Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Glavice kod Sinja
  • 05.02.2013.

Pčelarstvo - kako zaštititi dalmatinski med?

Sve govori kako je pčelarstvo oživjelo u dalmatinskom podneblju odnosno u Zagori i na otocima, te mu mnogi namjenjuju značajno mjesto i kao dopuna seoskog turizma. No pčelari se pitaju kako zaštititi domaći med od uvoza i smanjiti PDV, te napokon riješiti i neke probleme na terenu poput prilaznih putova do njihovih pčelinjaka...

  • 5.540
  • 452
  • 0

Sve govori kako je posljednjih godina, uz seoski turizam, živnulo i pčelarstvo u Dalmaciji primjerice u podneblju Zagore, unatoč dugotrajnoj recesiji odnosno svekolikoj krizi i elementarnim nepogodama, te inim neriješenim problemima zbog čega muku muče mnogi pčelari - hobisti i profesionalci. No u tekućem zimskom razdoblju, dok pčele u klupku miruju i spavaju u košnicama negdje u prisojima i zavjetrini dalmatinskog krajolika, njihovi su vlasnici aktivni nabavljajući odgovarajući repromaterijal, izrađujući ili popravljajući okvire i kućišta spremajući se za iduće proljeće. Pčelari se u sklopu programa svojih udruga ujedno obrazuju, educiraju putem predavanja, tečajeva, savjetovanja, radionica, znanstvenih skupova te inih oblika stručnog usavršavanja - sve radi obogaćivanja svojih saznanja, ali i unapređenja pčelarstva kao bitne djelatnosti u sklopu ruralnog razvoja, i dopune seoskog turizma.

Pčelarstvo ima značajno mjesto i kao dopuna seoskog turizma

Dakako, agilne su i pčelarske udruge poput Vriska u Sinju, Matice u Otoku Dalmatinskom, Dinare u Vrlici, Trilja u Trilju, te PU Vrdovo-Hrvace u Hrvacama, kao i onih u cijelom dalmatinskom zaobalju, priobalju te na otocima. Mnogi ističu kako je također aktivan i Savez pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije koji je potkraj protekle godine organizirao Treći međunarodni sajam pčelara «Dalmatina» u splitskom Duilovu (hotel «Zagreb»). Riječ je o privlačnoj priredbi na kojoj su pčelari ne samo iz Cetinskog kraja, Dalmacije i cijele Hrvatske izložili svoje pčelarske proizvode, pribor i opremu, predstavili inovacije, a sajam je bio revijalnog, prodajnog i edukativnog karaktera. Privukao je i goste iz susjednih zemalja te ugledne stručnjake iz Italije i Švedske, a tom su prigodom organizirana i predavanja za poljodjelce, dodijeljena priznanja vlasnicima najuspješnijih pčelarskih proizvoda...

No ovih smo zimskih dana vidjeli mnoštvo košnica s pčelama na otvorenome, postavljenih, gotovo nanizanih u dalmatinskom krajoliku, negdje u prisojima i zavjetrini, nadomak naselja i kućnog praga vlasnika ili pak kod njihovih prijatelja i poznanika, poput onih u Sinju, Glavicama kod alkarskog grada, Otoku Dalmatinskom, Obrovcu Sinjskom, Šestanovcu, Makarskoj, Imotskom i Vrgoračkom kraju, na otoku Hvaru... Primjerice, u Glavicama nas je mladi perspektivni pčelar Ivo Milanović ukratko upoznao sa svojim pčelama; o tome kako je počeo, koliko ima košnica i koliko je meda izvrcao tijekom minule godine; kako prehranjuje pčele u tekućim zimskim uvjetima... Uz to, koji problemi muče pčelare, kakva je potražnja te otkupna i prodajna cijena meda na tržištu; kako zaštititi i liječiti pčele od varoze, te kako zaštititi dalmatinski med; što čeka pčelare u Europskoj uniji...

Kako zaštititi domaći med i što pčelare čeka u Europskoj uniji?

