Bavarski istraživački institut za vinogradarstvo i vrtlarstvo testira sjeme mješavine divljih biljaka kako bi pčele imale dovoljno hrane. Također, takve biljke mogu služiti kao energija za bioplin, smanjuju eroziju i zbijanje tla, zadržavaju vlagu i osiguravaju humusnu ravnotežu.
Pčele u Europi pronađu relativno malo peludi između srpnja i rujna jer kukuruz ne proizvodi nektar, razina cvjetnog praha je niska, a ovim je kukcima potrebna hrana bogata takvim sastojcima. Stoga, u sklopu projekta "Energija iz divljih biljaka", Bavarski istraživački institut za vinogradarstvo i vrtlarstvo testira sjeme biljaka koje će moći dati više nektara, piše topagrar.
"Njemačka bi polja dugoročno mogla postati šarenija i bogatija biljnim vrstama, a istovremeno stvoriti stanište za divlje životinje i kukce", naglašavaju iz najveće njemačke pčelarske udruge DIB koja broji čak 128 tisuća članova.
"Kukuruz našim pčelama ne osigurava nektar već samo malu količinu peludi. Međutim, postoji niz alternativnih kultura čiji uzgoj nije samo izvor hrane za divlje i medonosne pčele i promicanje biološke raznolikosti već poljoprivrednicima jamči održivost, plodnost tla i dobre prinose", objašnjava Torsten Ellmann, predsjednik DIB-a.
Dugi niz godina ova se udruga trudi oko poboljšanja hrane za oprašivače u navedenim mjesecima. "Za divlje pčele ove praznine predstavljaju egzistencijalnu prijetnju. Mi pčelari možemo pomoći medonosnim pčelama, ali nedostatak peludi i proteina ne mogu se nadoknaditi", objašnjava Ellman.
Stoga se traže prikladne biljke koje ne pružaju samo hranu kukcima, već njihov uzgoj daje i energetsku sirovinu za bioplin. "Znamo da poljoprivrednici moraju zaraditi za život od svojih prinosa. Zato su najprikladnije alternative one koje pomažu i jednoj i drugoj strani", napominje on.
EU planira veliko povećanje proizvodnje bioplina - imamo li dovoljno zemlje?
Mješavine divljih biljaka već su uspješno testirane. Ove višegodišnje biljke osiguravaju ekološku ravnotežu i biološku raznolikost. Zbog dugog razdoblja cvatnje ne samo da poboljšavaju stanište divljih pčela kojima osiguravaju hranu, pružaju je i sitnoj divljači, pticama i malim sisavcima kako ljeti, tako i zimi. Zbog klimatskih promjena treba napomenuti da su te biljke otporne na sušu.
Ono što je sigurno, je to da se kemijska sredstva za zaštitu bilja u velikoj mjeri ne mogu koristiti u biljnim mješavinama i da mehanička obrada tla nije potrebna od druge godine. Osim toga, takve biljke cijele godine poboljšavaju ravnotežu humusa, smanjuju eroziju i zbijanje tla, a ujedno zadržavaju i njegovu vlagu te nude velik potencijal vezanja dušika.
"Ako poljoprivrednik doprinosi očuvanju prirode i vrsta, to je javna usluga koju treba nagraditi. Takva podrška nadoknadila bi gubitak prinosa uzrokovanog ovakvim ekološki prihvatljivim sustavima uzgoja. Ovaj zahtjev predstavlja naše stajalište o zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU", zaključio je Ellman.
Tagovi
Autorica