Pčelinji proizvodi poznati su kao jako hranljivi i lekoviti dodaci ishrani. Uz matičnu mleč, pergu se ubraja u najlekovitije. Ovaj fermentisan polen 10 puta je hranljiviji od sirovog.
Pergu definišemo kao mešavinu polenovih granula koje su pčele već na cvetu obradile svojom slinom, unele i utisnule u saće obrađujući ga dodatno sa svojim izlučevinama i dodajući med, te ga na kraju prekrile voskom. Tada nastupa fermentacija koja menja hemijski sastav i biološku aktivnost materije.
U pergi je prisutna specifična mikroflora, gljivice i bakterije, a tu su i pčelinji enzimi, te mali milion biološki aktivnih materija jedinstvenih samo za podneblje porekla. Naučnici su pokušali da je veštački stvore putem više različitih metoda. Polen sakupljen s podnjače, podvrgava se gama zračenju pod prirodnim pritiskom i na sobnoj temperaturi na 24h. Onda se meša sa vodom u prečniku 1:1-1:20, dodaju se kulture laktobacila i inkubira se na 30-37°C na 12-72h. Šećeri se zakiseljuju delovanjem bakterija na pH 3.3 - 4.5.
Polenov prah: Kako se skuplja, suši i sa kojim namirnicama konzumira?
Ova smesa onda se usitnjava i melje pomoću koloida da postane homogena. Dobijen je potpuno novi proizvod, posebnog ukusa i visoke hranljivosti. Ali, nije li zračenje već na početku uništilo korisnu mikrofloru i veliki broj bioaktivnih materija?
Prilikom drugog istraživanja svež polen koji su pčele skupile dodata je u vodeni rastvoren meda (sa/ili bez dodatka jogurta) i fermentisana. Testirane su tri vrste u tri vrste meda, na tri različita načina fermentacije zavisno od dostupnosti kiseonika i trajanju. Nakon fermentacije u sva tri uzorka primećeno je smanjenje broja bakterija porodice Enterobacteriaceae i mikroskopskih vlaknastih gljivica što je i bio cilj istraživanja. Ali, gde su u ovom proizvodu pčelinji enzimi i ostale korisne materije iz njenih izlučevina?
Međutim, zabeleženo je i stavljanje falsifikata na tražište. Pčelar vadi polen sa podnjače, melje ga, dodaje med, puni u kapsule, te ga prodaje kao pčelinju pergu. Ali, ovaj proizvod nije fermentisao pa može da sadrži i štetne patogene, a ne korisne materije iz pčelinje sline. One hranljive iz nefermentisanog polena nisu dostupne za našu probavu zbog njene čvrste celulozne ovojnice i samo prolaze kroz naš organizam.
Pčelinju pergu za sada je nemoguće kopirati u laboratorijskim uslovima jer samo pčela može da doda svoje izlučevine, a samo u košnici može saživeti s kompletnom mikroflorom od preko 100 različitih mikroorganizama. Veštačka ne postoji i upravo zato se ona prava smatra "zlatom" pčelinjih proizvoda.
Samo prirodna fermentacija polena u košnicama rezultira pergom. Dok se već sad komercijalno proizvodi umjetna sa svrhom hranidbe pčelinjih društava, jako je važno da potrošači koji je koriste za ljudsku konzumaciju budu zaštićeni od prevara i patvorina. Zavodi za javno zdravlje treba da uvedu kontrolu i standarde koje konzumna perga treba zadovolji pre stavljanja na tržište na isti način na koji se to radi s medom, a kazne za prekršioce treba da budu rigorozne jer se radi o ljudskom zdravlju.
Tagovi
Autorka