«Po struci sam vozač, a poznat sam i kao hobi-pčelar. Imam 50 košnica, a pčelarstvom se bavim 10-ak godina. Tako sam nastavio tradiciju svoga pradjeda. Još kao dječak sam se vrtio oko košnica i pčela popravljajući stare okvire u podrumu svoje obiteljske kuće u Glavicama. Motivirale su me pčele pa sam još u djetinjstvu sanjao kako ću jednog dana biti pčelar. Oduvijek me privlačio i zuj pčela, dakao i miris lavande i ružmarina, te inog ljekovitog bilja. Ta mi se želja poslije ispunila zahvaljujući i svom vremešnijem prijatelju na otoku Hvaru, koji mi je uvelike pomogao davši mi abecedu o pčelarstvu, a i sam pčelari od djetinjstva. Baš sam od njega najviše naučio o pčelama, vrcanju meda...Iskreno govoreći, zaljubljen sam u pčele iako su me toliko puta izbole. One su mi sastavni dio posla i življenja, a bez njih nikako ne bih mogao živjeti. I posao vozača mi sada dobro dođe tim više što ima značajno mjesto u objedinjavanju moga malog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG-a)», kaže Ivo Milanović.

Ivo Milanović zaljubljen u pčele od djetinjstva zahvaljujući svom pradjedu

«Svojim specijalnim kombijem s vrcaljkom meda premještam košnice s jednog na drugi pašnjak, primjerice iz dalmatinskog zaleđa na otoke i u dolinu Neretve, zatim dublje u kontinentalne predjele Hrvatske (Vrlika, Kistanje, Lika-Udbina, Kamešnica-Vaganj...). Na svom imanju pokušavam objediniti ratarske kulture, voćarstvo, povrtlarstvo, ljekovito bilje, uzgoj pčela i proizvodnju meda te inih pčelinjih proizvoda. Sve je nekako vezano, naslonjeno jedno na drugo. Želio bih se širiti i imati najmanje 100-ak košnica, kako bih postao profesionalni pčelar, a onda bih mora plaćati PDV i ine državne obveze. Ne znam kako bi mi se to sve isplatilo u sadašnjoj situaciji te u razdoblju kamo idemo? Inače, pokušavam zaokružiti više srodnih projekata u proizvodnji zdrave hrane u sklopu ponude seoskog turizma», najavljuje svoj novi projekt Ivo Milanović, podsjećajući kako je završio pčelarsku školu kao i njegova supruga Nediljka, koja mu je u svemu desna ruka.

Dodaje kako mu dio košnica zimuje na otoku Hvaru, a većina u rodnim mu Glavicama, na pogodnoj lokaciji u zavjetrini, s južne strane brdašca u prisojima ponad sjevernog ruba Sinjskog polja, nadomak sportske zračne luke; gdje uzgaja i stotinjak komada lavande, oko 200 sadnica ružmarina, te nešto stabala badema, krušaka, trešanja, šljiva... Na oko tih 2000 metara četvornih zemljišta Milanović pokušava urediti privlačan i koristan pčelinjak. Sumještani i posjetitelji kažu kako je njegov pčelinjak ugodan ambijent za oko i dušu, koji je i sada prepoznatljiv po košnicama s pčelama, mirisu različitoga bilja, posebice u proljeće u obilju cvijeća...Riječ je o prikladnoj lokaciji za pčele i zbog izdašne ispaše, posebice u razdoblju proljeća i rane jeseni gdje ima i dosta cvjetnog peluda. Milanović nas upoznaje kako se pčelari iz Cetinskog kraja, oni koji s košnicama i pčelama te vrcaljkama putuju, seleći se iz jednog u drugi kraj zemlje u potrazi za hranom pčelama, vraćaju u to podneblje na izmaku ljeta ili pragu jeseni, gdje provode zimu.

