Pčele pirotehničari?!

Nikola Kezić, po mnogima alfa i omega hrvatskog pčelarstva, pratio je posjećenost pčela hranilica obilježenih mirisom TNT-a u improviziranom šatoru u Gaju kod Skradina. Gaj kod Skradina bio je mjesto terenske prezentacije opreme i metode za čišćenje minski sumnjivog prostora u okviru 12. međunarodnog simpozija i sajma opreme za protuminsko djelovanje 2015.

Kezić je u Skradin donio pčelinju zajednicu u vlasništvu Biograđanina Radovana Mikulića, a s ciljem da pokaže dokle je stiglo istraživanje upotrebe pčela u razminiranju. Posebno impresionira što je Kezić demonstrirao da se bilo koja lokalna pčelinja zajednica može obučiti za ispitivanje minski sumnjivog prostora.

Upotreba pčela u razminiranju

Koliko je problem minski sumnjivog područja u Hrvatskoj velik, najbolje govore brojke. Od početka Domovinskog rata, 1991. godine, zabilježeno je 1.979 minskih incidenata, od kojih je 511 završilo smrću. Minski sumnjiva površina na prostoru Republike Hrvatske danas iznosi 527,00 četvornih kilometara u 10 županija, 78 gradova i općina. Pretpostavlja se da je Hrvatska dvadeset godina nakon Domovinskog rata još uvijek zagađena s otprilike 61.254 ubojitih mina. Zbog toga je svaka metoda koja će pomoći u čišćenju Hrvatske od mina i povećati sigurnost pirotehničara - dobrodošla.

Sve je počelo prije deset godina, kada su na Agronomskom fakultetu u Zagrebu počeli s istraživanjem ponašanja pčela. Priča u pravcu pčela pirotehničara se posebno počela razvijati prije tri godine. Što se radilo u Skradinu, kako obučiti pčele i gdje je njihova praktična primjena, pitanja su na koja odgovore daje Nikola Kezić. Najbanalnije rečeno, to je priča o Pavlovljevom psu prenesena u svijet pčela.

Potraga za - eksplozivima

"Mi znamo da pčela odlazi na specifične mirise u potrazi za hranom. Zato smo pokušali povezati njenu potragu za hranom s mirisom eksploziva, postavili uvjete da u prostoru gdje se nalazi taj miris, ona pronađe hranu. Dizajnirali smo posebne hranilice koje imitiraju cvijet. U posudu sa zemljom na kojoj je hranilica sa šećernim sirupom, stavimo eksploziv. Koristimo nativni vojni eksploziv, a njega prekrivamo zemljom kako bi simulirali uvjete koji vladaju u minskom polju. Zajedno s ovom hranilicom, u prostor stavljamo i drugu, vizualno istu, kod koje nema hrane ni mirisa", kaže Kezić.

Rezultat svega jest da lokalna pčelinja zajednica, u roku od tri do četiri dana, nauči povezivati potragu za hranom s mirisom eksploziva. Tako dresirana pčela može se prenijeti na minsko sumnjivo područje. Kezić ne želi stvarati euforiju, već realno ocjenjuje mogućnosti ove metode.

"Ova metoda nije namijenjena prvenstveno za otkrivanje mina, naročito u našim uvjetima gdje se vegetacija drastično promijenila 20 godina nakon rata. Ona ima nezamjenjivu vrijednost u provjeru razminiranosti minski sumnjivog područja. Površina nakon razminiravanja se testira, a to se uglavnom čini slučajnim izborom manjeg dijela površina. To traži vrijeme. S druge strane, pčele u jednom danu pokriju čitavu površinu. Ako se na nekom djelu skupljaju, mi ćemo taj dio proglasiti sumnjivim. Pčele su, nakon dresure, u stanju zadržati interes za potragom mirisa eksploziva do 15 dana", kaže Kezić.

Foto: depositphotos.com, @Tadeus