Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 25.07.2021. 16:00

Zimnica - obavezna aktivnost ili običaj koji izumire? 

Iako zahteva mnogo rada i ulaganja, običaj da se stavi zimnica nije izumro niti je zaboravljen. Kako iskoristiti sve što bašta, voćnjak ili vinograd daju i ostaviti te plodove za zimu ?

Foto: Jelena Gajić Đokić
  • 394
  • 257
  • 0

U svim domaćinstvima, a naročito u poljoprivrednim, pripremanje zimnice počelo bi još u proleće, nastavilo se do polovine jeseni, a vrhunac posla zbivao se upravo u ovo doba godine.

Kikinda nikad nije zaostajala u tom poslu. Ni u gradu, a naročito ne u selima. Ko god je imao svoju baštu, podrazumevalo se da će sve iz nje da se nađe u zimnici ili u rakiji. Za voćnjak ili povrtnjak važilo je isto. Znalo se da cela kuća stoji naglavačke, do te mere da su gosti i posetioci nepoželjni jer mama/baba radi ovaj važan posao.

Staklene flaše i tegle žene su marljivo prale u vreloj vodi, iskuvavale (pri tom bi barem nekoliko tih staklenki puklo i moglo jedino da se baci, a tu bi glavna domaćica mogla da dobije i nervni slom), a onda je sledio zamršen proces čišćenja, pranja, seckanja voća i povrća, prokuvavanja, dodavanja šećera, konzervansa, vinobrana i tajanstvenih začina da bi se sve završilo redovima punih tegli i flaša u špajzu, svečano okrečenom u belo i sređenom, gde su čak i police bile zastrte vezenim krpama ili širokim trakama hartije koja se proizvodila u živim bojama da posluži upravo za zastiranje polica gde je stajala zimnica.

Recept koji se prenosi sa generacije na generaciju

Ta traka bila je šira od police i kupovala se na metar, a jedan deo bi visio preko ruba police i obično bi imao borduru ili "cokne" (dekorativne polukružno izrezane krajeve). Ovako cakum pakum za izložbu sređen špajz, žene su ponosno otvarale i pokazivale posetiocima, nabrajajući šta su sve ostavile za zimu. Od zove se pravio sok, od jagoda sok i slatko. Višnje su išle u kompot, dunst, pekmez i slatko. Kajsije i šljive u pekmez, sve što nije upotrebljeno za pripremu već pomenute rakije.

Čak je i kora lubenice ostavljana za slatko. Za sve to bile su potrebne "tone šećera". Krastavci su preko leta pripremani kao letnja turšija, na suncu, a za zimu - u što većim količinama, u velikim teglama u koje su pažljivo složeni pa preliveni mešavinom bunarske vode, sirćeta i soli, uz dodatak rena, zelenog grožđa, bibera u zrnu i drugih magičnih sastojaka, različitih od kuće do kuće.

Priprema zimnice: Opstaje li tradicija u modernom vremenu?

Paprika se blanširala pa ostavljala kao kisela turšija, a za to je služila posebna vrsta okruglih paprika, koje tako lepo izgledaju složene u velikoj tegli, žute ili narandžaste u različitim nijansama. Ona crvena služila je za pripremu ajvara, a od pojave zamrzivača ušla je u modu i pečena pa zamrznuta, prethodno oljuštena tako da se koristi tokom cele zime.

Mnoga domaćinstva kiselila su kupus ili mešanu turšiju (karfiol, šargarepa, mali zeleni plodovi paradajza, paprika i sve što se nađe) po svom receptu, prenošenom sa generacije na generaciju. Od paradajza je za zimu ostavljan sok neophodan za pripremu svih onih sosova i čorbi. I pored sasvim solidne ponude turšije, pekmeza i svega ostalog u prodavnicama, žene stavljaju zimnicu, ne žaleći svog vremena, truda i rada i na glas prezirući "to kupovno".

Mnogi napravili i biznis od njene pripreme

Trošak struje (ili drva za šporet u sred leta), vode, voća, povrća, ogromnih količina šećera i svog rada - uopšte ne računaju kao ni troškove obaveznog krečenja kuhinje posle stavljanja zimnice, s obzirom da pekmez, paradajz, sok od višanja i drugog voća neminovno isprskaju zidove. Sve što ne može da stoji preko zime (kao peršun, krompir i šargarepa u trapu, na primer), kuvano je i prokuvavano, sa sirćetom ili šećerom, da bi se sačuvalo i da bi porodica i kad nije sezona mogla da jede voće i povrće.

Stručnjaci za društvena "gibanja" nekad su objašnjavali da će običaj stavljanja zimnice da izumre kad ljudi shvate da turšija iz fabrike nije ništa gora od one spremljene po kućama a da sveže voće može da se nabavi u tržnim centrima u svako doba godine. Međutim, to se nikada nije desilo. Zimnica na sto načina stavlja se i danas, gde god je to moguće, a po neka poljoprivredna gazdinstva napravile su od tradicionalnog stavljanja zimnice mali ili veliki biznis u kome stari recepti i njihova primena doživljavaju punu satisfakciju na tržištu.

Sve se menja, ali radost zbog krcate ostave punih tegli ne jenjava. 


Tagovi

Priprema zimnice Poljoprivredna gazdinstva Tradcionalni recept Stari običaji Kisela turšija Slatko Kompot Pekmez


Autorka

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorka tri romana i pesnikinja u ilegali. Sarađivala je sa redakcijama glasila Republika, Helsinška povelja i sa većim brojem portala. Posebno interesovanje pokazuje za život žena na selu. Vodi rubriku "Kikindski nostalgični život" za "Kikindske".