Mladog pčelara u Glavicama kod Sinja najviše muči prilazni put do pčelinjaka

«Tu se moje pčele odmore i pripreme za zimsko razdoblje, miruju u klupku, ne gibaju se. A što se pak tiče vrcanja meda, 2012. je bila prosječna s obzirom na dugo sušno ljeto i uvjete kakvi su bili tijekom te cijele godine. Imao sam pet vrcanja, od kojih jedno na otoku Hvaru. Izvrcao sam između 650 i 700 kg kvalitetna meda i to se sve proda na kućnom pragu pa, što se toga tiče, nemam nikakvih problema. Također proizvodim i propolis, no darujem ga po jednu bočicu kupcima moga meda. U tekućem zimskom razdoblju pčelama sam u košnicama za prehranu u dostatnim količinama ostavio prirodnog meda, medenih pogača, jer ih nikako ne hranim šećerom. Imam nešto i peludi. Najčešći kupci mojih proizvoda su moji sumještani u Glavicama, Gradu Sinju i okolici, koji se uglavnom vežu za domaćeg pčelara. Maloprodajna cijena meda je 50 kuna za kilogram, a 40 kuna za one koji ga redovito kupuju u razdoblju od proteklih 10 godina», iskreno će Milanović.

Kaže kako bi se njegov med mogao definirati i kao ekološki med, jer ga pčele proizvode od ljekovitih čistih trava u dalmatinskom kršu, gdje je sve prirodno i čisto, bez industrije i pesticida. Napominje kako na tom području nema ništa ciljano u proizvodnji počevši od ispaše poljoprivredno-biljnih površina. Ni u Glavicama, tvrdi, nema nikakve proizvodnje niti prerade, kao i na otocima i u unutrašnjosti Hrvatske gdje su ispaše za moje pčele.

Mnogi kažu kako je Milanovićev med - ekološki med?!

«Naime, u našem Cetinskom kraju je malo agrokultura, baš kao u prostranom Sinjskom polju koje još uvijek predstavlja izdašni pašnjak za pčele, poput susjedne Kamešnice, Dinare, Visoke, Kozjaka, Mosora, Biokova...Sve upućuje na zaključak kako je ovo podneblje pogodno za pčelarstvo unatoč velikim temperaturnim razlikama tijekom dana i noći. Zapravo, noći su u ovom podneblju znatno hladnije u odnosu na dane, posebice u zimskom razdoblju, pa temperature osciliraju oko 20 stupnjeva Celzijevih u 24 sata. Zimsko razdoblje za pčele nastupi već početkom listopada, kada su te male, medene i slatke životinjice gotovo šest idućih mjeseci u stanju mirovanja, a za to vrijeme ih moram prehranjivati», objašnjava Ivo Milanović, za kojega kažu kako se usavršava i čitajući stručnu literaturi, časopise te slušajući i gledajući radio i tv-emisije o pčelama.

Ocjenjuje kako pčelarstvo svugdje u razvijenu svijetu ima značajno mjesto u životu čovjeka očekujući kako će tako biti i u Hrvatskoj kad bolje krenu projekti ruralnog razvoja i seoskog turizma ne samo Splitsko-dalmatinske županije. Milanović vjeruje kako će se to dogoditi zbog specifičnosti podneblja, dakako i originalnog prirodnog, ukusnog, kvalitetnog, ljekovitog meda te njegove gotovo popularne maloprodajne cijene i interesa kupaca, posebice za med od kadulje. Tvrdi kako bi dalmatinski pčelinji med, proizveden u Cetinskom kraju odnosno u Zagori te na otocima, itekako mogao biti isplativa gospodarska djelatnost, kao značajna dopuna hrvatskog turizma, općenito. Računa kako bi se na tom području mogle proizvesti znatno veće količine kvalitetnog prirodnog pčelinjeg meda, tim više što je taj prostor prepoznatljiv po čistoći okoliša, izdašnosti ispaše za pčele, ali i tradiciji pčelarenja.

