Hrvatsku je lani šokirao pomor 60 milijuna pčela. Koliko su ugrožene i kako im pomoći?

Iako je njihova uloga u eko-sustavu nezamjenjiva, pčele su žrtve lošeg odnosa čovjeka prema prirodi. Klimatske promjene, globalno zatopljenje, dovele su do ozbiljnih poremećaja biološkog sata pčele, a neodgovorna primjena pesticida često ima kobne posljedice po čitave zajednice. 

"Problem nestajanja pčela, koji se pojavio prije 15 godina, sinergija je mnogo različitih faktora, od globalnih klimatskih problema, pa do neodgovornog korištenja pesticida prije svega insekticida", kaže prof. dr. sc. Dragan Bubalo, redoviti profesor na Odsjeku za animalne znanosti, Zavoda za ribarstvo, pčelarstvo, lovstvo i specijalnu zoologiju pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu. 

Uglavnom su ugrožene zbog nepromišljenih postupaka ljudi, no, u sadašnjim uvjetima više ne mogu niti preživjeti bez pomoći čovjeka. "Tako dolazimo do paradoksa u kojem ljudi sada pokušavaju popraviti ono što su uništili“, napominje.  

Premda nema studija pa tako niti konkretnih podataka o ugroženosti pčela na ovim prostorima, smatra da stanje u Hrvatskoj još uvijek nije toliko alarmantno.

Što je uzrok pomora 60 milijuna pčela u Međimurju?

"U okružju u kojem se krećem i dalje uočavam pčele, no svojevrsna panika kod ljudi koji ukazuju na to da ih slabo ili uopće ne viđaju, rezultat je veće ekološke svijesti", navodi profesor dodajući da su ljudi bombardirani vijestima, kao primjerice lani, o pomoru pčela u Međimurju te ih i to motivira da više prate prirodu. Činjenica je pak da se pomori uvijek događaju, ali ne tako drastični. U glavnini slučajeva krivci su ljudi, odnosno tretmani nedozvoljenim pesticidima, kao i tretmani u krivo vrijeme.

"Zasigurno je to uzrokovalo i lanjski, veliki pomor pčela, jer nikakva bolest ne može biti uzrok tako masovnog pomora, nakon kojeg su pčelari mrtve pčele ispred košnica skupljali lopatama. To su tipični simptomi trovanja, samo je trebalo utvrditi djelatnu tvar“, zaključuje dr. Bubalo.

Činjenica je, ističe, da je i uslijed globalnog zatopljenja i klimatskih promjena u prirodi došlo do određenih poremećaja te smatra da to što u nekim dijelovima Hrvatske ljudi ne vide ili rijetko vide pčele, ipak nije vezano za nestajanje nego je rezultat poremećaja koji se događaju. 

Biološki sat pčela je "u kvaru"

"Kod pčela, konkretno, dolazi do nesuglasja između flore tj. resursa koje pohađaju te se one zbog zatopljenja pojavljuju prije. Dakle, biološki sat pčela, baš kao i biljaka je poremećen jer se ono što bi se trebalo dogoditi u prirodi u određenom razdoblju, ne događa", pojašnjava napominjući da zbog toplih zima priroda, kolokvijalno rečeno, ranije kreće, a onda se, u travnju, temperature drastično spuste.

U navedene promjene uvjerili smo se i ove godine kada su se temperature, s početkom proljeća, noću spustile i do - 7 ºC, a posljedice mraza u velike su probleme dovele i voćare, ali i pčelare.

Svi spomenuti događaji, priča nam, direktno pogađaju pčele, jer smanjuju njihove resurse - u Hrvatskoj je to, u prvom redu, bagremova paša. Kada ta glavna paša podbaci, to se osjeti i na tržištu meda. Nažalost, bagrem je već tri godine zaredom na udaru vremenskih neprilika. Iako, prije tri godine, u svibnju, nije bilo većih mrazeva, uslijed jakih kiša koje su uzrokovale i sniženje temperature, pčele nisu mogle izlijetati iz košnica.

S druge strane, da bi biljka dala svoj optimum, moraju također biti zadovoljeni određeni uvjeti, prije svega oni vremenski, relativna vlažnost zraka i temperature koje noću ne smiju padati ispod 10 ºC. "Budući da su ti uvjeti nepovoljni, bagrem, koji bi u ovo doba godine trebao biti bar na početku, a negdje i na sredini cvatnje, sada je desetkovan, posebno u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, čime su pčele ostale bez glavne paše“, pojašnjava dr. Bubalo. 

