčele ne razaraju matičnjake nego ih brane da prva matica ne ubije ostale. U literaturi se navodi da te mlade matice ne napuštaju matičnjake, nego pružajući rilce kroz njegovu stjenku i primaju hranu od radilica. Tom prilikom oglašavaju se i slobodne mlade matice što mi čujemo kao “ti-ti-ti“, a matice u matičnjacima imaju dublji glas koji se čuje kao „kva-kva-kva“. Smatra se da glasovi nastaju vibriranjem krila mladih matica. Kako je drugi roj uvijek slabiji od roja prvijenca, a obično odleti daleko i smjesti se visoko na grani, pčelari redovito u staroj zajednici iz koje je izišao prvi roj ostave samo jedan matičnjak, a ostale unište ili pak koriste za umjetno razrojavanje.

Valja podsjetiti da trganje matičnjaka ne sprječava razvitak rojevnog raspoloženja, pa se čini zanimljivom ideja uglednog američkog pčelara iz Kentuckvja G.W. Demaree koji je predložio, u tadašnje vrijeme nov način sprječavanja rojenja. Svi okviri s leglom moraju biti pregledani, a pronađeni matičnjaci uništeni. Zatim se jedan okvir s nepoklopljenim leglom i maticom stavi u plodište, a ostatak se dopuni praznim okvirima saća. Na plodište se stavlja matična rešetka i nastavak s praznim saćem, a na vrh dolazi nastavak s preostalim leglom. U sljedećih 10 dana potrebno je pretražiti okvire s leglom u gornjem nastavku te uništiti moguće matičnjake koji su izgrađeni u tom razdoblju. Nakon 21. dana sve leglo će izaći iz stanica saća, dok će matica nesmetano nesti i razvijati leglo u donjem plodištu. Iako je ovaj način sprječavanja rojenja poznat više od 50 godina i danas se primjenjuje diljem svijeta s manje ili više odstupanja.

Ovisno o veličini i tipu proizvodnog procesa te ovisno o raspoloživom vremenu, pčelari na različite načine sprječavaju rojenje. Neki će se poslužiti Allenovim načinom, koji se od Demareeova razlikuje po tome da se sve pčelinje zajednice pred glavnu pašu, neovisno o rojevnom raspoloženju, moraju pregledati. Zatim se pčele s maticom (zbog brzine procesa) stresu pred ulaz košnice. Sve ostalo je identično kao kod Demareeova načina.

Neki hrvatski pčelari ne rabe matičnu rešetku na prvom nastavku (plodištu), nego je stavljaju na drugi nastavak plodišta. Drugi pak uopće ne koriste matičnu rešetku nego u medište stave osam okvira saća na koji matica zbog većeg razmaka okvira neće prelaziti i nesti jaja.

U modi je i "logističko" pčelarenje ili djelomično dvomatično pčelarenje odnosno pčelarenje s nukleusima gdje nastojimo napraviti super jake zajednice. Većina pčelara nastoji 10-14 dana prije glavnih paša ograničiti maticu na jedan nastavak, koji će predstavljati plodište. Okvir legla s maticom te sa svake strane po okvir saća stavlja se u sredinu plodišta. Na prvo i deseto mjesto dolaze medno-peludni okviri, a ostatak se nadopuni satnim osnovama. Na plodište se stavlja matična rešetka, zatim nastavak praznog saća te nastavak s preostalim leglom i medom. Želimo li napraviti super zajednicu, na vrh tako složene zajednice stavimo nastavak u kojem je poklopljeno leglo s pčelama te prazni okviri saća. Naravno, poklopljeno leglo i pčele potječu od pomoćne zajednice, pri čemu je važno istaknuti da smo maticu, dva okvira nepoklopljenog legla te dva okvira meda i peluda neposredno prije spajanja premjestili u novi petokvirni nukleus. Potrebno je dodati jedan okvir saća. Kada su pašne prilike dobre, spajanje se može provesti bez novinskog papira. U suprotnome, novinskim papirom se sprječava borba između "domaćih" i doseljenih pčela.

Moramo imati uvijek na umu da u vrijeme jake paše nije poželjno imati puno legla, nego puno pčela skupljačica. Dovoljno prostora omogućuje veće prinose meda jer skupljeni nektar pčele raznose na veću površinu saća uklanjajući pri tome suvišnu vlagu. U malim košnicama pčele će veoma brzo nektarom popuniti raspoloživi prostor te će se početi "dosađivati" i polagano će ulaziti u rojevno raspoloženje. To je možda najveći problem pčelara s AŽ košnicama. Neki pčelari desetak dana prije glavne paše prevjese 3 do 4 okvira poklopljenog legla u medište, a preostali prostor u plodištu ispune praznim saćem.

Pčelari koji su bili na uljenoj repici izvrcati će sve medne okvire u medištu i plodištu te prevjesiti 2 do 3 okvira poklopljenog legla u medište. U plodištu će se tako nalaziti 3 do 4 okvira legla s maticom, a ostatak se popuni satnim osnovama ili se leglo presijeca okvirima saća.

Također, oni pčelare AŽ košnicama, moraju voditi računa o zrelosti meda za vrcanje. U želji za što većim prinosima, ali i u strahu od rojenja, često se vrca nedovoljno poklopljen med, što u konačnici može uvjetovati njegovo kvarenje. Ta se situacija može izbjeći ako okvire s nedovoljno poklopljenim medom premjestimo u slabije pčelinje zajednice ili u pomoćne zajednice.

Nažalost, ovog svibnja, zbog dugotrajnog lošeg vremena pčele ne mogu uzimati nektar s cvjetova bagrema i kadulje. Stoga se čini razboritim da pčelari razmišljaju o selidbi svojih pčelinjih zajednica na amorfu ili ličko-velebitsku livadu.

Autor: Zlatko Tomljanović, dr. vet. med.

Foto: R.Tkalčević