Višestruka korist pčela

«Ne smijemo zaboraviti kako pčele nisu korisne samo zbog proizvodnje meda, nego i zbog oprašivanja voćaka, primjerice. A u ovom kraju je u punom jeku i razvoj voćarstva - niču novi nasadi trešanja, višanja, bresaka, krušaka, bajama, šljiva, jabuka... čijeg ploda ne bi bilo bez pčela. To je poznato svim pčelarima kojih je samo u Glavicama 20-ak, a znatno više na području Cetinskog kraju i Zagori, od kojih su mnogi okupljeni u pčelarskim udrugama. No budućnost hobi pčelara bit će onakva kako se bude mogao prodavati med na kućnom pragu, kako se to čini u sadašnjosti, što je za sve nas ipak zadovoljavajuće. Usto, svaki pčelar mora stručno obavljati svoj posao, uvijek biti s pčelama i pratiti ih, u protivnom neće opstati. Apsurdno je što je previsok PDV za profesionalne pčelare, ali je svima dodatni problem kako osigurati novac za konstantno poskupljenje goriva. No, pčelarima ipak najveći problem predstavljaju neriješeni prilazni putovi do lokacija gdje su njihove košnice. Primjerice, mene godinama muči taj problem jer još uvijek moram koristiti kolski put do svojih košnica u Glavicama. Naime, do pčelinjaka mogu doći samo takvim putom preko 10 vlasničkih posjeda odnosno usitnjenih parcela. Izgleda kako lokalna vlast, niti država, nemaju sluha da se to napokon riješi na terenu, zaboravljaju kako mi pčelari proizvodimo zdravu hranu od zajedničkog interesa, i kao važu dopunu turizma. Nažalost, ima još jedan problem za pčelare u Dalmaciji i Hrvatskoj, a on se odnosi na uvozni med iz Kine, Argentine, Rusije...koji nam konkurira, iako nije kvalitetan kao domaći med», upozorava mladi perspektivni pčelar Ivo Milanović

Muči ga još jedno pitanje - kako zaštititi dalmatinski pčelinji med? Tvrdi kako je i to dodatni problem za sve pčelare, nadajući se kako bi se ono ipak moglo riješiti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. «Zapravo, kako je trend uništavanja malih obiteljskih poduzetnika gotovo u svim djelatnostima, tako i malih pčelara, mogle bi se bi se ipak očekivati i dodatne poteškoće. Jer, sve ovo što je Bogom dano, sve što imamo, primjerice i male kapacitete, moćni se trude da to sve unište. Baš zato bi se, nažalost, mogli očekivati veliki problemi tim više što su u nas, kompletno u poljoprivredi, u agrokulturi, i parcele dosta usitnjene. I tu se ne može ništa drugo razvijati nego malo poljoprivredno gospodarstvo - na imanjima po 10-ak goveda. Mnogi ne znaju da projekte malih obiteljskih pčelara nitko ne podupire, nemaju nikakve potpore od lokalne zajednice niti od države. No usprkos svemu zanimanje pčelar je itekako izazovno, zanimljivo, lijepo, zdravo, jer je i sama pčela jedina životinjica od koje je sve zdravo, ček je i njen ubod koristan, baš kao i njeno ugodno zujanje na cvjetovima koje oplemenjuje okoliš. Dakle, pčele stvaraju bogatstvo ljudima koje se ni čim ne može nadoknaditi», zaključuje Ivo Milanović.

Prihod od prodanog meda bitna stavka obiteljskog godišnjeg proračuna

Manje-više svi kažu kako je Milanovićev med kvalitetan, ukusan, gust, ljekovit, svjetložute boje koja je vezana za ispašno područje poput livada, ružmarina, kadulje, akacije; vrijesak, draču i cvjetove inog bilja, poput voćnjaka. «Nije sve u prihodu, novcu, ali mi mali obiteljski pčelari moramo barem toliko imati kako bismo mogli funkcionirati. Od prihoda prodanog meda moja obitelj nikako ne može živjeti, a niti bilo čija s toliko košnica (50). Doduše, to je bitna stavka godišnjeg proračuna moje obitelji, a poručujem svima, da svatko svatko, tko god može, neka što više konzumira dalmatinski pčelinji med. Svi pčelarima želim dobru proizvodnju meda u godini 2013., još bolju prodaju na tržištu, kao i samom sebi na kućnom pragu», poručuje Ivo Milanović iz svog pčelinjaka u Glavicama.

Autor: Nedjeljko Musulin


Povezana stočna vrsta

Pčelarstvo

Pčelarstvo

Pčelarstvo je specifična grana ljudske djelatnosti te su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mjesta obitavanja pčela su veliki... Više [+]

Tagovi

Prilazni putovi PDV Pčelarstvo Med Ekološki med

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Zabranjuju izraze šunka i kobasica za proizvode od biljnih proteina

Francuska je izdala zabranu korištenje izraza kao što su šunka, kobasica, odrezak i sl., za proizvode od biljnih proteina. Vlada time želi regulirati alternative mesu, a...

Više [+]