Treba spomenuti i ostale, važne oprašivače, među kojima je mnogo vrsta solitarnih pčela te velik broj vrsta bumbara. Kako navodi, u područjima na kojima poljoprivreda nije toliko razvijena, poput gorskih, uočava se znatno veći broj oprašivača. "Neka istraživanja provedena u zapadnoj Europi, potvrdila su da je upravo intenzivna poljoprivreda direktno povezana s problemom oprašivača jer se privođenjem kulturi određenih površina uništavaju staništa za solitarne pčele i bumbare smještena u tlu, što je za njih pogubno“, upozorava. 

Monokulture nepovoljno utječu na bioraznolikost

Iako su u Slavoniji, u velikom djelu zasijane određene monokulture, što je nepovoljno za biološku raznolikost, Hrvatska je, smatra naš sugovornik, još uvijek u boljem položaju u odnosu na, primjerice, Englesku, Njemačku i Francusku, gdje je stanje alarmantno.

"Problem nestajanje pčela prisutan je od 2006. godine, do danas. Pojavio se najprije u Americi, a nakon toga i u drugim dijelovima svijeta i direktno ga se povezuje s intenzivnom poljoprivredom", kaže. No, treba istaknuti i da je sam odnos prema pčelama drugačiji. Naime, polovina pčelara u europskim zemljama su hobisti i bave se iz ljubavi, dok ih u Americi iskorištavaju isključivo kao 'radnu snagu' za oprašivanje.

"Uz to, zbog velikih površina pod monokulturama, primjerice pod bademima ili brusnicom, pčelama je na raspolaganju vrlo jednolična ishrana, što se nepovoljno odražava na njihovo zdravlje tj imunosni sustav", kaže naš sugovornik.

S nestajanjem pčela, dodaje, direktno se povezuju insekticidi iz skupine neonikotinoida, čija je uporaba zabranjena nakon što se utvrdilo da su djelovali na živčani sustav pčela, izazivajući simptome poput dezorijentiranosti. Pčele skupljačice, koje su odlazile na neonikotinoidima tretirane površine, više se nisu znale vratiti u svoje košnice, u kojima je zbog toga ostajao veliki broj mladih pčela, matica te velike zalihe hrane. "Brojnost u košnicama je stoga padala te su takve zajednice, iako nisu direktno usmrćene pesticidima, bile osuđene na propast“, upozorava profesor.

I dok stanje s pčelama ipak možemo pratiti i imati pod kontrolom, naši su krivi potezi još pogubniji za solitarne pčele i bumbare, koji nisu pod okriljem čovjeka. 

Dobro rješenje su cvjetne trake

Da bi se smanjio negativan utjecaj intenzivne poljoprivredne proizvodnje, u Zajedničku poljoprivrednu politiku Europske Unije uvrštene su agrookolišne mjere kao dio Programa ruralnog razvoja. Jedna od njih je IAKS mjera, tip operacije 10.1.6  Cilj uspostave poljskih traka je zaštititi različite biljne i životinjske vrste, poboljšati kvalitetu krajobraza i povećati ukupnu bioraznolikost na oranicama. 

"Preko Ministarstva poljoprivrede do nas, na Agronomski fakultet, došla je zanimljiva ideja o tzv. cvjetnim trakama. Riječ je o površinama zasijanim biljnim vrstama koje su uklopljene u velike poljoprivredne površine pod, primjerice, uljanom repicom, kukuruzom, pšenicom i sl.", podsjeća. 

Želite se prijaviti na IAKS mjeru Uspostava poljskih traka? Evo što trebate znati

"Definitivno su dobro rješenje, no ne znam koliko su trenutno prepoznate od strane naših poljoprivrednika“, kaže dr. Bubalo.

Trake zasijane poljskim cvijećem uvelike bi pomogle opstanku velikog broja solitarnih pčela. Iako one nemaju nožice pune peludi nego im se pelud skuplja na donjoj strani zatka, efikasniji su oprašivači od medonosnih pčela. Opraše čak četiri puta više cvjetova od pčela medarica, a njihovim je naseljavanjem u voćnjake i povrtnjake moguće povećati urod, posebno u eko-proizvodnji.

Kako "udomiti" miroljubive solitarne pčele?

