Koja je razlika u pčelarenju u svetu i kod nas, šta je ključno za visoke prinose meda, koje su karakteristike bakfast pčele i da li smo dovoljno zaštitili domaću karniku? Odgovore saznajte u nastavku.
Na pčelinjacima na kojima je radio Vuk Bijelac, Srbin koji pčelari u Nemačkoj uvideo je da postoji očigledna razlika u prinosima na koje utiču brojni faktori. Njegovo mišljenje je da najviše pažnje treba obratiti na genetiku matica. Postavlja se pitanje kako je moguće da uz iste pašne uslove, klimu i vegetaciju ostvarujemo 10 puta manje prinose. Kaže za Agroklub da odgovor lezi u kvalitetnoj genetici matica sa kojima se radi u razvijenim zemljama.
Srbin u Nemačkoj bavi se organskim pčelarstvom: Moguća selidba košnica?
Instituti, izolovana sparivališta, godine rada na unapređenju kvaliteta matica i tehnike pčelarenja doveli su do toga da na njihovom geografskom području imaju jako kvalitetan genetski materijal koji donosi izvanredne prinose.
Pčela sa kojom radi naziva se bakfast (Buckfast), a koje karakterišu visoki prinosi čak i u prosečnim godinama. Ponašaju se jako pitomo i mirno na saću. Agresivnost skoro i da ne postoji.
"To nam omogućava da na pčelinjaku radimo bez kape i rukavica. Rojevni nagon je minimalan. Pčele su rezistentne i nemamo problema sa bolestima. Zajednice bakfasta imaju mnogo više legla i veći broj pčela po koloniji. Upravo ta snaga omogućava i veći prinos. Istina, oni su i veći potrošači šećernog sirupa u bespašnim periodima, ali sa izrazito visokim prinosima meda u periodima medobranja, to se kompenzuje. Sa ovom pčelom se radi po principu jedna košnica jedno plodište", navodi mladi pčelar.
Kako se postupa sa ovom pčelom, naš sagovornik objašnjava da ne dodaju satne osnove, ne proveravaju na rojenje, ne zaviruju u košnice bez preke potrebe. Dodaje da pčela zahteva mir i minimalno angažovanje pčelara u plodišnom prostoru jer ona sama 'zna kako je najbolje za nju'.
"Primetio sam da što je manje diramo, i mešamo se ona je sve bolja. Prinosi koje kolonija ostvaruje u prosečnim godinama kreću se od 80 - 100 kg meda. Same činjenice da pčele nisu agresivne, i da se ne roje nama pčelarima mnogo olakšava rad i pomaže nam da minimiziramo svoj utrošak vremena i povećamo efikasnost."
Naš sagovornik kaže da je ova pčela još uvek nepoznanica na Balkanu. Trenutno su u Srbiji čak propisane zatvorske kazne za posedovanje ove pčele. Dalje navodi da dosta pčelara tvrdi da je potrebno štititi našu Karniku i da će uvođenje bakfasta doneti 'kataklizmu' u srpsko pčelarstvo. U Nemačkoj ova vrsta pčela je uglavnom zastupljen među profesionalnim pčelarima koji žive od pčelarstva.
"U Zapadnoj Evropi 60 odsto pčelara radi sa karnikom, 30 odsto je bakfast, a 10 stara sorta nemačke crne pčele i sve je dozvoljeno. Ova statistika nije dovela do katastrofe. Naprotiv, njihovi rezultati i prinosi su iz godine u godinu sve veći i kod obe vrste. Na kraju sam zaključio da nije bitno koju pčelu imate u košnici, bitna je njena genetika i genetske osobine. To je ono što daje maksimalane rezultat", kaže Bijelac.
Iskusni pčelar Radomir Babović slaže se sa Bijelcem i ističe značaj genetike. Po njegovom mišljenju problemi su što se kod nas se radi selekcija po majčinoj liniji, tako da se to i 'ne može nazvati selekcijom'.
"Kada budemo shvatili pravu ulogu truta u sparivanju matica onda ćemo i početi da razmišljamo o selekciji. Moramo po ugledu na napredne zemlje početi da formiramo oplodne stanice gde se obavlja kontrolisana oplodnja, u čemu je ključna pomoć države", kaže Babović.
Njegovo mišljenje je da kod nas ipak treba negovati karniku i da bi bakfast napravio 'haos', na i onako narušenu genetiku. Ističe da je posledica narušene genetike kod nas želja pčelara da ostvare što bolje prinose, tako da su dobre namere ostavile loše posledice na domaće pčelarstvo.
"Na žalost kod nas su ušle mnoge vrste matica, tako da smo tako reći izgubili našu karniku. Sigurno je još ima u nekim predelima, i to se može iskoristiti kao genetski potencijal, ali da bi mi sad dostigli nivo genetike naprednih zemalja trebalo bi nam mnogo vremena i rada. Pa da li je logično nabaviti rasplodni materijal u Austriji ili Nemačkoj i nastaviti sa daljom selekcijom. Da bi to ostvarili potrebno je da država promeni uslove uvoza čistokrvne karnike. Sad je uvoz dozvoljen uz 15 dana karantina", kaže Babović i dodaje da su napredne zemlje došle do takve genetike pčela koja donosi mnogo veće količine meda, a mi 'krivimo klimatske promene za naše neuspehe, kao da su te zemlje izuzete od klimatskih promena'.
Tagovi
Autorka