Mnogi su uvidjeli korist oprašivačke uloge solitarnih pčela. U svom voćnjaku ili povrtnjaku i sami možete napraviti kućicu za te pčele od drveta, pokrijte ju šindrom te zaštitite drvo lanenim uljem. Kao najbolji materijal za izradu nastambi pokazala se barska trska. Izrežite ju na štapiće, duge 12 do 16 cm, povežite trsku u snopove od po 40-ak štapića te stavite u kućicu. 'Apartman za pčele' postavite u voćnjak i one će se ubrzo same useliti.

Nakon što završe s oprašivanjem, solitarne pčele će u trsku položiti jaja, a iz ličinki će u proljeće izaći od 1.400 do 2.000 mladih pčela. Kako bi im se povećao životni prostor, svake godine u kućicu dodajte pokoji novi snopić barske trske. Drvene kućice možete staviti i u veći pčelinjak od drveta, koji treba biti zaštićen sa sjeverne strane, utopljen i pokriven kako ne bi prokišnjavao. Važno je da otvor bude okrenut prema jugu jer pčele na posao kreću u zoru, dok su temperature zraka još niske.

Po jednom hektaru voćnjaka dovoljno je postaviti četiri kućice sa solitarnim pčelama. Zrela voćka u vrijeme cvatnje ima oko 45.000 cvjetova, a sve će ih za jedan dan oprašiti samo 10 solitarnih pčela. Na posao kreću već i pri jutarnjoj temperaturi od 4 ºC te, u periodu od ožujka do lipnja, opraše i do četiri puta više cvjetova od pčele medarice koja iz košnice izlazi tek kada je temperatura oko 12 ili 14 ºC. Stoga su idealne i za breskve, rane trešnje i sve voćke koje cvjetaju rano.

Za plastenike su idealni oprašivači bumbari

Osim pčela zidarica, imamo i velik broj drugih vrsta solitarnih pčela koje žive u tlu, u napuštenim kućama, te raznim šupljinama gdje prave gnijezda. No, budući da pčele ne rade tijekom čitave godine, povrtlari koji povrće uzgajaju u plastenicima, za oprašivanje najčešće koriste bumbare koje uvoze iz inozemstva. Za razliku od solitarnih pčela, bumbari ne obnavljaju sami svoj roj, a kako im je životni vijek od četiri do šest tjedana, svakih mjesec i pol dana moraju se naručiti nove košnice 'zujavaca'.

Poznati kao poljoprivredni maheri, Nizozemci su, među prvima, počeli s proizvodnjom bumbarskih zajednica te su, prodajući ih širom svijeta, razvili velik posao. 

I kod nas je, kaže profesor, bilo pokušaja uzgoja, no iako se krenulo s entuzijazmom, pojavili su se problemi, različiti nametnici i bolesti, koje je teško držati pod kontrolom. S druge strane, da bi se razvijali, bumbarima je potrebno osigurati i stabilne temperaturne uvjete i vlažnost. "Zbog svega toga od domaćeg uzgoja se uglavnom odustalo te smo se okrenuli uvozu“, navodi. 

Pojašnjava i zašto za potrebe oprašivanja uvozimo bumbare, a ne koristimo pčele. Prvi razlog je to što nisu toliko agresivni. Kada bismo ih zatvorili u zaštićene prostore, poput staklenika i plastenika, pčele bi se vodile svojim obrambenim instinktom, što kod bumbara nije slučaj, jer oni, za razliku od medonosnih pčela, ne stvaraju zalihe hrane te nemaju što braniti.

"Uz to, bumbari imaju robusnije tijelo pa kao i solitarne pčele već i vibriranjem krila, kada se približe primjerice rajčici, efikasno oprašuju“, napominje.

Osim što oprašuju korisni kukci imaju i ulogu čistača 

Svi korisni kukci, a to su, osim pčela i bumbara i kornjaši, bubamare, zlatooke i uholaže, imaju svoju specifičnu ulogu u prirodi. Kako bi se stvorili uvjeti za život i rad kukaca čistača, travu u voćnjacima ne bi trebalo kositi prije no što ocvjeta. To će kornjašima, koji su prirodni čistači, stvorili uvjete za razmnožavanje. Čistači su i bubamare, koje se hrane lisnim i štitastim ušima te zlatooke čije ličinke, u samo dva tjedna razvoja, pojedu i do 500 biljnih uši, 500 jaja leptira ili 12.000 jaja grinja. Uholaže također čiste mnoge, ljudskom oku nevidljive nametnike i voćnu uš.

Stoga bismo, umjesto pesticida, koji uništavaju i korisne kukce, voće i povrće, od nametnika, mogli efikasno zaštititi i prirodnim putem - naseljavanjem korisnih kukaca u voćnjake i povrtnjake.